Hvaljenih i osporavanih 18 “dejtonskih” godina u BiH

Dejtonska BiH sutra “stiče” punoljetnost, ali je razloga za slavlje malo. Počev od bezuspješnih pokušaja da se provedu ustavne reforme, uspostavi efikasno i profesionalno pravosuđe, riješi problem podijeljenog obrazovanja, do suprotstavljenih stavova o jedinstvenom matičnom broju i neriješenog statusa institucija kulture, nesuglasja o državnim praznicima, sumorna su slika 18 dejtonskih godina poratne BiH.

(Fena)

Ministri vanjskih poslova država članica Evropske unije ove sedmice su u Briselu ponovo raspravljali o situaciji u Bosni i Hercegovini. Sve članice EU dijele razočarenje trenutnim stanjem u BiH i izražavaju ozbiljnu zabrinutost zbog činjenice da treći sastanak dijaloga na visokom nivou o procesu pridruženja u oktobru 2013. godine nije donio očekivane rezultate, kao i zbog neuspjeha političkih lidera BiH da primjene odluku Evropskog suda za ljudska prava u slučaju “Sejdić-Finci”.

 

 

Ambasador Peter Sorensen, šef delegacije Evropske unije (EU) u Bosni i Hercegovini i Jana Sindelkova, lična izaslanica evropskog komesara za proširenje Štefana Fuelea, razgovaraju od jučer u Sarajevu sa čelnicima političkih partija o ustavnim promjenama u kontekstu presude “Sejdić- Finci”.

Dakle, BiH daleko od očekivanih pozitivnih promjena koje su trebale da, osim zaustavljanja rata, donesu njenim građanima sigurniji i bolji život.

Bezbroj je sastanaka održano bez dogovora za provedbu presude “Sejdić-Finci”. Škole i dalje u BiH funkcioniraju kao “dvije pod jednim krovom”, a šatori ispred zgrade OHR-a u kojim borave povratnici Bošnjaci u RS koji traže da njihova djeca imaju nastavu na maternjem jeziku i sa nacionalnom grupom predmeta potvrda su da ni u obrazovanju u BiH nisu riješena elementarna prava.

Koplja su lome i kroz strukturirani dijalog po pitanju žalbenog (vrhovnog) suda na nivou BiH, a o statusu institucija kulture od značaja za državu nema rješenja. Zabravljeni Zemaljski muzej BiH ilustracija je nepostojanja sistemskih rješenja za kulturu.

U BiH se i ovih dana u novootkrivenim masovnim grobnicama ekshumiraju posmrtni ostaci žrtava proteklog rata.

Iz Evropskog suda za ljudska prava, nakon presude “Sejdić- Finci” stigla je presuda “Maktouf i Damjanović” koja je preko Ustavnog suda BiH do Suda BiH, uz različita tumačenja i reagiranja, rezultirala oslobađanjem optuženih za genocid i ratne zločine, a na strani žrtava izazvala ogorčenje i nesigurnost.

Međunarodni dužnosnici izražavaju zabrinutost zbog zastoja u BiH, domaći političari nastavljaju dogovore i pregovore, a građani kao i 18 godina ranije kad su čekali da stane rat i danas očekuju isto – normalan život kakvim žive njihovi susjedi u Regionu približavajući se EU. Traže li previše bh građani?

Danas, 18 godina kasnije Dejtonski sporazum je i hvaljen i osporavan. Potvrđuje to i njegovo obilježavanje. U RS sutra je neradni dan, dok je u FBiH suprotno.

Zašto je Ustav BiH „tijesna košulja“ za državu BiH pitanje je koje se proteklih godina često diskutiralo.

I aktuelna politička kriza u BiH te nužnost provedbe ustavnih reformi, počev od presude “Sejdić- Finci” dovode u pitanje okvire Dejtonskog sporazuma iz kojih se može ili ne izaći?

Mnogo puta do sada isticano je da je u Dejtonu prihvaćena, nekritički, ona podjela države koja je stvorena u ratu putem agresije, putem genocida, etničkog čišćenja.

Pravni stručnjaci ukazuju da Ustav koji je stvoren u Dejtonu uopće nema pojam naroda u sebi te da je učinio da je procedura donošenja odluka, procedura funkcioniranja države tako otežana da je prosto nemoguće funkcionirati u takvim okolnostima.

Svuda u svijetu snaži država i to centralna vlast upravo zato da bi se djelovalo brzo i efikasno. Bosna i Hercegovina ide u suprotnom smjeru, smatraju analitičari i ukazuju na potrebu donošenje “Dejtona 2”.

Zastupnik u Evropskom parlamentu iz Hrvatske Tonino Picula nedavno je rekao da dejtonski poredak na izvjestan način drži kao taoca evropsku budućnost BiH.

Bivši hrvatski šef diplomatije, koji je nedavno imenovan za potpredsjednika Delegacije Evropskog parlamenta za odnose sa Bosnom i Hercegovinom, Srbijom, Crnom Gorom, Kosovom i Albanijom ocijenio je da Bosna i Hercegovina ima zastoj u unutrašnjim odnosima.

– Mislim, da u ovom trenutku dejtonski poredak u BiH, na neki način u poziciji taoca drži evropsku budućnost Bosne i Hercegovine, a to nekima dobro dođe jer upravo na tom plodnom tlu dejtonskih odnosa političke elite, ako ih tako možemo nazvati, čelnici najutjecajnijih političkih partija, vide za sebe priliku – kazao je on.

Ovaj status quo ne odgovara građanima, ali odgovara njima, naglasio je Tonino Picula.

U vojnoj zračnoj luci Right-Paterson kod Daytona u američkoj državi Ohio potpisan je 21. novembra 1995. Mirovni sporazum kojim je zvanično prekinut rat u Bosni i Hercegovini.

Konferencija u Daytonu je trajala od 1. novembra do 21. novembra 1995. godine. Glavni učesnici su bili bh predsjednik Alija Izetbegović, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, te glavni američki posrednik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Sporazum je zvanično potpisan u Parizu 14. decembra 1995. godine.

Daytonski mirovni sporazum (ili Dejtonski sporazum ili Dayton), pravni je akt sporazumnog karaktera.

Sadašnja upravna struktura Bosne i Hercegovine jedan je od rezultata dogovora. Jedan od osnovnijih principa na kojima je Dejtonski sporazum bio zasnovan je teritorijalni ustroj Bosne i Hercegovine prema kojem je 51 posto teritorije Federacija BiH i 49 posto je Republika Srpska.

Dejtonski sporazum je bio kulminacija tzv. šatl (Shuttle) diplomatije koju je otpočeo Richard Holbrooke sa svojim timom pod sponzorstvom SAD-a.

Glavni učesnici u Daytonu tadašnji lider bosanskih muslimana Alija Izetbegović, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman te glavni američki posrednik Richard Holbrooke nisu živi.