Iako je u svakom od posljednjih nekoliko izbornih ciklusa u Hrvatskoj konačni ishod bio neizvjestan i ovisio je o dugim postizbornim pregovorima, iz nekog misterioznog razloga brojni analitičari i mediji najavljuju ove izbore (5. jula) kao nikad neizvjesnije. Nejasno je samo računaju li na kratko pamćenje javnosti ili ga i sami imaju, ali ishod je isti. Uporno nas uvjeravaju kako svjedočimo nečem iznimnom, što naprosto nije točno. Još od konca 2003. godine od kad je Milanović kao novi lider SDP-a, zahvaljujući Sanaderovim pregovaračkim moćima izgubio već dobivene izbore, na svim ostalima, osim sljedeća dva puta, prvi put kad je Sanader osvojio drugi mandat i drugi put kad je nakon njegovog povlačenja i optužnice bilo jasno da će HDZ izgubiti, ishod je bio neizvjestan. Štoviše, svjedočili smo u međuvremenu i prijevremenim izborima i brojnim pucanjima vladajućih koalicija, uslijed neodlučenog ishoda, do te mjere da je hrvatska politička scena počela donekle sličiti na onu talijansku. Stvar će, očito je prema svim najavama, sada slično završiti. Što naravno ne znači da se ne možemo upustiti u prognoze konačnog ishoda.
Iako svaka relevantna anketa nudi najviše glasova koaliciji okupljenoj oko SDP-a, pukim zbrajanjem najavljenih postotaka može se učiniti prilično jednostavnim sklapanje većine sastavljene od HDZ-a, njegovog ekstremističkog krila okupljenog oko Domovinskog pokreta i klerikalnog krila okupljenog oko Mosta, s ponešto usputnih inzistiranja na principima ili problematiziranja Plenkovićeve premijerske pozicije. No, prilično sam uvjeren kako stvari neće završiti tako.
Postoji naravno mogućnost da se prevarim pa da tako i bude, jednako kao što postoji i mogućnost ponavljanja izbora i velike koalicije nakon toga, pa čak i ona da Plenković pokuša kupiti pojedine zastupnike Domovinskog pokreta i formirati vladu HDZ-a plus manjine. No sve to izgleda daleko manje realno od formiranja lijevo-liberalne vlade nakon izbora. Zašto ovo mislim? Pa iz razloga što trendovi ne idu na ruku ni HDZ-u, ni Škori, ni Mostu, dok je sasvim suprotna situacija na drugoj strani.
Sigurnost se kao glavni moto HDZ-ove kampanje potpuno raspao pod novim valom koronavirusa, Andrej Plenković je k tome s odbijanjem odlaska u samoizolaciju izgubio na uvjerljivosti, dok su čelni ljudi Domovinskog pokreta i Mosta u tolikoj mjeri antagonizirali žene suludim i štetnim izjavama protiv njihovih prava, da bi im to moglo presuditi za puno graničnih mandata.
Prije nastavka teksta moram unaprijed prihvatiti svaku kritiku za pristranost, budući da smatram kako će lijevo-zelena koalicija okupljena oko platforme Možemo, čiji je dio i Nova ljevica, stranka čiji sam jedan od osnivača i prvi predsjednik predstavljati ozbiljno iznenađenje ovih izbora. U više navrata sam to napisao, no ovdje ću još jednom ponoviti kako sam se zbog čitavog niza razloga, od kojih je jedan od ključnih nespojivost kolumnističkog i profesionalnog angažmana kao nekog javnog intelektualca s tim da budem profesionalno u politici, povukao s mjesta predsjednika stranke i općenito iz aktivne politike, dajući ipak drugarsku i simboličku podršku posljednjim mjestom na listi. No, prilično sam uvjeren kako mišljenje o ishodu izbora nije uvjetovano ni drugarstvom, ni sentimentima, nego trendovima. Oni su manje od sedam dana prije održavanja izbora takvi da se čini kako će SDP-ova koalicija dobiti nešto više mandata nego što joj predviđaju, što također vrijedi i za Možemo, a nije isključeno da poneki mandat osvoji i koalicija liberalnog centra okupljena oko stranaka Pametno i one prozvane s Imenom i prezimenom. Okončaju li se izbori tako da ove tri liste zajedno osvoje barem 70 mandata, prilično sam siguran da će uz pomoć manjina formirati novu vladu.
Ono što pak jeste izgledno i time se vraćam na početak teksta vezan uz neizvjesnosti, jest činjenica da će svaka eventualna većina biti jako tijesna i ovisit će o par mandata. No, kako god se stvar na kraju okonča, riskirajući da me se proglasi za pretjerano optimističnog, činjenica je da unatoč raširenoj nacionalističkoj atmosferi u društvu Hrvatska pomalo pravi otklon od nacionalističke desnice. Pokazali su to rezultati predsjedničkih izbora, jednako kao što će pokazati i rezultati parlamentarnih. Na kraju krajeva, sve je bolje od kombinacije Kolinde Grabar Kitarović na Pantovčaku i Tomislava Karamarka kao ključnog čovjeka Vlade.
Peščanik.net
Foto: Neda Radulović-Viswanatha
