-TopSLIDEKolumne

Hoare – sveta krava bošnjačkih nacionalista

O jednoj raspravi koja se s Twittera preselila u mainstream medijski prostor

Historičar Marko Attila Hoare je na svom Twitter nalogu problematizirao rušenje statua podignutih ljudima koji su bili rasisti. Rušenja su vršili pristalice pokreta Black Lives Matter.

Uradio je to tako što je rekao da su se istim motivima, brisanjem zločinačke prošlosti, vodili i pripadnici srpskih i hrvatskih vojnih i paravojnih formacija u ratu u BiH kad su rušili kulturno naslijeđe iz perioda turske vladavine na ovim prostorima.

Rasprava o tom njegovom stavu vodila se na Twitteru i da je ostala tamo ne bih se na nju osvrtao. Bh. Twitter zajednica još uvijek nema gotovo nikakav utjecaj na javnost, ako se stavovi s nje ne presele u mainstream medijski prostor. To je učinio Stav, bošnjački radikalno desni magazin, koji nema cilj da obrani Hoarea nego da njegove kritičare proskribira kao islamofobe. Generalno su etiketirani ljevičari kao takvi, ali je posebno istaknuta Marina Veličković i njen otac Nenad kojem se imputira da je roditelje djece iz Konjević Polja nazvao neobrazovanim nacionalistima. Zbog Marininih stavova o Hoareovim stavovima želi joj se ugroziti život u Sarajevu.

Hoare odavno, svjesno ili nesvjesno, služi bošnjačkom nacionalizmu. Sad je to više nego očito. Postao je čak i sveta krava bošnjačkog nacionalizma jer se zbog neslaganja s njim ljudima nemuslimanskih imena pokušava dovesti u pitanje mogućnost života u Sarajevu.

Hoareovo poređenje rušenja statua podignutih ljudima koji su bili rasisti s rušenjem džamija ili Starog mosta u Mostaru je odvratno samo po sebi, ali postaje još odvratnije kad takve stavove plasira sa sviješću da njegov naučni autoritet toj obrani rasista daje na važnosti u očima laika, kakva je, ustvari, većina ljudi kojima se obraća.

Nema u tome ništa naučno jer naučni stavovi ne počivaju na analogijama već na činjenicama. Hoare se upravo služi analogijama. On, dakle, uspoređuje dvije stvari na osnovu jedne zajedničke crte, zanemarujući sve ostalo, i na osnovu toga ih u potpunosti izjednači. Džamiji i statui rasiste je zajedničko to što spadaju u kulturno naslijeđe. Međutim, rušiti statuu rasiste ne čini te fašistom, rušiti džamiju te čini. Statua spada u memorijalizaciju lika, a džamija ili most i generalno ono što su VRS i HVO rušili po BiH ima i praktičnu vrijednost. Da je pokret Black Lives Matter rušio ono što su rasisti izgradili, stvar bi bila za nijansu više usporediva. Ili da su u Bosni rušili statue turskih osvajača. Mada bi mu i tada rupa u logici bila daleko veća od istine. O čemu se radi. Black Lives Matter prosto želi da raskine s rasističkim naslijeđem u svojim državama, a oni koji su rušili orijentalno kulturno naslijeđe po BiH rasizam su željeli integrirati kao jedan od temelja svojih državnih zajednica koje su ratom pokušali izgraditi. Po logici koju primjenjuje na Black Lives Matter, Hoare bi trebao da brani i nacističko kulturno naslijeđe u Njemačkoj i fašističko u Italiji.

Ono što još Hoare prešućuje jest da Black Lives Matter rasističko kulturno naslijeđe smatra svojim i želi poručiti da ga više ne žele provoditi. Oni su rušili svoje. Orijentalno kulturno naslijeđe je naslijeđe svih nas na ovim prostorima bez obzira kojoj religiji pripadali ili ne pripadali. Političko i vojno rukovodstvo Srba i Hrvata te je dvije nacije željelo isključiti iz nasljedstva. Dobrim dijelom je i uspjelo. Oni su, tako, prepisavši to naslijeđe isključivo na Bošnjake kao one koji su po njima poturice, rušili tuđe.

Pored toga, u državama u kojima su srušene statue rasista nije ratno stanje. Tu se radi o građanskom otporu sistemskom rasizmu koji i danas postoji. U Bosni se radilo o vojno-političkoj organizaciji istrebljenja jednog naroda i svega što mu po mišljenju organizatora pripada.

I, što je najvažnije, rušenje statua nije praćeno ubijanjem bijelaca. Black Lives Matter je rušio s antirasističkih pozicija. U Bosni je kulturni rasizam išao pod ruku s biološkim rasizmom ubijanja muslimana.

Smatram da nije moguće, s obzirom na njegov akademski background, da Marko Atilla Hoare nije ovo pobrojano znao.

Bošnjački nacionalisti ga, međutim, brane, pozivajući na linč onih koji na ovakve stvari ukažu. Brane ga jer je napisao knjigu: “Bosanski muslimani u Drugom svjetskom ratu”. Radi se o revizionističkom pamfletu kojim se pokušava muslimansko političko i vjersko vodstvo u Drugom svjetskom ratu amnestirati od fašizma, a muslimane prikazati kao saveznike partizanskog pokreta ili, pak, bosanske autonomaše koji su morali kalkulirati s ovima ili onima da spase živu glavu. Kakvim se besmislicama služi, vidljivo je iz jednog njegovog intervjua, datom portalu Intelektualno.com pod nazivom: “Bez muslimanske podrške partizani ne bi mogli osloboditi Bosnu i Hercegovinu”. U njemu, između ostalog, stoji: “Bosanski Muslimani (danas Bošnjaci) činili su neznatnu većinu gradskog stanovništva Bosne i Hercegovine na početku rata 1941. godine. Da biste oslobodili ili osvojili Bosnu i Hercegovinu, morate preuzeti kontrolu nad gradovima (…) Mnogi muslimanski oficiri i vojnici u kvislinškim formacijama uključujući domobransku, milicijsku i Handžar diviziju, dezertirali su u NOP, što je omogućilo partizanima da poraze kvislinške formacije. Bez muslimanske podrške partizani bi ostali u šumama, oni ne bi uspjeli osloboditi Bosnu i Hercegovinu ili bi njihovo oslobađanje bilo slično ratu istrebljenja.”

Opet imamo problem s kontekstom. Možda bi to sve tako izgledalo da se u BiH vodio građanski rat. S obzirom na to da je BiH bila u svjetskom ratu, stvari ne stoje. Partizani nisu oslobodili samo BiH već i cijelu Jugoslaviju. Pitanje je kako bi to bilo izvodivo da nisu imali saveznike na svojoj strani. Ako je po Hoareovom, s obzirom na to da su partizani oslobodili i Beograd i Zagreb, i sve druge gradove, onda su ili i ti drugi gradovi tada bili puni muslimana ili su, pak, i Srbi i Hrvati bili u potpunosti na njihovoj strani. A otud onda čudi kako to nisu uspjeli ranije kad su već imali toliku podršku?

O knjizi mu neću mnogo govoriti, tek ću uputiti na tekst na ovom portalu koji uglavnom iznosi zamjerke koje i sam imam. Tekst nosi naziv “Moja porodica i historijski revizionizam Marka Attile Hoare”. Autorica je Adisa Busuladžić.

Naglasit ću tek jednu stvar: način na koji Marko Atila Hoare pokušava amnestirati i rehabilitirati muslimane na strani fašizma u Drugom svjetskom ratu. Na isti način kako rade srpski revizionisti s Ravnogorskim četničkim pokretom, tako radi i Hoare s muslimanima koji su bili fašisti. U srpskoj revizionističkoj percepciji Ravnogorci su bili gerilci, samim tim nisu bili pod komandom fašističkog Nedićevog režima, samim tim bili su antifašisti. Ravnogorci su, po njima, također morali kalkulirati s Talijanima i Nijemcima da bi izbjegli veće žrtve srpskog naroda. Četnici su prijateljski nastrojeni bili prema drugim narodima o čemu svjedoči veliki broj muslimana u četnicima, ali i Hrvata i Slovenaca. Ravnogorci su u svojim redovima imali Jevreje, pa nisu bili antisemiti. Nađu čak i proglase iz njihovih medija koji pozitivno govore o drugim narodima i time potkrepljuju svoje tvrdnje. Kad im se pokaže suprotan dokaz, onda oni kažu kako se to moralo zbog viših ciljeva, da se ne zamjere fašistima koji su imali toliku moć da istrijebe cjelokupan srpski narod.

Svu tu silnu kvazi argumentaciju ako prebacite na muslimane u Drugom svjetskom ratu, dobijete Hoarea.

Ono što ih još ujedinjuje jest antikomunizam. Ne bi li kako minorizirali značaj KPJ u organizaciji i provođenju otpora.

Tako da bošnjački nacionalisti, koji brane Hoarea, da su se kojim slučajem rodili kao Srbi, bili bi dobri četnici.

Vedran Filipović, Prometej.ba


Stavovi iznijeti u tekstu pripadaju autoru, ne nužno i uredništvu portala Prometej.ba

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close