Hasan Čengić – prvi stub moći režima u BiH

Midhat Hajdarević 2018-08-24

DVA STUBA MOĆI REŽIMA (1) Za aktuelni režim danas se u javnosti kaže „poklopili su sve…

I pored očiglednih tragičnih rezultata dugogodišnje vladavine aktuelnog režima u Bosni i Hercegovini on se ipak održava funkcionirajući na djelovanju vrlo uskog kruga ljudi, bilo da se radi o bošnjačkom, hrvatskom ili srpskom korpusu. Nacionalne elite personificirane u malom broju likova koji upravljaju temeljnim nacionalnim strankama (SDA, HDZ, SDS, SNSD) uspijevaju od izbora do izbora, koristeći različite mehanizme izbornih prevara, pritiske, kriminal, medije i razne metode uticaja (vjerske zajednice, kadrovičku kontrolu i korumpiranje državnog aparata), dobiti neophodan broj glasova i ostati na vlasti te zadržati moć u strateškim institucijama i firmama. A moć im je neophodna, zbog pukog samoodržanja (na slobodi i u životu), novca i na koncu i pojedinačne egoistične i narcisoidne potrebe da se ima vlast i narod drži u potčinjenosti.

Misterija uspjeha u održavanju na vlasti, bar kad je u pitanju bošnjačka tzv. politička elita, personificirana u Stranci demokratske akcije, njenom lideru Bakiru Izetbegoviću i uskom krugu najodanijih poslušnika sadržana je u – dva stuba moći režima u Bosni i Hercegovini, čiji je učesnik SDA već 26 godina.

Od stolačkog efendije do najmoćnije osoba u BiH

Prvi stub moći režima (SDA) čini ogroman, još neprocijenjen finansijski kapital, proistekao iz ogromnih novčanih donacija što su ih islamske i druge prijateljske zemlje uplaćivale Republici Bosni i Hercegovini od 1992. godine pa do nekoliko godina nakon rata. Novac je bio namijenjen ilegalnoj nabavci oružja za Armiju Republike Bosne i Hercegovine, kako bi se zaobišao embargo, zatim i humanitarne pomoći, a nakon rata obnovi porušene države. Odredjeni izvori ukazuju da se radi o desetinama milijardi dolara (!), od kojih je međutim samo manji, „dozirani“ dio zaista i stigao u BiH, u oružju za vojsku, humanitarnoj pomoći (hrana, lijekovi, oprema) i gotovini neophodnoj za funkcioniranje državnih organa. Najveći dio tog novca ostao je na tajnim računima off shore kompanija na dalekom istoku, koristi se za sumnjive poslove, a njime je od nastanka tog doniranog (?) kapitala upravljalo tek nekoliko ljudi iz bošnjačkog političkog, i to mladomuslimanskog kruga.

Najmoćniji i najvažniji među njima je – Hasan Čengić – prvi stub moći režima u BiH. U ovom slučaju se ne radi samo o kontroli enormnog finansijskog kapitala kojim se može upravljati privredom, političkim procesima, Islamskom zajednicom, a preko njih i vrlo efikasno – biračkim tijelom i izborima. Važnija od toga su pitanja – zašto taj kapital nije u ratnim godinama u potpunosti stavljen u funkciju kojoj je zvanično bio namijenjen (odbrani zemlje od agresije), nego je doziran na mjeru pukog preživljavanja naroda, vojske i države? Za šta se koristi danas ? S kime i čime je sve povezan Hasan Čengić i kakve političke i sigurnosne prijetnje iz toga proističu po BiH ? Ko stoji iza njega u moćnim međunarodnim političkim, masonskim, vjerskim i terorističkim strukturama širom svijeta? Ne zaboravimo da je Hasan Čengić više puta sudski procesuiran zbog malverzacija, ali nikad do osuđujuće presude. Procesi su se volšebno završavali intervencijama stranih tužilaca na domaćim sudovima (sa formulacijom „nedostatak dokaza“) ili intervencijama neidentificiranih autoriteta koji su uspijevali stopirati postupke protiv Čengića čak i u Ujedinjenim nacijama i međunarodnim tijelima za borbu protiv korupcije! Jedina važeća sankcija za Čengića je to što se nalazi na američkoj „crnoj listi“ osoba povezanih sa terorizmom. Stoga je za političku budućost BiH danas posebno značajno pitanje – čemu je namijenjen taj enormni kapital, kakvom političkom projektu i kakvom političkom epilogu za BiH?

Bosna i Hercegovina zaista jeste samo tačka na geopolitičkoj karti uticaja velikih sila koja se upravo kreira. I očigledno je da za kreiranje položaja BiH sve veću ulogu imaju narastajuća islamofobija u Evropi, migrantska kriza i preusmjereni putevi izbjeglica prema BiH, energetski ratovi, jačanje uticaja Rusije na Balkanu i raspad savezništva SAD, Turske i EU.

U tom kontekstu postaju realnije i smislenije donedavno nebulozne teze o namjerama svjetskih centara moći da se bosansko društvo transformira i trajno pretvori od multietničkog u definitivno nacionalno i kulturno podijeljeni kršćansko-muslimanski prostor sa stalnom tenzijom sukoba civilizacija. Iznose se teze o „namjeri naseljavanja azijskih muslimana u BiH čime bi se promijenila demografska slika BiH na štetu Srba i Hrvata“. Ovakva teza tumačila se kao izgovor i jednih i drugih za separatističku politiku. Međutim, skorija historija BiH kada je vojno nepotrebno prisustvo mudžahedina kompromitiralo suštinu borbe za odbranu Bosne kao „vjerski rat“ (odbrana od agresije, se predstavljala kao rat za islam), zatim pojava i jačanje selefijskog pokreta i djelovanja vehabija (netipičnih za ove prostore) te guranje BiH u kontekst islamskog ekstremizma i terorizma opominju nas da BiH ima direktan, a ne kolateralan problem s ovim pojavama. U tekstu koji slijedi razložit ćemo veze upravo Hasana Čengića sa različitim islamističkim pokretima, grupama i pojedincima, počevši od Muslimanske braće, iranske obavještajne službe pa do ljudi bliskih Osami Bin Ladenu. Radi se o faktorima koji su već u nizu zemalja bili instrumentalizirani od moćnih obavještajnih službi, od CIA-e do MI-6 radi izazivanja razdora i raspada državnih aparata i potpune promjene karaktera društava u državama koje su napadnute. Stoga je neophodno ozbiljno razmotriti i rasvijetliti misteriju uloge Hasana Čengića u savremenom političkom kontekstu BiH i stvarnu svrhu sakrivanja i korištenja kapitala kojim on upravlja. Ne treba vjerovati da je jedina svrha krađe doniranog novca tek sadašnje povremeno ulaganje u nekretnine, džamije i bizarne turističke projekte, a što se legendira „projektima arapskih investitora“. Svima je jasno da su „investitori“, po pravilu anonimni, sitni trgovci nepoznati u svojim zemljama, samo paravani iza kojih se kriju Hasan Čengić, Izetbegovići i nekolicina drugih kojima su 1992. godine date na upravljanje milijarde dolara donirane na odbranu BiH.

U situaciji kad velikodržavni projekti susjeda oživljavaju u redizajniranom izdanju, odgovori na pitanja o ulozi Čengića i namjeni skrivenog novca su ključni. Jer, nominalni i izborni lider Bošnjaka Bakir Izetbegović upravo je na godišnjicu genocida u Srebrenici i nad tabutima pobijenih Bošnjaka priznao da on „ne može promijeniti stvari jednim potezom ruke, a međunarodni faktori to mogu“ objavivši tako da je sudbina BiH u nečijim drugim, tuđim rukama. Tu dolazimo do novih faktora uticaja na BiH – političkih snaga susjednih država sa otvorenim i nedvosmislenim nakanama da utiču na stanje u BiH. Srbija i Hrvatska naglašavaju svoju „pozvanost i obavezu“ prema Dejtonskom sporazumu da se miješaju u unutrašnja pitanja BiH radi brige za Srbe, odnosno Hrvate. Naravno, njihov uticaj bi bio mnogo manji da politički faktori unutar BiH ne pogoduju njihovim pretenzijama. Bilo svojom nesposobnošću da se odupru, bilo prikrivenom saradnjom ili čak otvorenim djelovanjem u korist Beograda ili Zagreba.

Upravo to, političko djelovanje u skladu sa tendencijama velikodržavnih snaga iz susjedstva aktuelnom režimu daje poseban karakter i značaj u regionalnim odnosima. Ne treba imati iluziju da su povremeni javni sukobi stvarni i suštinski. Sukobi, npr. Bakira Izetbegovića sa Aleksandrom Vučićem ili Miloradom Dodikom samo su u funkciji populističkog podilaženja biračkoj masi i prikrivanja stvarnog savezništva. Obična prevara. Oni se „sukobljavaju“ radi osvježavanja vlastite etikete „lidera“ kako bi opstali na vlasti kao „zaštitnici svog naroda“ u tobožnjem sukobu sa drugima što ga ugrožavaju. Nedavno je u TV emisiji „Telering“ Milorad Dodik posprdno otkrio kako ga „zovu neki lideri iz Sarajeva i mole da ih javno napadne“ kako bi oni zatim burnom reakcijom njemu „oštro odgovorili“ i povećali vlastiti rejting.

Političko-vojni establišment pod petom loše studentice medicine

Naravno, sva ta igra ne bi mogla uspjeti bez čvrste kontrole stranačkih kadrova, a posebno neistomišljenika, koja se provodi pritiscima, prijetnjama i represijom putem privatiziranih obavještajnih struktura, policije, tužilaštva, sudova, organa vlasti… čak i lokalne. Za aktuelni režim danas se u javnosti kaže “poklopili su sve…“ što oslikava dimenziju uticaja na situaciju, odnosno objašnjava izvor moći režima.

Drugi stub moći režima, dakle, jeste orvelovska kontrola svih nivoa vlasti gdje SDA čini većinu, značajan dio koalicije ili bar učestvuje u vlasti. Za aktuelni režim karakterističan je apsolutistički način vladanja, neprirodan uticaj jedne osobe na političke odluke unutar stranke po svim pitanjima i potpuno čvrstorukaška metoda upravljanja državnim organima i firmama preko stranačkih poluga – „svojih ljudi“.

Nadalje, kako je već rečeno, ključne državne službe – Obavještajno-sigurnosna agencija BiH (OSA BiH), Sud BiH, sudovi i tužilaštva u Sarajevu i kantonima gdje SDA čini vlast sasvim su pod kontrolom Stranke. Policijski organi takodjer se usmjeravaju u vođenju istraga bitnih za vladajući režim onako kako odgovara njima pa se ne može dogoditi nikakvo provođenje zakona na štetu režima. Već je javna tajna da je OSA BiH na čelu sa intimusom obitelji Izetbegović Mehmedom Osmanagićem – Osmicom svoj tehnički potencijal stavila na raspolaganje Izetbegovićima i SDA za prisluškivanje političkih oponenata, sudija i tužilaca koji nisu u njihovom interesnom krugu, nepodobnih novinara, biznismena koji se opiru plaćanju državnog reketa („priloga“ za vladajuću stranku koji se daje kako bi dobili dozvole za gradnju, pokretanje biznisa itd.). U vezi s tim je i činjenica da OSA BiH već neko vrijeme nema nikakvu kontrolu, jer je parlamentarna Komisija za nadzor OSA-e BiH u međustranačkim prepucavanjima ostala bez članova i ne radi. Dakle, danas u Sarajevu i dijelovima BiH, gdje SDA vrši vlast, bez saglasnosti stranačkih ljudi ne može se obaviti niti jedan značajniji posao, gradnja, kupovina vrjednije nekretnine, pokretanje biznisa… No, ako ste pomislili da je snaga uticaja na društvene tokove i moć političke i sigurnosne prirode fokusirana u ličnosti Bakira Izetbegovića, onda griješite. Drugi stub moći režima temelji se na ulozi, ličnim osobinama, a također i „ovlaštenjima“ (!) – Sebije Izetbegović, Bakirove supruge.

Osoba koja je doskora bila politički marginalac, tek „predsjednikova supruga“, a osim toga poznata kao vječni, loš student medicine, osrednja doktorica te politički progurani specijalist ginekologije, posljednjih godina je avanzovala prvo u direktoricu sarajevske Klinike za ginekologiju, zatim Opće bolnice i na koncu Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, tj. bolnice na Koševu. Ono što javnost zna jesu njena bolesna ambicija da bude neko i nešto, beskrupuloznost da do cilja dođe uništavajući tuđ živote, eliminirajući kolege koji su konkurencija ili oponenti njenim metodama i ignorirajući zakone. Iznad svega, poznata je njena bahatost, agresivnost, uličarski nastup i rječnik neprimjeren njenoj tituli „prof. dr.“ ma kako ona nezakonito i nezasluženo bila stečena. Svjedoci njenih nastupa u organima i savjetima SDA tvrde da Sebija Izetbegović zapravo odlučuje o svemu. Čak i o vojnim, sigurnosnim, političkim pitanjima pri čemu jedan Selmo Cikotić kao bivši ratnik, vojni ataše i ministar odbrane ne progovara ni riječ o vojnim pitanjima, a jedan Fikret Muslimović poslušno klima glavom, dok Sebija njemu vazi o sigurnosti! Tako je i u svim drugim pitanjima o kojima ona nema pojma, stručnjaci šute, a njena je zadnja. U protivnom, sklona je veoma zahateriti i kasnije nauditi oponentima. „Hoće i može tako pa svi šute,“ tvrdi jedan od svjedoka diktature gospođe Izetbegović na stranačkim sastancima.

Stručni rezultati i efekti njenog upravljanja Kliničkim centrom već dugo su predmet sporenja – da li je ona reformist glomaznog sistema ili potpuni diletant u sferi organizacije zdravstva, zainteresirana samo za vlastiti napredak kroz provođenje samovolje u kadroviranju, biznisu s javnim nabavkama i političkim akcijama? Čini se da su prevagnuli ovi drugi stavovi, jer javnost dosad nije vidjela nikakav ozbiljan dokument o reformi zdravstva, a iskustva pacijenata i analize zdravstvenih radnika ukazuju da je pod njenim vodstvom u toku potpuna stručna, sistemska, organizacijska i ponajviše kadrovska destrukcija zdravstva u BiH. Pesimistični stručnjaci upozoravaju „da će se njena destrukcija zdravstvenog sistema teško ispraviti jer će nastati nepopravljive štete“! Oni još oprezniji tvrde da „njena destrukcija nije samo neznanje, nego i namjera da se uništi najviši, tercijarni nivo zdravstvenih usluga!“ A zašto? Racionalnog objašnjenja nema, osim da je ta destrukcija dio šireg plana za strateško podrivanje vitalnih sistema bosanskog društva i države.

Zato je mnogo opasnija javnosti nepoznata sfera njenog djelovanja. Samo po nekim njenim javnim ispadima i ignoriranju reakcija javnosti (i političkih krugova počevši od vlastite stranke) može naslućivati da iza njene bahatosti i moći da odlučuje o svemu u Stranci i državi gdje može, stoji određeni centar moći pozicioniran iznad SDA i ljudi koji je čine! O kakvom centru moći se radi? Čijem i s kojom svrhom? Opće je poznato da je autoritet Bakira Izetbegovića njenim naraslim i neoficijelnim liderstvom snažno poljuljan. Bakir već neko vrijeme ne funkcionira (ako je ikad) niti kao bošnjački lider, niti kao stvarni predsjednik SDA. Frakcije, osipanje članstva i unutarstranački sukobi po pravilu imaju veze sa Sebijom Izetbegović, kao npr. politički cirkus oko biranja kandidata za Predsjedništvo BiH.

Zagrebe li se malo dublje u njeno porijeklo i biografiju, klupko će se početi odmotavati i doći će se do vrlo kompliciranih i mračnih odnosa koji sežu u period kada su se jugoslovenske vojne i civilne sigurnosne službe (SDB i KOS) intenzivno bavile oživljenim mladomuslimanskim pokretom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća što je 1983. imalo epilog u suđenju Aliji Izetbegoviću i grupi muslimanskih intelektualaca u Sarajevu! O tome, kakve veze ima Sebija Izetbegović sa ovim pokretom, osim što je 1982. godine, malo prije hapšenja (!) postala snaha Alije Izetbegovića, može se zaključivati posredno, na osnovu podataka iz porodične biografije, i neposredno, na temelju svjedočenja nekolicine bivših službenika i oficira jugoslovenskih, ali i postratnih obavještajno-sigurnosnih službi koji su željeli iz anonimnosti progovoriti o ovoj „liniji rada“.

Pojedina otkrića su šokantna i idu u pravcu da su preko Sebije Izetbegović, rođene Građević, kćeri nekadašnjeg oficira Kontraobavještajne službe JNA, koji je prekomandovan sa aerodroma u Golubovcima (Titograd) u Sarajevo, jugoslovenske službe „ostvarile uticaj i usmjeravale djelovanje muslimanskih militantnih elemenata u SR BiH i vršile nadzor nad njima“! kako tvrdi bivši pripadnik Službe državne bezbjednosti u SRBiH. Na ovom mjestu se dolazi do tačke ukrštanja sa prvim stubom moći režima – Hasanom Čengićem.

Iz podataka do kojih je došao istraživački tim TBT-a, postoje ozbiljne indicije da su jugoslovenske službe, a posebno kadrovi pro(veliko)srpske provenijencije u dužem periodu još od sedamdesetih godina, a intenzivnije nakon smrti Josipa Broza, kreirale široku političko-sigurnosnu operaciju koja je imala za cilj da se proizvede politički inkriminiran pokret u SR BiH što bi bio povod za kasniji političko-sudski obračun sa probosanskim snagama. Naime, već od Ustava iz 1974. godine i uočenih tendencija nacionalnog osvješćivanja i osamostaljivanja republika, centralistički nastrojene strukture u saveznoj vlasti započele su pripreme za osujećivanje daljeg procesa jačanja republika. Za SR BiH bio je zamišljen plan „obračuna sa muslimanskim nacionalizmom“ te su SDB Srbije i KOS započeli široku i detaljno planiranu operaciju, najprije „proizvođenje neprijatelja“, a zatim i obračuna s njima. Za to je najpogodniji bio pokret „Mladih muslimana“ koji se nakon pogroma u prvim posljeratnim godinama ponovo javlja i oživljava kroz djelovanje nekolicine intelektualaca po tekijama. Njihov rad u Tabačkom mesdžidu nije prošao nezapaženo, ali niti neprijavljeno vlastima i operacija započinje. Kakva je uloga u svemu tome Hasana Čengića i Sebije Građević ?

„Naš čovjek“ na pravom mjestu

„Duga je priča, u svakom slučaju… U pogodnom momentu službe su dobile „svog čovjeka“ u centru zbivanja, u kući lidera ove grupe Alije Izetbegovića i pokazalo se da je to bio genijalan potez tadašnjih izvršnih oficira operacije,“ kaže sagovornik TBT-a, bivši djelatnik SDB BiH. „To je odradio sarajevski centar, a vojna služba je tu usmjeravala, asistirala… istini za volju, oni su stvarno komandovali. A što se tiče Čengića, on je poseban lik. Njega zanima samo lova, ali je pametan. On je bio planiran za velike, dugoročne poslove. Njegovo vrijeme će tek doći…“

Nakon samog hapšenja i zatvorskih godina SDB i KOS imali su „zadokumentovano“ gomile audio, video i foto dokumenata o osuđenim mladomuslimanima, njihovim stavovima, o njihovim porodicama. Prema svjedočenju bivšeg bezbjednjaka SDB-a, neki su ostali nepokolebljivi i stoga stradali, neki su se slomili, drugi kompromitirali ponašanjem i stavovima. S druge strane, jednima od njih su namještene i snimljene kompromitirajuće situacije, u piću ili na prevaru su navučeni na neoprostive iskaze, i sve se to sada nalazi u beogradskim arhivama Bezbednosno-informativne agencije Srbije (BIA, bivša SDB/UDB) i Kontraobaveštajne službe Vojske Srbije (KOS).

A onda, godine 1992. godine Republika BiH je izložena agresiji i tokom rata događaju se brojne politički i vojno nelogične odluke državnog rukovodstva sa Alijom Izetbegovićem na čelu. Odluke i procesi na štetu Bosne i Hercegovine, a koje očigledno nije mogao ili nije htio zaobići, proizvele su teške političke posljedice. Nakon rata, Alija Izetbegović je član Predsjedništva BiH. Na istom mjestu nekoliko godina kasnije je njegov sin Bakir, suprug Sebije Građević, a u svim sferama vlasti je SDA koju ona kontrolira. Hasan Čengić je siva eminencija u ovoj državi, posebno moćan u strukturi Islamske zajednice, a očigledno ima uticaj i na vršitelje vlasti. Zbog čega je ovo bitno i opasno?

Upravo zbog velikodržavnih procesa koje smo pomenuli, a koji još nisu okončani, kao i zbog međunarodnih okolnosti i procesa koji trenutno dovode BiH u kontekst priče „opasnosti od širenja agresivnog islama“ sa čime BiH ne bi imala veze da nije bilo uvezenih problema sa mudžahedinima u ratu, a danas sa selefijama, vehabijama i Čengićevim problematičnim konekcijama sa islamističkim pokretima i službama. Opasnost od prisustva njih dvoje na pozornici na kojoj se odlučuje o sudbini ove države nedavno je sublimirao akademik Esad Durakoviću u svom zlokobnom upozorenju objavljenom u jednom mediju u BiH: „Najveća opasnost potječe otuda što postoje ozbiljne indicije (a postoje i već ostvareni njihovi rezultati) da su danas one političke snage u Bošnjaka koje imaju kapacitet da donose odluke sudbinske naravi za državu i narod spremne da izađu ususret apsolutno neprihvatljivim zahtjevima onih baštinika Miloševićeve i Tuđmanove politike čiji krajnji cilj je etničko cijepanje BiH,“ kaže Duraković.

Prilikom nedavnog susreta Aleksandra Vučića i Bakira Izetbegovića (praćenog Čovićem i Ivanićem) na pitanje „šta oni rade i pričaju kad završe sa službenim temama“ Vučić je lakonski odgovorio: „Igramo šah… Bakir i ja. I da znate, kad god poigramo šah uvek ću ja da pobedim…!“ Možemo samo nagađati o simboličnoj pozadini i izvoru Vučićeve samouvjerenosti, a ona se možda krije u spomenutim audio/video/foto arhivama i njegovoj mogućnosti da komotno i „šefovski“ diktira gubitničke poteze igračima iz Sarajeva.

(Nastavit će se)

U SLJEDEĆEM NASTAVKU:

Finansijske malverzacije i zataškane istrage protiv Hasana Čengića
Milijarde dolara u off shore kompanijama Dubaija i Malezije za finansiranje terorizma, ilegalnih poslova i političkih projekata za drugačiju BiH
Mudžahedini, vehabije, Muslimanska braća, migranti sa istoka i proročanska predviđanja iz Karađorđeva 1991. o naseljavanju muslimana… Ko mijenja karakter bosanskog društva ?
Operacija „Trojanski konj“ i „Memorandum 2“ – ubacivanje beogradskih agenata u državne, naučne, privredne, političke strukture – kakva je uloga Sebije Izetbegović ?
Randez-vous na splitskoj rivi – Sebija Gradjević, Bakir Izetbegović i operativci KOG-a splitske vojne oblasti – idila u režiji KOS-a
Potpukovnik JNA – vjenčani kum za jednokratnu upotrebu i instaliranje „živog nadzora“ u kuću Izetbegovića
Zloupotreba položaja radi razvijanja poslova sa turskim partnerima i pljačke javnog novca kroz tendersko pogodovanje „porodičnim biznismenima“

(TBT)