Najveći ili najvažniji židovski vjerski blagdan Pesah, prilika je da se informiramo i da naša redakcija židovima čestita.
To je spomen na izlazak koji je izbavio Hebreje iz egipatskog ropstva. Nakon što su postali sjedioci, Izraelci su u Kanaanu ujedinili pashalnu večeru sa sedmodnevnim svetkovanjem Blagdana beskvasnih kruhova (macot).
Pasha je postala jednim od velikih hodočašća liturgijske godine. U židovstvu ona dobiva vrlo bogat smisao, što ga do kraja razjašnjava Targum o Izl 12,42: Izrael izvučen iz ropstva podsjeća na svijet izvučen iz kaosa, na Izaka izvučena iz lomače i čovječanstvo što ga očekivani Mesija izvlači iz bijede.
Te perspektive nalaze u Bibliji mnogobrojne oslonce. Stvaranje i otkupljenje doista se često povezuju, osobito u velikom uskrsnom Halelu: Ako Bog može razdvojiti Crveno more, može to zato što je u početku razdvojio iskonski ocean.
Spasiti Jakovljeve sinove može zato što je najprije spasio njegove pretke. Abraham, smatra se, očekuje izlazak, a zalog tog izlaska za nj je Izakov spas. Izak pak, smatra se, prinesen je na Sionu, kao i kasnije pashalno janje, on je pošteđen mača, kao kasnije Izrael. Izaka je spasio ovan, Izraela janje; Izak svojim Obrezanjem prolijeva krv, krv već bogatu pomirnom vrijednošću, kao što će to kasnije biti krv pashalnih žrtava.
Svi Božji zahvati u prošlosti bude nadu da će u budućnosti nastupiti onaj odlučni zahvat. Konačni spas ukazuje se kao novo stvaranje, kao neopozivi izlazak, kao posvemašnja pobjeda nad zlom, kao opet nađeni raj. Božji izaslanik komu je zadaća izvesti taj preobražaj svijeta često je viđen kao Mesija, tako da židovi svake pashalne noći očekuju njegov dolazak.
Pesah je najveći Jevrejski praznik koji se praznuje u spomen na oslobođenje Jevreja iz misirskog robstva.
U hebrejskom jeziku Pesah se još naziva:
– Hag A-macot (praznik prijesnih, beskvasnih hljebova) jer je u vrijeme praznika izričito zabranjeno jelo s kvascem, pa čak i posjedovanje bilo čega kvasnog.
– Zeman Herutenu (u doslovnom prijevodu: praznik naše slobode, a u slobodnom prijevodu odgovara našem praznik slobode).
– Hag Haariv (praznik proljeća zato što uvijek pada u proljeće. Po židovskom, lunarnom, kalendaru, praznik počinje 15., a završava 22. nisana).
Praznik se čestita sa: kod sefarada – Buen moed i Lešana habaa bi Jerušalajim (dobar praznik i dogodine u Jerusalemu), a kod aškenaza – Hag sameah vekašer (radostan i košer praznik)
Pesah je jedan od tri hodočasna praznika kada svi Židovi koji imaju mogućnost, hodočaste u Jeruzalem. U vrijeme postojanja hrama svaki punoljetni muškarac bio je obavezan doći u sveti grad.
Slavlje blagdana započinje veče prije prvog dana praznika (erev hag) večerom koja se zove “Seder večer”.
Seder je hebrejska riječ koja znači red, a Seder večera je praznična, obredna večera, na kojoj se molitve, čitanje Hagade i svi drugi običaji obavljaju po strogo utvrđenom redu. I hrana se servira na “Kearat Seder”, to je veliki tanjur na kojem je postavljeno sve što je potrebno za jelo tokom večere.
Kako je Pesah praznik koji se proslavlja u porodici, za vrijeme Seder večere svi ukućani se okupljaju oko trpeze na kojoj su postavljena jela koja simbolično podsjećaju na robovanje Izraelaca u Egiptu i na njihovo izbavljenje.
U svim židovskim obiteljima za trpezom tokom Seder večere ostavlja se jedno prazno mjesto i jedna čaša vina za proroka Eliju. Postoji vjerovanje da će se prorok Elija vratiti kao vjesnik dolaska Mojsije.
Običaj je i da se za vrijeme večere vrata od kuće ostavljaju otvorena kao znak dobrodošlice svakom dobronamjernom putniku namjerniku. Seder počinje domaćinovim pozivom siromašnima da dođu i s njima podijele sve što ima na trpezi.
Čitanje Hagade je osnovni dio Sedera. Hagada opisuje događaje koji se odnose na praznik, hronološki iznoseći istoriju dolaska izraelskih plemena u Misir, njihovo oslobađanje iz ropstva i objašnjava svrhu Pashalne žrtve za vrijeme Drugog hrama.
Ona govori i o upotrebi beskvasnog hljeba (Macesa), gorkih trava (Maror), i ostalog jela koje se nalazi na trpezi. U njoj su sadržani odlomci iz Biblije, Midraša, stare legende i anegdote, molitve i pjesme zahvalnice, a završava se popularnom pjesmom “Had gadja”.
Praznik se čestita sa:
kod sefarada: Buen moed i Lešana habaa bi Jerušalajim (dobar praznik i dogodine u Jerusalemu)
kod aškenaza: Hag sameah vekašer (radostan i košer praznik)”.
UTOR:
