Faruk Hadžić
Danas dok sam bio u redovnoj sedmičnoj kupovini sa porodicom, primijetih neobično veliki dio polica za hranu koje su bile u potpunosti prazne. Međutim, nisu mi privukle pažnju prazne police već natpis na kojem je pisalo da se zahvaljuju kupcima što kupuju racionalno, te da mole da se kupuje maksimalno pet litara ulja. Ovaj natpis ilustrira histeriju koja vlada posljednjih dana kod nas u Bosni i Hercegovini, a vjerovatno i u drugim zemljama okruženja.
Nekoliko je interesantnih stvari. Inflacija se toliko udomaćila u našim životima, da se smatra normalnim što rastu cijene. Prije nekoliko sedmica kada je bila navala na benzinske pumpe zbog vijesti da će gorivo koštati četiri marke po litri, odjednom smo se zadovoljili cijenom od tri i nešto maraka uz konstataciju „dobro je, samo nek’ ne puca“. Niko više nije spreman, kao prije nekoliko godina, stati na cesti i ugasiti automobil kao vid protesta. Inflacija nam očito ne smeta jer što je veća cijena, veća je pomama za brašnom i uljem, što paradoksalno još više podiže cijene tih istih proizvoda. Garantujem da bi cijena bila dosta niža da nema panike među građanima, ali to je sada drugi problem, prije svega naših donosilaca odluka, kojima očito niko više ništa ne vjeruje.
Drugo, teško možemo reći da u našem društvu zdrav razum ima važnu ulogu pa je iluzorno očekivati da mnogi neće nagomilati čak i petogodišnje zalihe ulja. Postoji način kako se to može riješiti, a to je da stavite da prilikom kupovine prva litra ulja ima normalnu cijenu, a svaka naredna se plaća znatno skuplje. Da li bi onda bilo praznih polica s uljem? Iskren da budem, ne razumijem što će nekome kartoni ulja. Ali panika i strah dovode do toga da se kupuje po principu „zlu ne trebalo“. Da ima zdravog razuma ne bismo gotovo 30 godina birali iste na vlasti, one koji nas drže taocima svojih ličnih interesa, sukoba i svađa.
Nego kad smo kod politike i donosilaca odluka, u proteklom periodu se desila jedna velika, ali nažalost pirova pobjeda javnosti. Riječ je o akcizama na gorivo. Do polovine 2017. godine, javnost nije dovoljno znala o akcizama i na šta se sve naplaćuju. Međutim, te godine, više nego ikada, nakon ogromnog pritiska, povećane su putarine na gorivo, u javnosti nazvane „akcize“, koje su trebale poslužiti za novi investicijski ciklus u cestogradnji. Da skratim, donosioci odluka su se pravili da ne znaju gdje su se do tada usmjeravale pare od akciza, iako to jasno u zakonu piše, a to je tekuća budžetska potrošnja. Govorili smo i objašnjavali šta se dešava sa tim parama, kako se troše i ko sve ima korist od toga, pokušali su diskreditovati kritičare standardnim botovskim floskulama, kako se sve gleda negativno, kako nam je ustvari lijepo, kako će se graditi, da će biti čak i veći natalitet, a da državne institucije i struka trebaju dati odgovor na ta pitanja i uraditi detaljne analize. Pod strukom se naravno podrazumijevaju oni koji su dio sistema, a svi ostali van toga, po nekoj njihovoj logici, nisu meritorni.
Međutim, dramatičan rast cijena goriva u Bosni i Hercegovini je otvorio pitanje ukidanja, ili bar privremene suspenzije naplate akciza na gorivo.
Ako uopšte možemo reći da ima nešto dobro u ovom rastu cijena goriva to je što nam je pokazao koliko je naša ekonomija zavisna od akciza i kako zagovaranja da se akcize ukinu, barem privremeno, nalaze na otpore da će se time ugroziti budžeti. O akcizama sam već pisao, ali ću ponoviti samo nekoliko detalja.
Akciza nije isto što i neki drugi porez, poput PDV-a. Oba su porezi na potrošnju, ali akciza je namjenski porez. Upravo to što je namjenski znači da bi se trebao, naglašavam „trebao“ tako i koristiti. Prikupljeni PDV možete trošiti za različite budžetske izdatke. Ako se namjenski uvodi na gorivo, onda bi se trebao taj prikupljeni novac koristiti za izgradnju autocesta ili drugih saobraćajnica. Ako se ubire na duhan, onda je logično da taj novac ide u zdravstvo. Kod nas je situacija da se akcize namjenski ubiru, ali do kraja nenamjenski troše, suprotno zakonu.
Zbog čega se novac od akciza mora trošiti recimo na penzije, plate javnog sektora ili neku drugu budžetsku stavku? Paradoks je da se godišnje po osnovu akciza i putarina na gorivo prikupi 1,1 milijardu KM, da se veći dio tog novca usmjeri u tekuću budžetsku potrošnju, a onda se podižu krediti za gradnju autocesta. Zašto je to tako? Možda je lakše objasniti građanima da nema para za cestogradnju, nego da nema para za plate ili penzije.
S obzirom da su akcize toliko finansijski značajne, umjesto namjenskog usmjeravanja, iste idu u tekuću budžetsku potrošnju. Time smo godinama unazad napravili ogromnu zavisnost finansiranja budžeta iz akciza, umjesto da smo provodili reforme poreskog sistema, gdje bi se napravili zdravi temelji da se budžeti finansiraju iz rasta zaposlenosti i rasta ekonomije. Išli smo kraćim i bržim putem, praveći sebi dugoročno veliki problem. Izostanak provođenja poreskih reformi na vrijeme, jer su se novcima od akciza finansirale rastuće državne potrebe, uticalo je jednim dijelom i na masovno iseljavanje mladih iz Bosne i Hercegovine. Danas smo zbog toga u situaciji da nam nedostaje radne snage i da se sve više priča o uvozu radnika iz drugih država.
Ipak, ukidanja naplate akciza, uz ogroman pritisak javnosti, novinara i struke, dobilo je svoj epilog i u Parlamentu BiH. Gotovo jedinstvena javnost, tražila je ukidanje naplate akciza na gorivo, kako bi se na taj način zaustavio spiralni i nekontrolisani rast cijena u Bosni i Hercegovini, što je na kraju uspjelo u Predstavničkom domu, ali je sve, barem za sada, zaustavljeno u Domu naroda.
U izlaganjima pojedinih delegata se mogla čuti čak i bojazan da će se time napraviti veća šteta nego korist, jer će budžeti ostati bez prihoda od akciza. Ko će kasnije puniti te iste budžete, danas je najmanje bitno. I u ovoj potvrdi se nalazi pirova pobjeda javnosti! Do jučer, na pitanje “Gdje su pare od akciza?”, niko od donosilaca odluka nije znao odgovor. Sada, kada je trebalo ukinuti naplatu akciza, odjednom su se sjetili da akcize idu u budžet i da će im nedostajati para. Nisu se na tome zaustavili, nego su čak iskazali i bojazan za penzionere, tvrdeći da će biti i ugrožena isplata penzija ako se budu privremeno suspendovala naplata akciza na gorivo?! Uloga akciza nije da finansira penzije, nego da finansira cestogradnju. Uloga doprinosa i ekonomije jeste da osigura novac za penzije. Politika je satjerana u ćošak napokon morala priznati ono što smo svi odavno znali, a to je da su ovisni o akcizama i da su njima svake godine jačali budžetske izdatke i glasačko tijelo.
Privremena suspenzija naplate akciza ne bi dovela do štete po budžete, jer zbog inflacije više novca svakako dolazi u budžete, što pokazuju i podaci Uprave za indirektno oporezivanje BiH, koji su naveli da je prikupljeni iznos u prva dva mjeseca ove godine veći za 248 miliona ili 21,14% u odnosu na isti period prošle godine. Dakle, ono što bi “izgubili” kroz akcize za šest mjeseci, već su nadoknadili za dva mjeseca ove godine kroz inflacijski porez.
A inflacija će nastaviti da razara našu ekonomiju i društvo svakim narednim danom. Uz postojeću duboko ukorijenjenu korupciju. Ali to očito nije briga građana, jer reakcije na neodgovornost političara nema. A i zašto bi bilo reakcije kada je našem narodu najbitnije da ne puca, a i imaju dovoljno brašna i ulja, da svaki dan mogu praviti lepine na ulju.
Nomad.ba
