I da ne bude zablude, nikakav ulazak u EU ili NATO to neće spriječiti, naprotiv, može samo ubrzati.
Piše: Rasim Belko @rasimbelko
Malo šta se u Bosni i Hercegovini desilo neplanirano i bez ozbiljnije strategije nakon raspada bivše zajedničke države. Jedino su Bosancima i Hercegovcima trebale decenije da shvate kako pakao koji proživljavaju od devedesetih nije produkt isključivo mržnje, nego i strateški plan hegemonističkih osovina zla ali i njihovih partnera koji su u maloj balkanskoj zemlji vidjeli odličan prostor za mnogo šta.
Prvi, koji su u kombinaciji mržnje i hegemonističke kartografije zla na Bosnu i Hercegovinu pokrenuli vojnu mašineriju uspjeli su da razore jedno solidno napredno društvo, da na duže staze prodube mržnju, ali i etničkim čišćenjima pocijepaju Bosnu i Hercegovinu na unutrašnjem planu.
Bosna i Hercegovina je nastavila postojati kao cjelovita međunarodno priznata država, ali i tri decenije nakon nezavisnosti ona je potpuno decentralizirana, da ne kažem podijeljena unutar sebe na entitet srpske dominacije i onaj drugi bošnjačko – hrvatske kombinacije. A sve to nastalo je kao plod mirovnog sporazuma potpisanog po okončanju zločinačkih pohoda genocida, UZP-a i šireg spektra zločina.
I dok nas mnogi nastoje uvjeriti kako je svijet bio neodlučan u vremenu srebreničkog genocida, sada je jasno vidljivo da je svijet predvođen Zapadom zapravo čekao da se genocid i UZP-i privedu kraju pa da onda nametne mir. Jer samo u situaciji takvog krvoprolića, kreatorima politika koje na Zapadu zovu utjecajnim ljudima, bilo je omogućeno da “sačuvaju” Bosnu i Hercegovinu kao cjelovitu državu podijeljenu do te mjere da će teško ikada da je više sastavi.
Jer, prijatelji sa Zapada, kako ih nazivaju plaćenici u društveno – političkom životu BiH, su od ranije znali kakvim neiskorištenim potencijalima Bosna i Hercegovina raspolaže. Znali su oni bolje od nas za hidro, rudni, zračni i svakojaki drugi potencijal ove države. Zato nas i jesu pretvorili u plemena koja se međusobno istrebljuju dok okupatori koje nazivaju investitorima pljačkaju naše blago i bogate se. Da, baš kao u Africi. Ili možda gore.
Prvo su dopustili genocid, pa su nas lažno oplakivali ali nikada do te mjere da nam pomognu da zaliječimo rane i iz krvave zemlje podignemo državu kakva bismo i bili da nije hegemona i okupatora. Tri decenije različite garniture administracija i diplomatija sa Zapada nude nam ruku spasa i gle čuda mi nikako da se uz takvu pomoć spasimo.
Jasno, ta pomoć je zapravo ruka koja nas vuče u ambis. To što zovemo Zapad ili međunarodna zajednica u te tri decenije omogućio je hegemonističkim snagama Beograda i Zagreba da nakon provedenog genocida provode i gruntocid. A kada gruntocid finaliziraju Bosna i Hercegovina će i zvanično biti kondominijum s jasno utvrđenim linijama Tuđmanove salavete na kojima se razdvajaju srpski i ustaški interesi i ciljevi. Bosna, Bosanci i Bošnjaci ostat će samo još jedna mala mrljica čovječanstva i današnje civilizacije koja silne resurse potroši da nas ubijedi da je najrazvijenija, a zapravo je krvoločnija od onih civilizacija koje su hranile ljudoždere.
Osim Beograda i Zagreba koji će politički i u nekom sitnošićarskom segmentu koristiti Bosnu i Hercegovinu tu su i oni koje danas zovemo investitori, a koji će se sutra zvati okupatori. Oni već dolaze i s vremenom sve će ih više dolaziti. Dolaze po naše rijeke, pitku vodu, vjetroenergiju, litij, ugalj, šume…
Ti okupatori su zapravo ključni pokretač Evropskog zelenog plana. A Evropski zeleni plan strategija je EU za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine. Oni su ti koji treba da donesu energije koje će Evropljani zvati “čistim” i spasonosnim po planetu Zemlju, bez obzira što će njihova proizvodnja uništiti brojna područja širom svijeta, pa čak i u samoj Evropi.
Zbog toga skoro mjesec dana čekam odgovor Evropske zelene stranke na priču o rudarenju litija u BiH, ali zbog toga nit jedna plaćenička struktura u BiH ne štiti aktiviste u BiH koji se suprotstave porobljavaju poput onog u Varešu.
Dakle, jasno je da Zapad predvođen SAD, Velikom Britanijom i EU dozvoljava da Bosna i Hercegovina postane kondominijum Srbije i Hrvatske jer će se tako osloboditi institucija države Bosne i Hercegovine u kojima bi se možda neko i usudio da se suprotstavi okupatorskim investicijama.
Stoga, nije pitanje hoće li Bosna i Hercegovina preživjeti, pitanje je zapravo hoće li opstati kao država u punom smislu definicije države. A odgovor je nemoguće dati, barem nama koji nemamo uvid u planove onih koji usmjeravaju našu sudbinu.
No, ukoliko uzmemo sebi za pravo suditi po onome što smo vidjeli i što nam u aktuelnom trenutku rade i pripremaju prije je očekivati nestanak bosanske državnosti u punom obliku nego njeno spasenje.
I da ne bude zablude, nikakav ulazak u EU ili NATO to neće spriječiti, naprotiv, može samo ubrzati. Mnogi će reći da je suludo, ali i dalje sam siguran da Bosnu i Hercegovinu može spasiti jedino pojava politika i političara sa snagom da se okrenu Istoku i pokušaju pronaći saveznike za spas države u Kini, arapsko-perzijskom svijetu, pa čak i Rusiji.
Ovi sa Zapada su imali tri decenije i nisu uradili ništa, odnosno, svima je već jasno šta im je cilj, a u izboru Istok ili nestanak mislim da je odgovor prilično jednostavan!
Patria – nap.ba
