Član poslednjeg saziva Predsedništva SFRJ prihvatio kandidaturu za gradonačelnika
Građani Sarajeva istinski poštuju „druga Bogićevića“
Nekadašnji visoki funkcioner u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini i član poslednjeg saziva Predsedništva SFRJ Bogić Bogićević prihvatio je kandidaturu za gradonačelnika Sarajeva, potvrdila je Socijaldemokratska partije BiH.
Piše: Ivana Šundić Mihovilović / danas.rs
O tome su, kažu, obavestili i svoje koalicione partnere, a konačnu odluku o izboru gradonačelnika doneće novo Gradsko veće Grada Sarajeva. SDP kao jedna od stranaka građanske orijentacije, „Četvorke“ (Naša stranka, SDP BiH, Narod i pravda i Nezavisna bosanskohercegovačka lista), nije imala nijednog kandidata za načelničke pozicije u sarajevskim opštinama, ali je kompromis sa ostalim koalicionim strankama bio da SDP predloži svog kandidata za gradonačelnika Sarajeva.
Vest da je Bogićević prihvatio kandidaturu za gradonačelnika izazvala je pozitivne reakcije u javnosti.
„Da, kandidatura druga Bogićevića naišla je na više nego dobar odjek. Iracionalnost etnopolitikantskih iskustava ratnih i poratnih godina, građani Sarajeva i BiH su skupo platili, pa je svaka promjena na tom tragu nešto o čemu se dugo i javno sanja. Građani Sarajeva žele mir, poštenje, dostojanstvo i ljudski način bivanja i življenja. I to je ono što očekuju od Bogića Bogićevića kao čovjeka kojeg istinski poštuju i dobro poznaju“, komentariše za Danas Esad Bajtal, sociolog i filozof iz Sarajeva.
Bogićević je, ističe Bajtal, „osvjedočeni humanista, zdravorazumski racionalista, čovjek civlizacijskih, univerzalnih vrijednosti. Dakle, neko potpuno izvan licemjernih obrazaca i ubleha toboženjeg „legitimnog“ i „autentičnog“ etnopredstavljanja, na kojima jaše b-h-s etnopolitikantstvo, koje svoju priču o „nacionalnom interesu“ u praksi svodi na puki interesni nacionalizam. Odnosno, na goli biznis. Isplati se biti nacionalista. Krijući se iza nacija, na b-h-s sceni su samo kriminalizirane politike i politizirani kriminal“.
Rezultati nedavnih lokalnih izbora u BiH moli bi biti, ukazuje Bajtal, nagoveštaj značajnijih političkih promena.
„Ali da li je rezultat takav kakav je, i siguran znak promjena, to tek treba da vidimo“.
Kako navodi, iskustva nas uče da moramo biti oprezni, uprkos željama i nadama koje gajimo u tom pravcu.
„Građani su već umorni od svega: siromaštvo, bijeda, najmanja kupovna moć u Evropi, svakodnevna poniženja i političko-kriminalne afere koju im priređuju evropski plaćene b-h-s etno-vlasti, dostigli su vrhunac“.
Bajtal smatra da je sve ovo trebalo da se desi mnogo ranije ali je, kako navodi, izostalo zahvaljujući „izbornom inženjeringu, glasanju mrtvih, lažnim glasačima i glasovima koji su dolazili iz komšiluka i susjedstva – Srbije i Hrvatske“.
Konačno, i najkraće, komentariše, „Bosna je društvo ispalo iz ideologije, i ovdje se ne vode idejne, političke borbe koje svako društvo vode naprijed. Nego neke druge. Interesne borbe. Borbe interesnih krimi etno-grupa koje se domaćoj i svjetskoj javnosti lažno predstavljaju kao političke stranke i partije. I vode se svim, i dozvoljenim i nedozvoljenim izbornim sredstvima. Upravo zato je svaka prognoza sanjanih političkih promjena nezahvalna i neizvjesna. Jer, nemoguće je racionalno predviđati u iracionalnom društvu etnoprevaranata na vlasti“.
Povodom tumačenja da se talas izbornih promena iz Crne Gore proširio na BiH, te da bi pretpostavljeni pad Milorada Dodika mogao biti strmoglaviji od političkog pada Mila Đukanovića, Bajtal kaže da je sve uporedivo, ali ništa garantovano.
„Izborni padovi se mogu porediti, ali ne ličnosti i politike Đukanovića i Dodika. Konkretno i svima poznato: Đukanović je napravio građansku, ljudsku Crnu Goru, državu ravnopravnih građana i naroda. Dodik, njemu nasuprot, namjenski svjesno, osorno, svakodnevno negira i razara potencijalno normalni život u BiH kakav bi želio najveći broj građana ove zemlje“.
Banjaluka je to, očito, i konačno prepoznala, navodi naš sagovornik iz Sarajeva, „i iskazala po Dodika poraznim izbornim rezultatima“.
Uostalom, dodaje, „dozvolimo činjenicama da govore. Za razliku od Đukanovića koji je civilizacijski čestitao svojim protivnicima, izbornim pobjednicima, Dodik je javno, grubo, osvetnički zaprijetio i pobjedniku i građanima Banjaluke da će ih kazniti samo zato što su ga se, logikom svog demokratskog prava, odrekli i rezultatski šokantno porazili. Demokrata koji prijeti vlastitim građanima zato što nisu glasali po njenom diktatu, to vam je Dodik“, naglašava Bajtal.
Iskustveno, moralno, ljudski, civlizacijski i demokratski gledano, prema rečima našeg sagovornika „Izetbegovići, Čovići, Dodici, nemaju više šta da traže na političkoj i javnoj sceni BiH. Da li oni to shvaćaju nakon ovakvih izbornih rezultata, i šta će se konačno dogoditi, teško je reći“, zaključuje Bjatal i dodaje da građani mogu samo da žele i da se nadaju „da konačno i nepovratno odu na deponiju besmislene povijesti kakvu su proizvodili preduge tri decenije“.
