U vremenu kada se društvo, izvan prostora kolektivne iluzije, suočava s radikalnom nesnošljivošću prema svemu drugom i drugačijem otkriva se tragedija neinformiranog narativa koji hara javnim prostorom.
Provincijalizacija pameti i afirmacija neznanja ima korjene u globalnim trendovima i ovdašnjem političkom estabilišmentu koji je proizvod “američkog globalizma”, bolje reči Svjetske banke koja od sistemskog uzgajanja “gluposti” fabrikuje kapital nesagledivih potencijala.
Kreativnom interpretacijom fragmentiranih informacija otvoren je proces širenja poluistina koje nisu provjerene i koje imaju izrazit nedostatak koncenzusa sa osnovnim činjenicama. Narativ s društvenih mreža postao je “službeni”, a analitika misaona imenica za sve aktere društvene zbilje.
Nas uporno žele napraviti saučesnicima u laži. Traže od nas da govorimo suprotno od onoga što smo vidjeli i znamo, što vidi svaki insan razumom obdareni. Traže od nas da pristanemo, po cijenu odricanja od istine, da budemo poslušni, da se uklopimo u masu – fabrikovanu priču u kojoj nekolicina uzimaju i imaju sve, a velikoj većini ostaje “šarena laža”.
Ovdašnje politike promiču kukavice, vlada se na strahu, a ne na znanju ili sposobnostima.
Može li uspjeti društvo u kojem je dobro biti drugi, neprimjetan i lažljivi laskavac? Može li uspjeti društvo u kojem caruje ljenost i strah od isticanja? Možda ipak može; situacija stvara posebne ljude, heroji postaju oni koji nemaju minimum dostojanstva, a još manje kompetencijskih afiniteta.
Mi danas, i ovdje, živimo organizirano – sistemsko razbojništvo. Ovo u čemu živimo nije kapitalizam, demokratija i vladavina prava.
Ne postoji minimum etičkih normi o jednakopravnosti građana, isti uvjeti za sve u društvenim procesima, jednakost pred zakonom.
Država nije neutralni instrument regulacije, već način (ekstrakcije) izvlačenja sredstava koje “koalicija” raspodjeljuju. Skandali nisu incidenti, već sistem.
Prešutno slaganje s nadmudrivanjem “naših” pritiv “njihovih” i foliratnsko slikanje s međunarodnim ublehašima na “evropskom putu”, prikriva stvarnu legalizaciju razbojništva.
Demokratija je ovdje ispražnjena od smisla. Istina je postala manipulativni rekvizit u rukama vlasti. Od presudne važnosti postalo je prekomjerno jačanje izvršne vlasti zasnovano na obećanjima ljudi koji svim sredstvima legitimiziraju vlastitu volju kao jedinu ISTINU i kao „volju biračkog tijela“ – „volju naroda“.
Fasada od demokratije i vješto manipuliranje izbornim rezultatima nisu nam donijeli ništa novo. Manipulacijama i pritiscima, prijatnjama i ucjenama dobili smo aktuelnu vlast te smo prisiljeni da to mirno pratimo. Neki bi to nazvali poraženim društvom, a službena politika pobjedom demokratije.
„Demokratski“ stečeno pravo da vladaju, ovdašnji politički akteri su pretvorili u uzurpaciju društvenih dobara i kriminalizaciju društvenih vrijednosti. Arogantna samodovoljnost – umišljenost da su bogom dati da upravljaju i vladaju, pretvorila se u fabrikovanje laži. Oni nemaju političke vizije, pragmatične ciljeve, a frazu da će „proaktivno“ djelovati u interesu građana su pretvorili u „DJL“ (Društvo jednog lica) politiku.
Sve DOBRO što nam Međunarodna zajednica želi možete spaliti na vrh pupka a da se ne spržite. Ublehašima poput Visokog predstavnika, raznoraznih Specijalnih predstavnika EU u BiH i da ne nabrajam tu bulumentu nižerazrednih diplomata – stanje u BiH odgovara i zaklinju se „da Bog da se ne pomako odavde“. Nigdje na svijetu oni ne bi zarađivali više a radili manje. Nesorta je to koja se nama šalje jer u vlastitim državama ne znaju šta bi s njima.
Nesorta je to koja za račun Svjetske banke treba da nas porobi našim vlastitim sredstvima.
BiH je odavno prevazišla jednopartijski sistem ali jednopartijski mentalitet se destljećima održava u nekim partijama i pojedincima.
Ljudi od pameti i struke odavno tvrde da je tehnološki napredak doveo do regresije čovjeka i čovječnosti.
Kreatore novog robovlasništva – vladajuću patokraciju svijeta proizveli su konformisti, kukavice, lupeži i sitne duše. U ovdašnjim prilikama, to su isti oni koji su tokom rata denuncirali ljude oko sebe, samo i jedino zbog lične koristi, ljubomore, zavisti. Takvi su otvorili “put u sistem” ratnim profiterima (kesarošima) i povratnicima iz dijaspore.
I zbog svega rečenog ovdje treba mijenjati narod – građane, a vlast zadržati jer poslije ovih mogu doći samo još gori. Treba mijenjati građane – treba nastvaiti projekte aktuelne vlasti: zatupljivanje mentalne svijesti, kompromitovanje političkih subjekata i afirmacuju „konvertita“ jer ti su ljudi pokazali da se znaju i umiju žrtvovati za patriotske ciljeve. Oni su pokazali da podjednako revnosno vode kriminalne radnje, društvene projekte, vjerske manifestacije, sportske jeboguzice i šta sve ne – ljudi u vlasti su izdržali sve iskušnje, a većina njih godinama istrajno pokazuju da je politika njihovo predodređenje – ko da su Bogom dati da budu na vlasti.
I zato narode jebi se – građani „jezik za zube“ jer može biti i gore.
I biće ako Bog da!
M.H. – magazinplus.eu
