Turski parlament je usvojio sporne ustavne reforme. Sljedeći korak je referendum koji bi znatno povećao ovlasti ureda predsjednika države. U ovom slučaju Recepa Tayyipa Erdogana.
Dok su oči svijeta bile uprte u SAD i inauguraciju novog predsjednika, na drugoj strani Atlantika su se dogodile velike promjene. Turski parlament je usvojio sporne ustavne reforme. Zahvaljujući alijansi vladajućeg AKP-a i nacionalističkog MHP-a je u drugom čitanju prikupljen dovoljan broj glasova da se napravi i posljednji korak reformi – referendum.
Vlada odbija priznati da će ovo glasanje utjecati na državni poredak. Ali, upravo to je slučaj. Ustavne promjene jednoj osobi daju sve ovlasti, a za njih skoro da ne mora uopće odgovarati. Funkcija predsjednika u turskom stilu, kako to rado predstavlja AKP, bit će loše funkionirajuća struktura koja ukida i posljednji demokratski instrument.
Skriveno u javnosti
Za drugo čitanje u Parlamentu su bile potrebne manje od dvije sedmice. U javnosti se veoma malo diskutuje o ekstremno tehnokratskim i dalekosežnim promjenama. Osim nekoliko populističkih izjava, građani skoro da nisu dobili nikakve informacije o čemu raspravlja parlament i kako bi to moglo dugoročno utjecati na njihovu svakodnevicu.
Seda Serdar
S obzirom da su ustavne promjene došle na dnevni red Parlamenta u vrijeme vanrednog stanja, postavlja se pitanje zašto vlada toliko požuruje reforme. Zar nije trebala svu snagu i pažnju posvetiti ukidanju vanrednog stanja i borbi protiv nestabilnosti i terora? Umjesto toga AKP i njegov saveznik MHP bave se promjenama struktura za koje su potrebni pažljivo razmatranje i kontrola.
Problemi su u glasačkim kutijama
Sada će građani Turske imati posljednju riječ. Međutim, postoje tri važna faktora koja utiču na odluku u glasačkim kutijama.
Prvi: Da li će građani imati dovoljno informacija da donesu razumnu odluku? Mediji bliski vladi stalno šire jednostrana mišljenja, a populizam je u porastu. Pripadnici opozicije su počeli djelovati protiv državne propagande. Ali, da bi bili uspješni, njihov nastup mora biti bolji nego u dosadašnjim predizbornim kampanjama. Osim toga, opozicija mora udružiti snage. Nakon izbora u junu 2015. godine to joj nije uspjelo.
Drugo: Šta će se desiti sa sigurnosnom situacijom u zemlji? Stalno se događaju teroristički napadi, a angažman u Siriji i osjećaj prijetnje među stanovništvom su važne teme. Kada je AKP na novembarskim izborima 2015. godine ponovo osvojila većinu u parlamentu, obećao je okončati terorističke napade i ponovo uspostaviti stabilnost. Više od godinu dana kasnije obećanje po svemu sudeći nije ispunila. Ali, da li će građani pozvati predsjednika Erdogana na odgovornost?
Posljednji faktor koji može uticati na referendum i ojačati poziciju AKP-a bio bi uspjeh na međunarodnoj pozornici. Erdoganova želja je da SAD izruči propovjednika Gülena i vlada novog američkog predsjednika Trumpa je uputila signal da bi moglo doći do promjene dosadašnjeg stava. Ako bi Gülen prije referenduma na bilo koji način bio oslabljen, onda bi to za Erdogana bio enorman porast moći.
Naravno da postoje i drugi faktori koji mogu uticati na rezultate referenduma. Ali na kraju ostaje činjenica da je najvažniji pristup informacijama kako bi birači mogli slobodno odlučiti za svoju i budućnost narednih generacija.
Autor Seda Serdar
DW.DE
