Godišnjica ‘Oluje: Za Hrvate simbol slobode, za Srbe najveće etničko čišćenje

Gotovo da nema događaja u bližoj ili daljoj povijesti na koje narodi zapadnog Balkana jednako gledaju.

No, ono što je predstavlja vojno-redarstvena akcija ”Oluja” izvedena u Hrvatskoj početkom avgusta 1995. godine može se slobodno nazvati paradigmom ”bespuća povijesne zbiljnosti” u ovom dijelu svijeta koja samo potvrđuju da su, uprkos decenijima, međunacionalne podjele ovdje toliko duboke koliko je i velika nesreća ovih prostora.

Tako je akcija ”Oluja” za Hrvate simbol slobode i akcije koja je okončala užasni rat i agresiju, a za Srbe najveće etničko čišćenje poslije Drugog svjetskog rata.

Na forumima i društvenim mrežama u regionu traju ”prepucavanja” uoči obilježavanja godišnjice ”Oluje”. Građani iz Srbije i bh. entiteta Republika Srpska (RS) šokirani su da se već 18. godina slavi ova akacija, dok iz Hrvatske stižu podsjećanja na Vukovar, Ovčaru, Dubrovnik i druge užase za koje su krive srpske snage u Hrvatskoj, ali i na Srebrenicu, Sarajevo, Prijedor u Bosni i Hercegovini.

U Hrvatskoj se proteklih dana nizom svečanosti obilježava 18. godišnjica vojno-redarsvene operacije “Oluja”. Vlada Republike Hrvatske pozvala je sve hrvatske branitelje i članove njihovih porodica da 5. avgusta u Kninu učestvuju u svečanoj proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja te 18. godišnjice operacije “Oluja”.

Obilježavanje 18. godišnjice ”Oluje” trebalo bi biti u znaku braniteljske populacije, a među njima i oslobođenih hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača koji bi se nakon dugo godina kao slobodni mogli pojaviti na centralnoj svečanosti u Kninu u ponedjeljak, 5. avgusta. Na proslavi će govoriti penzionirani general Damir Krstičević, jedan od najistaknutijih zapovjednika u operaciji ”Oluja”.

Naime, Hrvatska se sjeća da je Hrvatska vojska tih dana oslobodila okupirani Knin. Operacijom ”Oluja” je, kako ističu, vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij, osim istočne Slavonije.

Prema Ministarstvu obrane Hrvatske, „Oluja” je, uz „Bljesak”, ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata, a u operaciji je oslobođeno 10.400 kvadratnih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske.

”Nakon četverogodišnje okupacije gotovo trećine hrvatskog teritorija, života u izbjeglištvu i u vječnom strahu od neprijateljske odmazde, granata koje su danonoćno prijetile,  brojnih neuspješnih pregovora i inicijativa,  Republici Hrvatskoj ništa drugo nije preostalo nego da vlastitom oružanom silom oslobodi ono što je oduvijek  bilo njezino. Hrvatska vojska stasala je u silu koja je to sad mogla sama i bez ičije pomoći. U svitanje 4. kolovoza 1995. došlo je vrijeme za Oluju”, piše na zvaničnoj web-stranici Ministarstva odbrane Hrvatske.

Iako vlasti Hrvatske od početka akciju nazivaju samo svojom, isto toliko traje sumnja da u operaciju bile upletene i ”velike sile”.

Oslobodilačka akcija

Prvi ambasador Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u Zagrebu Peter W. Galbraith izjavio je nedavno da Amerika ne bi dozvolila Hrvatima da izvedu operaciju “Oluja” da Ratko Mladić nije prethodno naredio genocid u Srebrenici.

Hrvatski predsjednik Ivo Josipović naglasio je u posljednjim medijskim istupima da je za Hrvatsku „Oluja” bila nužna oslobodilačka akcija kojom je završen rat, ali priznaje da povijest, kao i život, često ima i drugu stranu.

”Nažalost, bilo je žrtava, a bilo je i zločina. Bez „Oluje” Hrvatska ne bi bila slobodna i nezavisna… Činjenica o stradanju većeg broja Srba u toj akciji daje srpskoj strani pravo na drugačiji pogled. Iako ćemo se, vjerovatno, morati pomiriti sa tim da na neke historijske događaje gledamo različito, očekujem i da Srbi s razumijevanjem prihvate značaj „Oluje” za slobodu hrvatske države. S druge strane, Hrvatska treba s dužnim pijetetom da se odnosi prema svim žrtvama, da kazni zločine i da svima koji žele da se vrate to i omogući”, rekao je Josipović.

S druge strane, Srpsko narodno vijeće (SNV) Hrvatske ističe da se s pijetetom prisjeća svih onih, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost, koji su do, tokom i nakon ”Oluje” izgubili živote ili postali prognanici odnosno izbjeglice.

Predsjednik Milorad Pupovac smatra da su zločini počinjeni prema hrvatskim građanima srpske nacionalnosti za vrijeme i nakon „Oluje” ostali do danas nekažnjeni. Također, poziva Vladu da još uvijek devastirana područja povratka, u interesu i Srba i Hrvata, od ratnih počnu pretvarati u razvojna.

“Osuđujemo nastavljanje političke upotrebe rata, jer način njegova tumačenja i njegova slavljenje obnavlja i produžuje ratnu atmosferu i ratnu retoriku, produbljuje etničke i društvene podjele te sprečava javnost da se suoči s njegovom tamnom stranom i njegovim razornim posljedicama”, naglasio je Pupovac.

SNV ističe da se sjeća razornih posljedica rata po odnose među ljudima i narodima.

”Unatoč međunarodno preuzetim obavezama i dostupnim činjenicama, unatoč deklariranoj spremnosti državnog vrha i državnih institucija, brojni zločini počinjeni prema hrvatskim građanima srpske nacionalnosti za vrijeme i nakon ”Oluje” ostali su do danas nekažnjeni. Do danas nitko od neposrednih počinilaca ili zapovjedno odgovornih nije odgovarao za ubojstva više stotina civila, paljenje brojnih sela i gradova i sustavno etničko čišćenje i sprečavanje povratka izbjeglica, nasilnim ili administrativnim sredstvima”, zaključuje Pupovac.

Prof. dr. Žarko Puhovski, ugledni zagrebački analitičar, univerzitetski profesor, angažirani intelektualac i bivši predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava Hrvatske, autor knjige „Operacija ’Oluja’ i poslije”, smatra da je ”Oluja” bila nužna, ali je upozorio i na izvršene zločine. On je u više navrata isticao da je vojnom akcijom „Oluja” u ljeto 1995. godine počinjeno etničko čišćenje srpskog stanovništva na području tadašnje Krajine.

„U knjizi objavljenoj na petu godišnjicu ’Oluje’ upozorio sam na razloge zbog kojih je ona bila nužna – dokinula je tzv. Republiku Srpsku krajinu (RSK) koja je počivala na sistematskom negiranju ljudskih prava, ali sam i upozorio na to da je tokom te akcije ubijeno nekoliko stotina civila, a veliki broj ljudi bio je primoran da napusti svoje boravište. Efekti te akcije bili su jednaki etničkom čišćenju…Vlasti su polazile od toga da se niko od Srba neće vratiti, te su kuće davane na raspolaganje drugima, odnosno hrvatskim državljanima hrvatskog etničkog porijekla koji su bili primorani da napuste BiH”, rekao je Puhovski.

Uoči obilježavanja 18. godišnjice od okončanja vojne akcije ”Oluja”, tri hrvatske nevladine organizacije upozorile su, također, da do danas nije izrečena nijedna pravosnažna presuda, a brojne civilne žrtve rata nisu primjereno obeštećene, upozorili su čelnici ”Documente – Centra za suočavanje s prošlošću”.

Dosad su ekshumirani posmrtni ostaci 941 osobe ubijene tokom akcija 1995. od čega je identificirano njih 585, što je broj koji bi trebao voditi do kaznenog progona, rekla je Vesna Teršelič, voditeljica ”Documente”.

Hrvatski povjesničari su vojno-redarstvenu operaciju ”Oluja” okarakterizirali legitimnom i oslobodilačkom, jer je njome završena agresija na Republiku Hrvatsku, koja je započeta oružanom pobunom Srba u Hrvatskoj, a nastavljena otvorenom agresijom na Hrvatsku u julu 1991. godine, od strane Srbije i Crne Gore, te srpskih paravojnih postrojbi, čiji je cilj bio stvaranje tzv. velike Srbije. Kada se sagledava ”Oluja”, smatraju stručnjaci, zanemaruju se uzročno-posljedične veze, koje, iz perspektive povijesne znanosti, imaju presudnu ulogu.

Različito gledanje u BiH

Pojedini povjesničari navode dalje kako operacija ”Oluja” nije izvedena besprijekorno, te da su počinjeni određeni zločini nad srpskim stanovništvom. Međutim, brojke o materijalnoj šteti i broju stradalih su preuveličane, ukazujući na dokumente koji govore o “planskoj evakuaciji Srba od strane službene srpske politike”.

I u Bosni i Hercegovini se različito gleda na akciju ”Oluja”. Bh. Hrvati i Bošnjaci smatraju je oslobodilačkom, a vlasti Republike BiH su je smatrale ključnom za deblokadu Bihaća i Krajine u BiH. Mnogo je puta spomenuto kako bi, da nije bilo ”Oluje” i Bihać zadesila sudbina Srebrenice.

U RS-u se sjećaju žrtava i govore da je progon Srba iz Republike Srpske Krajine najveće etničko čišćenje u Evropi posle Drugog svjetskog rata.

O oslobodilačkim aspektima ”Oluje” za agenciju Anadolija je govorio i komandant Petog korpusa, general Atif Dudaković, ističući da njega i hrvatskog generala Antu Gotovinu povezuje, prije svega, isti cilj, a to je odbrana svoga naroda i države od agresora i neprijatelja koji su htjeli da poraze i Hrvatsku, a i BiH.

”Naše koordinirano djelovanje kad su u pitanju borbe u zapadnoj Bosni urodile su plodom i danas imamo državu BiH. Ja ga cijenim kao junaka, kao ratnika, koji je bio na čelu savezničke vojske, zajedno sa mnom. Prije svega zajednički cilj i interes nam je bila borba protiv zajedničkog neprijatelja”, podvukao je Dudaković.

Mnogi u BiH su se nakon uspjeha u ”Oluji” pitali, pa i danas se pitaju, da li bi i BiH bila potpuno oslobođena da su se nastavile oslobodilačke akcije koje su imale uspjeha od srednje Bosne do Bosanske krajine. General Dudaković je ranije kazao da mu je krivo što nije bio u prilici nastaviti operacije na oslobađanju zemlje.

”Ne da mi je žao, nego mi je krivo, jer su stvoreni bili svi preduslovi za jedno drugačije rješenje BiH. Da je Dudaković došao blizu Banje Luke, Banja Luka bi nastradala od naše artiljerije, a Bijeljina da ne govorim…Trebala je biti sačuvana Republika BiH, ali sa svojim pobjedničkim ustrojstvom. Ne zaboravimo, ipak, međunarodna zajednica je bila promatrač i prije i poslije izbijanja sukoba. UN su priznale BiH, BiH je postala članica UN, a dozvoljena je jedna agresija, brutalni rat nivoa Ruande, Rodezije… Ovdje je bilo dozvoljeno ubijanje iživljavanje, patološka mržnja koja je isplivala na površinu”, rekao je Dudaković  za agenciju Anadolija.

 

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close