AUTOR: DAMIR GRUBIŠA
Već smo pisali, na ovom mjestu, da je pitanje zdravlja prioritetno pitanje za svako društvo, štoviše za cijelo čovječanstvo jer se radi, naprosto, o opstanku ljudskog roda.
Zdravlje ljudi stoga mora izaći iz optike liberalnog kapitalizma i tržišnih zakona ponude i potražnje. Zato smo se založili za to, da zdravstvena politika u takvoj transnacionalnoj zajednici kao što je Europska unija ne bude prepuštena pojedinim državama, već da mora biti jedinstvena politika na razini cijele Unije.
Ova epidemija Covida-19 pokazala je svu slabost i ranjivost onih društava koja se temelje na idejama liberalnog kapitalizma i na prepuštanju zdravlja neumitnim tržišnim zakonima.
Pandemija Covida-19 uspjela je, nakon mnogih prepreka, izroditi ipak zajednički odgovor, koji se očituje u solidarnosti programa ”Next Generation EU” s iznosom od 750 milijardi eura za oporavak ekonomije zemalja članica, posebno onih najpogođenijih.
I izgledalo je da se Europska unija konačno trgnula, i u jednom je mahu zaobišla sva ona ograničenja i barijere koje su joj postavljali zagovornici predatorskog kapitalizma, a to su čvrsto ograničenje proračunskog deficita na 3 posto, i smanjenje državnog duga.
Onima, koji su predlagali da se uvedu europske obveznice, eurobond, odgovarano je da to nije u duhu slobodnog tržišta i da se svako državno gospodarstvo mora samo snalaziti.
Pod utjecajem šoka što ga je Europa doživjela, a zapravo i cijeli svijet, Europska unija je preko noći ukinula proračunska ograničenja, odbacila ograničenje državnog zaduživanja i uvela eurobondove, nasuprot otporu takozvanih ”skrbnih” država – Nizozemske, Danske, Švedske i Austrije onim prvim ograničenjima, a Njemačkoj glede eurobondova, protiv čega se zdušno zalagao tada aktualni ministar financija Wofgang Schäuble.
No očekivalo se da će sada odgovor na pandemiju biti u cijelosti zajednički, a to je značilo podizanje zdravstvene politike na razinu jedinstvene europske politike, onako kako su se profilirale druge jedinstvene politike – zajednička poljoprivredna politika i monetarna politika eurozone, iako i ona samo djelomično.
Umjesto toga, Europska unija je nadobudno krenula u pothvat, koji nije ništa drugo nego potvrda zakona džungle farmaceutskog tržišta, ucjena krupnog kapitala, zajedničkom narudžbom cjepiva protiv Covida-19.
Umjesto da koordinira sve zdravstvene politike uvođenjem jedinstvenih parametara i kriterija zaštite građana, EU se nakanila nadomjestiti nedostatak ovakve politike kampanjom za nabavku cjepiva.
I susrela se, na kraju, s neumitnim, čeličnim zakonom kapitalizma: tko je jači, taj kvači. Veliki monopolisti svjetskog tržišta – Pfizer, AstraZeneca i Moderna najavili su da će njihove isporuke cjepiva kasniti, iako su uredno utržili prodajnu cijenu.
Možda je to kašnjenje uzrokovano američkom kupovinom tog cjepiva, da bi se ispunilo obećanje novog američkog predsjednika, Joea Bidena, koji je na negiranju Trumpove ignorancije prema epidemiji izgradio svoju kampanju i obećao svim Amerikancima spasonosno cjepivo.
Ne zna se još što je to uzrokovalo kašnjenje, a možda se nikad to neće ni saznati, iako to svi dobro znamo. Zakon kapitala je jači, farmaceutske industrije su moderni predatori, zarađuju dodatne ekstraprofite i mogu ucjenjivati sve one, unatoč potpisanim ugovorima, koji im ne mogu zaprijetiti fizičkom, vojnom silom.
Europska unija se sada pokazala, na ovom primjeru, kao tigar od papira, baš kada je izgledalo da je uspjela prebroditi krizu, stagnaciju i letargiju u kojoj se već godinama nalazila.
Amerikanci će dobiti svoje cjepivo, Izrael se pobrinuo da plati dvostruku cijenu, ali su tamo već skoro svi cijepljeni, a stanovništvo Europske unije morat će čekati do ljeta, a možda i dulje.
Paradoksalno je da su do sada cijepljeni samo pripadnici političkih elita, zastupnici, političari na dužnosti, a čak ni svi zdravstveni radnici nisu dobili spasonosnu vakcinu.
Međutim, nije samo Izrael u prednosti pred Europom. Tamo su angažirali vojsku, zdravstveno osiguranje je besplatno za sve – bez ikakvih ”dopunskih osiguranja” kao kod nas, cijepili su se i stranci koji se nalaze trenutno u Izraelu, jedino je još sporno tko će cijepiti palestinske Arape, što je tipični primjer slučaja da nema pravila bez izuzetka.
Izraelci su vrlo humani prema strancima u njihovoj zemlji koje cijepe bez problema, ali za Arape ne žele ni čuti, upućuju ih na palestinsku vlast, što je licemjerno pranje ruku, baš u duhu tradicije Poncija i Pilata.
No kao što smo rekli, nisu Izraelci jedini. Kinezi i Rusi su već debelo zašli u proces cijepljenja svog stanovništva, a njihovo se cjepivo nudi na svjetskom tržištu, ali ih malo njih hoće to kupiti baš od ovih ponuđača.
Kao u svojevremenom nadmudrivanju Vespazijana i Tita, kada je Vespazijan tvrdio da novac od javnih zahoda ne smrdi, tako ni ove ”istočne” vakcine ne smrde.
Kupuju ih, na primjer, naši susjedi u Republici Srbiji, i tamo je već cijepljen dobar dio stanovništva.
Štoviše, izgleda da su već počeli odlaziti i istaknuti pojedinci iz Hrvatske da bi tamo bili cijepljeni, i to oni koji nisu u milosti političkih vlasti, jer u svojoj vlastitoj zemlji mogu doći na red tek kad se ove zavrzlame oko kašnjenja Pfizera, AstraZeneca i Moderne riješe, vjerojatno opet nekakvim posipanjem pepela i daljnjim porastom dionica ovih industrija na svjetskim burzama.
U međuvremenu, i dalje će se u Hrvatskoj i Europskoj uniji umirati od Covida-19, ekonomisti će se hvatati za glavu zbog uništenja servisne ekonomije i, sukladno tomu, padu bruto-društvenog proizvoda, zbog općeg osiromašenja stanovništva, PTSP sindroma izazvanog izolacijom i svođenjem ljudske društvenosti i socijalnih potreba na obiteljski krug i vlastitu kuću, tko je uopće ima nakon ovih potresa.
A Europska unija će se, kao i naše političke elite, i dalje kleti u načela slobode tržišta, slobode kapitala i poduzetništva, dok će stanovništva biti, zahvaljujući Covidu-19, sve manje i manje.
Kao što vidimo, nema toga što čovjek ne može učiniti u korist vlastite štete.
autograf.hr
