-TopSLIDEUrednički kutakVisoko

“Glavni resurs modernog kapitalizma su budale”

MISLITI ne znači i valjano razlučivanje pojava u njihovoj dubini, tako da bi prešli prag upoređivanja koja su zasnovana na predrasudama ili dogmatskim načelima.

Umni su ljudi davno ustvrdili da čovjek može nešto znati samo u mjeri sebe.
Sigmund Freud – austrijski neurolog i utemeljitelj PSIHOANALIZE: “Mi pretpostavljamo da u čovjeku postoje samo dvije vrste nagona: takvi koji teže održanju i ujedinjenju – zovemo ih erotski,… ili seksualni, sa svjesnim proširenjem popularnog pojma seksualnosti, – i oni drugi koji teže razaranju i ubijanju, njih smo sabrali pod imenom nagona za agresijom ili destruktivnog nagona… Tako je i u nagonu ljubavi usmjerenom na objekte potreban jedan dodatak nagona za ovladavanjem ukoliko se želi dokopati svoga objekta.” (Iz pisma Zašto rat? upućenog Albertu Ajnštajnu)

Ponavljamo dva objavljena teksta:
– Narod nije žrtva – Kurčeva davorija je politička mantra o demokratiji
– “Najvredniji resurs modernog kapitalizma su budale”


“Narod koji bira korumpirane, lažljivce, lopove i izdajice nije žrtva. On je saučesnik” – 
George Orwell


Beskurac, bolje kazano jebe mi se za mišljenje ovdašnjih političara, društvenih aktera, analitičara i javno artikulisanih  “pokušaja u razmišljanju”. U okolnostima kada svako ima MIŠLJENJE i GUZICU, svaka logika izgubi smislenost.

Gađenje je najslikovitiji izraz, a nadasve osjećaj kada pomislim na ovdašnje prilike i okolnosti, ambijent koji definišemo sa rubnim naseljima “grada” Visoko.
Od prvih višestranačkih izbora, sada već dalekih devedesetih prošlog vijeka pa sve do danas u Visokom se sistemski uzgaja defetizam na osnovama elementarne gluposti.
U startu krivo shvaćena demokratija, uprošćena logika slobode proizvela je dva mentalna sklopa najporoznije kategorije GRAĐANA. Jedina zajednička osnovica im je mantalna ljenost.

Prva, i društveno afirmirana kategorija su sljedbenici kolektivističke svijesti i pameti – oni koji su iz pragmatičnih razloga “promjenili crveni dres – zelenim”, te viškom lojalnosti idealima i liderima na višim nivoima, nastavili praksu djelovanja na ideološkim osnovama, a za vlastiti interes i vlastitu računicu.

Druga kategorija građana koja je još odgovornija, a društveno beskorisnija je kategorija građana koja se smatra zrelom – društveno odgovornom, a ustvari je ključni faktor poražavajućih društvenih prilika. Građani koji svojim nečinjenjem ostavljaju prostora za djelovanje prvima jesu osnov za legitimitet i legalitet Prvih. Sve dok tu dilemu ne rješi svaki građanin sam sa sobom, ostaće vječita dilemma da li je starija kokoš il jaje.

UGAĐANJE  STVARA  PRIJATELJE, A  ISTINA  MRŽNJU

Pod plaštom neoliberalizma, a novcima američkih poreskih obveznika, svijetom se širi ideologija legitimnog prava na “MIŠLJENJE”.
Bilo koji, i bilo kakav društveni odnos, djelovanje – podršutvaljavanje, prije svega podrazumjeva kvalificiranost i kompetencije, iskutveni momentum (sve to jesu obaveze), pa tek onda na prethodno osnovanoj sljedivosti obaveza određena prava.
Priča o PRAVU bez obaveze je ideološka dogma, podjednako poražavajuće kao i sve ideologije koje se pamte u civiliziranoj historigrafiji.

PRINCIP JEDNAKOPRAVNOSTi je LAIČKA filozofija sa kojom se pravda vlastiti nerad i površnost. Jednakopravnost je demagogija političke naravi sa kojom se dobijaju glasovi laičkog puka.
Jednakopravnost je formula za UBIJANJE kreativnog indivudualizma. To je formula: – da svaka budala može izjednačiti se sa onima koji se žrtvuju i rade po bilo kojem osnovu.
Zašto niko ne spominje JEDNAKU OBAVEZU – JEDAKOOBVEZNOST

Današnji čovjek „sve zna“ ali ništa ne poduzima da bilo što promjeni – vulgarno kazano: Svi bi tuđim kurcem gloginje mlatili jer sa vlastitim nisu nigdje prispjeli.

Kurčeva davorija je politička mantra o demokratiji na mentalnoj svijesti GRAĐANA koji filozofiju života zasnivaju na defetizmu, mentalnoj ljenosti i parolama o snalažljivosti.

GLUPOST je to što se bojim javno izreči

Budaleština je to što svi ponaosob pokušavamo se snači za vlastitu guzicu dok brod tone. Ako je perspektiva bezizlazna, šta kome znači da li potonu prvi ili posljednji. I tu dolazimo do posljednjeg uporišta što se NADOM zove.
Nadati se bez utemeljenih preduslova je iluzionizam.
Zdravorazumnost tu prestaje, a započeinje ovdašnji GRAĐANIN koji svojim pravom glasa bira političku vlast ili svojim ne izlaskom na izbore daje legitimitet izboru onih drugih koji su birali i za njega.

Ljudi od znanja, pameti i daleko više empirijskih pokazatelja na osnovu kojih donose “mišljenja”, za razliku od dnevno – tekučih potreba mediokriteta, politikanata i društvenih aktera u nastajanju: problem neoliberalizma vide u tome što se IDEOLOGIJA liberalizma podređuje uvjetima postdemokratije.

Pravednost i jednakost kao oličenje ideje moderne demokratije – sa jedne strane, te ideologija slobodnog poduzetništva kao temelj modernog kapitalizma ne nalaze zajednički cilj kada se nađu u rukama države kao instrumenta racionalnosti i razvitka.

IDEOLOGIJA – dogma s bolesnim ishodištem je pokušaj da se političko i politika oslobode od utjecaja ekonomije kao transferzalne veze djelovanja u stvarnom životu. Ne radi se tu o premještanju ishodišta, a još manje o razmještanju tržišta, već o klasičnom fabrikovanju “manipulacije sa sviješću masa”.

Odavno se stvarnost ne dešava kao refleksija svijesti, nego kao konstrukcija kognitivne stvarnosti koju proizvode tehnoznanosti. U takvom odnosu stvari tehnoznanost preuzima totalnu moć vladanja, afirmišući se kao kapital u formi nematerijalnog rada.

To je korporativna tehnologija vladanja svijetom kao tržištem bez obzira na to je li riječ o prodavanju magle ili prodaji nematerijelnog rada.

Postdemokratska elitna vladavina je isključila “stručnjake”, a legitimizirala i legalizirala konformiste i mentalne lijenčine.

Pravi problem današnjih društava je u odnosu kapitalizma i demokratije – sukob na relaciji temeljnih ideja slobode i demokratskog poredka.

Odavno ideje pravednosti, jednakosti i identiteta onih koji vladaju i onih kojima se vlada uz suverenost naroda, nemaju pretpostavke minimalne demokratske vladavine.

Louis Rougier je u svom ključnom djelu “Mistika demokracije” dotaknuo suštinu iracionalnih mehanizama koji pokreću slijepo vjerovanje u današnju takozvanu tržišnu demokraciju.
Živimo s uvjerenjem u jednu političku i ideološku legendu da je demokracija neodvojiva i nedjeljiva od tržišta, kao da je neoliberalizam kao ideologija tržišta jedina koja legitimira i potvrđuje pravovaljanost i istinitost demokracije. Idolatrija slobodnog tržišta isključuje svaki oblik drukčijih ideoloških alternativa, pogotovo onih koje se temelje na državnom intervencionizmu.  Kao da se sve druge političke i društvene alternative mogu reducirati na fanatični vjerski oblik islamizma ili političkog ekstremizma.

“Svaki puta kada zakonodavci krenu u uzimanje i uništavanje vlasništva ljudi, ili ih pak pretvaraju u robove proizvoljne moći”, zapisao je filozof John Locke, “stavljaju sebe u ratno stanje protiv ljudi koji su nakon toga oslobođeni od bilo kakve daljnje poslušnosti.”

M.H. – magazinplus.eu

– “Najvredniji resurs modernog kapitalizma su budale”

“Suvremeni kapitalizam karakterizira sve moderne zapadne civilizacije, ali ne gleda u budućnost, nego se brine samo za trenutnu ekspanziju, koja se ostvaruje kroz ukupno zaglupljivanje populacije”, kaže stručnjakinja – analitičarka i sama poduzetnica iz Rusije, Tatjana Vojvodina.

Prema analitičarki i poduzetnici, “mračnjaštvo i neznanje su posljednje utočište suvremenog kapitalizma, čime se stvaraju budale bez kojih moderno tržište ne može postojati”.

***

NARCIZAM predstavlja psihološku dimenziju današnjeg ČOVJEKA

Uprkos povremenim iluzijama o vlastitoj svemoći, NARCISU su potrebni drugi da bi doživio samopoštovanje. On ne može živjeti bez PUBLIKE koja mu se divi.
Njegova očogledna sloboda od porodičnih veza i institucionalnih stega ne daju mu slobodu da bude sam i da se ponosi svojom individualnoišću.Upravo obrnuto, ona pridonosi njegovoj nesigurnosti koju može nadvladati jedino videći odraz svog „veličanstvenog sebstva“ u pažnji drugih ili se pripajajući onima koji zrače slavu, moć i harizmu.

ZA NARCISA JE SVIJET OGLEDALO

INTIMNOST ne nestaje iz potvrđivanja osobnosti – samosvojnosti već iz sloma takvih osjećanja. U našem je društvu sve teže ostvarivati duboke i trajne međuljudke odnose (prijateljstva, poslovno povjerenje, ljubavi, brakove).

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close