Geoffrey Nice: Karla Del Ponte je „instruirala“ pravnike za blamažu ICTY

– Odluka Međunarodnog tribunala za prostor bivše Jugoslavije (ICTY) u slučaju Haradinaj blamaža  za Ured tužioca – ocjena je nekadašnjeg tužioca u ovom sudu Džefri Najsa (Geoffrey Nice).

U razgovoru za „Dnevni avaz“ on se osvrće ne samo na ovu, već i neke prethodne odluke Sudskog vijeća Tribunala.

Normalni postupak

–  To je blamaža ne zato što je neko – u ovom slučaju tri osobe – oslobođene. Takve se stvari dešavaju u svakom normalnom sudskom postupku. Ovdje, međutim, kvalificirani su pravnici već ranije sugerirali da nema dovoljno dokaza. Karla Del Ponte je nakon toga „instruirala“ troje pravnika koje nemaju iskustva kao advokati u sudnici i koji  nakon podizanja optužnice ionako ne bi u ime Tužilaštva zastupali slučaj na sudu.

Oni su samo napisali optužnicu I tu se završila njihova odgovornost, dok su drugi advokati zastupali slučaj pred sudom. Oni danas više ne rade na Tribunalu i ovaj poražavajući ishod njih profesionalno vise ne dotiče.

Oni su poslušali instrukciju, mada se činilo da je ipak unutar Tužilaštva u to vrijeme bilo otvorenih upozoranje upućenih Karli del Ponte (Carla).

Jedan iskusni pravnik i ja pisali smo Del Ponte samo nekoliko mjeseci prije podizanja optužnice, upozorajvajući je da ne može podizati optužnicu bez konsenzua advokatskog kolegija koji je neka vrsta testa za održivost optužnice prema količini I jačini dokaza. To je inače bila uobičajen praksa među advokatima Tužilaštva za vrijeme mandata Luiz Arbur (Louise Arbour), predhodnice del Ponte.

Mi smo joj objasnili da je testiranje optužnice potrebno kako bi se omogućilo da najiskusniji advokati mogu dati svoje primjedbe. No, Del Ponte je to odbila. Kao što je i ukinula praksu profesionalnog advokatskog kolegija kad su bile u pitanju i druge optužnice – kaže Najs.

I? Šta sada?

– Za ICTY je prekasno da ispravi sve nepravilnosti koje su posljedica osmogodišnjeg mandata Karle del Ponte. Teško je reći šta Ured tužioca i ICTY mogu izvući  kao pouke iz grešaka znajući da od njenog mandata nema novih optužnica.

Međutim drugi tribunali I naročito ICC, moraju imati stalno na umu da proces optuživanja mora biti vođen s najvećom pažnjom. Tu se ne smiju i ne mogu pravite greške jer se ovdje radi o ljudskim sudbinama. U nekim slučajevim moramo prihvatiti i to da se ne može dozvoliti da se uči na greškama.

Sudski procesi na ovakvim tribunalima dugo traju i svaka ovakva greška košta pojedince puno izgubljenih godina.

Ako je, kako neki sugeriraju, optužnica protiv Haradinaja podignuta jer su postojali skriveni motivi, onda aktuelni Ured tužioca mora to istražiti, jasno utvrditi gdje je došlo do greški i ko je kriv za to.

UN treba razmotriti naknadu Haradinaju, na dobrovoljnoj bazi.

Koliko sam razumio, njegovi advokati zatražili su da se Del Ponte izvini  za ono što je uradila, na što se ona nasmijala. Ako je to tačno, onda upravo taj detalj objašnjava koliko se ona odista „ozbiljno“ ponašala i kako je istinski shvatala poziciju glavne tužiteljice.

Jer, njena formalna moć je bila velika. Ona je kao pojedinac mogla donijeti takve značajne odluke I bez konsenzusa u njenom uredu.  Tu se treba tražiti i naći veza između toga šta joj je njen mandate dopuštao i gdje počinje eventualna zloupoteba službene funkcije.

Očekivana odluka

Ne tako davno oslobođeni su i Gotovina i Markač. Jeste li bili iznenađeni tom odlukom?

– To je bilo isto za očekivati. Tu se radi o sličnom problem optužnica iz mandata del Ponte gdje je ona tražila da se osude pripadnici svih etničkih grupa.  To bi vodilo nekom vještačkom izjednačavanju kriminalne odgovornosti svih strana u ratu. A to je jako upitno kao strategija.

U širem smislu, oslobađajuće presude su na neki način potvrda objektivnosti Suda kao institucije. Trebalo bi se zabrinuti samo onda kada bi svi optuženi bili i osuđeni.  Jer bilo zbog neodstatka dokaza, bilo zbog proceduralnih problema, svaki sud funckionira tako da će određeni broj optuženika biti oslobođen.  Sudovi ne postoje da bi se svi osudili. Kada bi to bio slučaj, onda bi sudovi bili samo pečat na ono što rade tužilaštva.

Srbi se trebaju prisjetiti da je Milutinović također oslobođen i da je i on u pritvoru proveo dosta vremena bez ikakve naknade. Samo što je ta odluka prošla bez velike medijske popme u Prištini, na primjer.

Jesu li sudije u slučajevima Gotovina – Markač I Haradinaj nešto pogriješile ili previdjele?

– Ne mogu se očitovati o stvarima u predmetu o kojem znam jako malo. Takvo nešto bilo bi prilično pogrešno. No, vrijedno je pažnje da je Žalbeno vijeće našlo stvari koje su kritične za Gotovinu i Markača, ali da to nije bilo dovoljno za bilo kakvu osudu. Jednostavno, tužioci su napravili neke temeljne pogreške u pristupu ovom procesu.

Nalazi koji su bili štetni po obojicu okrivljenih nisu bili dovoljni da Žalbeno vijeće odluči drugačije nego je odlučilo.

Otkrivena namjera

Srbija je najavila da će de facto u potpunosti suspendirati saradnju s Uredom tužioca. Kako gledate na to?

– To je odraz spoznaje koliko je ICTY bitan u pisanju historije ne samo za Srbe, već i Bošnjake, Hrvate, te kosovske Albance. Srbija je, različitim metodama, odlučna da ostavi dokaze koji bi mogli pokazivati jednaku moralnu odgovornost Srbije i drugih republika bivše Jugoslavije i njenih naroda. To i nije bilo neuspješno u situacijama kada je, na primjer, blokirano objavljivanje nekih bitnih dokaza.

Nadalje, ona je održavala optužbe koje je temeljila i temelji ili na manjku dokaza ili na tome da ti dokazi uopće ne postoje. Te su optužbe na površini isplivale čak i kao dio radnog materijala ICTY-a a možete ih naći u knjizi gospođe Del Ponte. Možda se njihovi prsti mogu naći i iza odluka koga da se optuži i privede pred sud.

Srbija je tolerirala Tribunal sve dok su te metode imale neki učinak. No, ta „tolerantnost“ ne treba biti izjednačena s poštovanjem vladavine zakona, što je otkrila upravo suspenzija saradnje koju je Srbija proglasila.

Ako Srbija nema dokaze – ali dokaze, a ne neku nadu ili glasinu – da sudije nisu djelovale u skladu s pravom i profesijom u ovom slučaju, onda njen odgovor otkriva nedostatak poštivanja prema vladavini zakona.

Da li je Tužilaštvo ovim presudama došlo u slijepu ulicu?

– Iako je ova odluka jedna od niza njih – mada je donesena većinom glasova – ona je rezultat spoznaje sudija da ne postoji dovoljno dokaza, kao i u pristupu Sudskog vijeća, te s detaljima koji zaslužuju kritiku kada je način na koji je vođen proces protiv Gotovine i Markača u pitanju, ovo je ipak test i za Tužilaštvo, ali i za cijeli Tribunal.

Del Ponte u Siriji?

Del Ponte je uključena u jednu UN grupu koja razmatra ima li dovoljno dokaza da su počinjeni ratni zločini u Siriji. Njene kolege trebale bi biti jako oprezne kada budu razmatrali bilo kakav njen doprinos istrazi, obzirom na to kako se ponašala u slučaju Haradinaj.

Inače, njeno uključenje u UN tim bi se moglo smatrati izenađujućim – ocijenio je Najs.