Gdje se u BiH krije radioaktivni otpad?

U BiH nema mnogo radioaktivnog otpada, ali zbog zaštite zdravlja stanovništva, te kao država koja ima namjeru pristupiti EU, treba ga skupiti i držati pod kontrolom. To je proces koji traje i bilo bi dobro kad bi se okončao i za pet godina, kazao je Agenciji Fena direktor Državne regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost Emir Dizdarević.

Kaže da tu prvenstveno spadaju radioaktivni gromobrani, otpad iz vojne industrije u “Rudi Čajevcu” u Banja Luci i Tehničko – remontnom zavodu u Travniku, te stari dojavljivači požara koji su ugrađivani prije 30-ak godina.

-Naš je stav da se sve, što se uveze u BiH, mora poslije polovičnog vremena raspada izvesti kako ne bismo stvarali radioaktivni otpad. Trenutno je najbitnije da poskidamo sve radioaktivne gromobrane i odložimo ih na jedno mjesto, te ih tako držimo pod kontrolom. Najhitnije je na državnom razini regulirati adekvatno skladištenje tog otpada, rekao je.

Kaže da se radioaktivni gromobrani nalaze uglavnom na krovovima objekata industrijskih firmi koje su sad u stečaju, a instalirani su sedamdesetih i početkom osamdesetih godina. Uredbom iz 1985./86. godine zabranjeno je postavljanje tih gromobrana, a od devedesetih godina na snazi je obveza skidanja tih gromobrana. U BiH je dosad adekvatno zbrinuto oko 160 radioaktivih gromobrana. Ima ih još oko 300 i uglavnom su svi locirani.

Sakupljanje radioaktivnog otpada u BiH započelo je 1997. i dugotrajan je proces, a BiH trenutno nema ni dovoljno kapaciteta za tu aktivnost.

Dizdarević naglašava da su opasnosti od radioaktivnog zračenja najviše izloženi ljudi koji sakupljaju metal s radioaktivnog gromobrana radi prodaje za male pare, a da pritom toga nisu niti svjesni.

-U tim slučajevima za dva- tri sata prime dozu zračenja koja je maksimalna doza za stanovništvo za godinu dana, a to je 1 mili Sivert u godini dana, a da toga nisu niti svjesni, kaže te dodaje kako je svaka jedinica za otkup sekundarnih sirovina obvezna posjedovati instrument za otkrivanje radioaktivnog materijala i mjerenje brzine doze zračenja.

Prema službenim podacima, oko dvije tisuće ljudi u BiH po raznim osnovama ulazi u zonu zračenja, a najviše ih je u oblasti medicine. Dizdarević kaže da je u sustavu oko 65 posto zdravstvenih ustanova u BiH, a preostala je registracija malih izvora zračenja poput zubnih ambulanti koje imaju rendgen s malom dozom zračenja.

Državna regulatorna agencija za radijacijsku i nuklearnu sigurnost djeluje od sredine 2008. godine. To tijelo je nasljednica Federalne uprave za zračenje i Uprave za zaštitu od jonizirajućeg zračenja pri Ministarstvu zdravlja RS-a.

U njezinoj nadležnosti je i kontrola razine jonizirajućeg zračenja koje nastaje prilikom raznih dijagnostičkih pretraga u medicini. Jonizirajućem zračenju izložene su osobe koje, na odjeljenjima za radiodijagnostiku, treba da urade rendgen ili CT bilo kojeg organa.

Dizdarević mišljenja je da u BiH nema straha od radijacije, ali da ozbiljno treba shvatiti sve nadležnosti te agencije, te primjenjivati mjere zaštite.

-Mi smo nenuklearna država. Nuklearni materijal uvozimo pod kontrolom. Kompanije koje ga uvoze imaju našu licencu, a vozači koji ga prevoze su educirani i imaju certifikat, kaže Dizdarević.

Najavio je da će u ovoj godini biti formirana eksterna komisija u koju bi bili uključeni predstavnici Ministarstva poljoprivrede i Agencija za sigurnost hrane, a namjera je kontrolirati i definirati maksimalne količine radioaktivnih izotopa u hrani koja se uvozi.

Plan je pravilnicima i s ministarstvima industrije i šumarstva, te entitetskim ministarstvima okoliša, regulirati monitoring voda, okoliša, otpadnih voda, hrane za životinje. Tako će biti omogućeno praćenje eiropske direktive s tim u vezi, a izvan snage će se staviti pravilnik iz 1988. godine koji se i danas koristi.