Juro Mirković: Kninska idolatrija

Nema te sile i vlasti, crkvene i državne, koja bez velikih laži i krivotvorenja poruke evanđelja može spasiti dušu hrvatskoga naroda vodeći ga u orgiju trijumfa i umišljene slave

Nema ničega, niti jednog slova, u učenju Isusa Nazarećanina i njegovih apostola što bi pozivalo na ljubav i vjernost državi, naciji ili jednom narodu iznad svih drugih pa tako niti hrvatskoj državi, niti naciji, niti narodu, niti vođi. Novoizgrađena, jučer posvećena Crkva Gospe velikoga hrvatskog krsnog zavjeta u Kninu kameni je idol trijumfalističke slike boga koji pravi nacije i osamostaljuje države te izokretanje evanđeoske poruke o ustrajnom nošenju svoga križa i oglušivanje pozivu na obraćenje. Hrvatskoj slici boga više odgovara Odin nego Isusov otac, zaštitnik slabih i čuvar tuđinaca, Bog drugih.

Tako u pozivu na svečanost, čitamo to s čuđenjem i nevjericom kao kad gledamo u jednostavni, ali potpuno naopako i krivo riješen matematički zadatak, posvete CRKVE GOSPE VELIKOGA HRVATSKOG KRSNOG ZAVJETA (www.franjevci-split-knin.com) upućenom vjernicima, stoji nekoliko simptomatičnih sintagmi: križni put našega (hrvatskog) naroda, pobjeda, Domovinski rat, mudro vodstvo Franje Tuđmana, nijedan tuđin (čitaj Srbin), ponos, hrvatski stijeg, Kninska tvrđava. Od ‘jednostavnog’ Kristovog zadatka poniznog služenja u istini i ljubavi, čiji je vrhunac ljubav prema neprijatelju, dobili smo samo veliku kamenu crkvu koja će u budućnosti, ne sumnjamo, biti uvijek puna hodočasnika.

Crkva je doduše od krsnoga zavjeta, ali se taj naveliko razlikuje od onoga što su nas o značenju krštenja učili još od prvopričesničkog vjeronauka: da ono uključuje prije svega obraćenje i, po dobrom starom katoličkom običaju, priznanje SVOJIH grijeha, odricanje od zla i odluku da se živi čineći dobro po primjeru Nazarećnina – u kojega se kršćanin treba ugledati.

Sumnjamo da će se u ovom kamenom zdanju velikoga hrvatskog krsnog zavjeta naći mjesta za sjećanje na prognane Srbe, za poziv da se vrate u svoj Knin, za odricanje od mrtvog idola nacije i njegovog utjelovljenog neumrlog vođe – u kojega se kršćanin ne treba ugledati.

Nema te sile i vlasti, crkvene i državne, koja bez velikih laži i krivotvorenja poruke evanđelja može spasiti dušu hrvatskoga naroda vodeći ga u orgiju trijumfa i umišljene slave. Kad idol nacije stane na mjesto Boga, umire istina. A za njom, pročitali smo negdje, treba tragati. Kako to čine katolici u Hrvatskoj nadvikivanjem i paradnim pokazivanjem mišića? U ime kojeg boga se krste Hrvati?

Autor: Juro Mirković

Ovaj tekst odraz je autorovih osobnih uvjerenja i nema nikakve veze sa službenim stajalištem ‘Crkve u Hrvata’.

Prometej.ba

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close