Fudbalski klub Borac: Pehar za sva vremena
U istoriji Fudbalskog kluba Borac 11. maj 1988. godine upisan je zlatnim slovima, jer su toga dana Banjalučani u finalu Kupa Jugoslavije, u Beogradu, savladali velikog favorita Crvenu zvezdu sa 1:0 i osvojili pehar Maršala Tita.
(Glas Srpske)
Danas, 25 godina kasnije, u klupskim prostorijama posebno mjesto zauzima replika velikog srebrnog pehara Maršala Tita, koji sija nesmanjenim sjajem, kao i velika slika ekipe koja je napravila podvig i ostvarila najveći uspjeh u istoriji kluba.
Takođe i danas se prepričava kako je gol odluke postigao Senad Lupić u 60. minutu. Akciju je započeo roviti bek Stojan Malbašić, koji i pored povrede nije htio da propusti ovaj susret. Oduzeo je loptu jednom fudbaleru “crveno-bijelih” i sjurio se po desnom krilu. Odlično je proigrao Amira Durgutovića, koji je došao do same aut-linije. Uslijedio je milimetarski precizan centaršut na drugu stativu. Lopta je prevarila golmana Beograđana Stevana Stojanovića i visokog Miodraga Krivokapića. Na pravom mjestu našao se Lupić. Uslijedio je trzaj glavom, lopta je pogodila zemlju i otišla u nebranjenu mrežu. Stadion JNA je eksplodirao od radosti pristalica Banjalučana.
– Svima nama koji smo bili učesnici tog finalnog susreta sigurno su to najradosniji trenuci u karijeri i uvijek ih se rado prisjećamo. Napravili smo fantastičan uspjeh, jer smo kao drugoligaši jedini uspjeli da se dočepamo pehara. A povratak u Banjaluku bio je posebna priča. Na Trgu Edvarda Kardelja dočekalo nas je 30.000 ljudi sa kojima smo proslavili osvajanje pehara – rekao je Malbašić.
Finalna utakmica se pamti i po golmanu Borca Slobodanu Karaliću, koji je “skinuo” penal jednom od najboljih jugoslovenskih igrača svih vremena Draganu Stojkoviću Piksiju. U 81. minutu glavni sudija Blažo Zuber iz Bačke Topole bezazlen duel između Milorada Bilbije i Gorana Milojevića, kojem je lopta već pobjegla i poslije čega je pao, okarakterisao je kao prekršaj za najstrožu kaznu. Više od 25.000 navijača na stadionu JNA je zazviždalo, igrači Borca su držeći se za glave prigovarali Zuberu, ali je odluka ostala nepromijenjena. Loptu je na bijelu tačku namjestio kapiten Beograđana Stojković. Uslijedio je pokušaj lob-udarca po sredini gola, Karalić se nije ni pomjerio i lopta je bez problema završila u njegovom naručju.
– Sama činjenica da se o 11. maju u Banjaluci i danas rado priča, govori koliki smo tada uspjeh postigli. Teško je bilo šta reći o odbranjenom penalu, ali eto posrećilo mi se – rekao je Karalić i dodao da mu je to beogradsko veče sigurno najljepša uspomena u fudbalskoj karijeri.
Borac se na kraju radovao pobjedi, ali i trofeju. Osvojio je 40. kup Jugoslavije i postao jedini drugoligaš koji je stigao do pehara namijenjenog pobjedniku najmasovnijeg takmičenja bivše države. A trofej kao kapiten ekipe prvi je prigrlio Damir Špica.
– U tim trenucima mislio sam da će mi srce prepući od radosti. Za sve nas, za sve navijače Borca, Banjalučane, ali cijelu Bosansku Krajinu bio je to uspjeh o kojem na početku sezone nismo smjeli ni da sanjamo. Međutim, korak po korak i stigli smo do cilja – istakao je Špica.
