Na panelu o nejednakosti i kapitalizmu. Mislim da ono što razlikuje moj stav je što ja zauzimam moralni stav po ovom pitanju. U osnovi, ja vjerujem u slobodu ponašanja, vjerujem u individualnu slobodu [općenito] i vjerujem da svaki ishod koji sloboda generiše je korektan ishod. Ne postoji pravi nivo nejednakosti, i ne postoji pravi nivo jednakosti. Mislim da Ljevica smatra da je jednakost neka vrsta ideala. Moj stav je da je preraspodjela bogatstva sama po sebi nemoralna i pogrešna. I zapravo štetna, kako za ljude kojima se novac oduzima, tako i za primaoce socijalne pomoći. Kada date ček ljudima koji nisu zaradili taj novac, oni dobiju taj ček samo zato jer su živi, vi time u osnovi njima smanjujete podsticaj za rad, a smanjivanjem njihovog podsticaja da rade takođe smanjujete i njihovu sposobnost zaživot, da steknu ponos, da dobiju samopouzdanje iz činjenice da se brinu o sebi i o ljudima koje vole. I na neki način država blagostanja institucionalizuje ljude u siromaštvo, umjesto da im stvarno pomogne da cvjetaju kao ljudska bića.
I istakao sam poentu da nejednakost ne bi trebala da bude važna. Da nejednakost zaista nije bitna stvar. Jaz između bogatih i siromašnih nije problem sa kojim se suočavamo. Mi možda imamo problema sa mobilnošću među siromašnim ljudima, njihovom sposobnošću da ekonomski stanu na svoje noge, i imamo problem nepotizma na vrhu, i treba da imamo manje tih problema, ali nejednakost sama po sebi ne predstavlja problem. Zaista, nejednakost je fenomen slobode, to je fenomen kapitalizma, u mjeri u kojoj je onazasnovana na zaslugama, to je nešto što treba slaviti a ne osuđivati.
Izvor: www.slobodaiprosperitet.tv
