Za Trumpa svi znaju da je rasist i fašist. Njemu lažne vijesti nisu trebale za pobjedu, dovoljna mu je bila pobuna bijelih radnika, smatra Franco Berardi, talijanski pisac, filozof, aktivist nezavisne ljevice.
Franco Bifo Berardi talijanski je pisac, filozof, aktivist nezavisne ljevice, koji se formirao u eri punka i uz kultne intelektualce svojeg doba, poput Félixa Guattarija. Što se njega tiče, mafija i fašisti u Italiji danas kontroliraju 35 posto birača, tako da mu Trump nije jedini kojega prezire kao fašista. Odbio je 2015. odazvati se pozivu u Njemačku, kao zemlju “čiji su građani fanatično odani ideji financijskog progona Grka”.
Uoči izbora u SAD-u bili ste kao većina drugih uvjereni da Donald Trump neće pobijediti. Kako objašnjavate da su milioni osiromašenih radnika glasali za tako notornog milijardera?
Sjetite se što se dogodilo njemačkim radnicima u 1920-ima i 1930-ima. Bili su svedeni na strašno siromaštvo, poraženi i poniženi financijskom agresijom, posebno iz Francuske i Velike Britanije. U tom trenutku Adolf Hitler je tim osiromašenim ljudima rekao neka više ne razmišljaju o sebi kao o poraženim radnicima, nego kao o bijelim njemačkim ratnicima. Ista stvar događa se sad u Europi i SAD-u. Ista socijalna dinamika koja je onomad na vlast u Njemačkoj dovela naciste, sad na vlast u zemljama na Zapadu dovodi ljude poput Donalda Trumpa, Therese May, Marine Le Pen, Orbana, Kaczyńskog i slične. Vratio se taj jezivi koncept bijele rase. A tko je za to kriv? Po mojem mišljenju, za to što se nacisti opet vraćaju diljem svijeta povijesnu krivnju snosi ljevica, i to prije svega ljudi poput Blaira, Hollandea, D'Aleme, Renzija, Schrödera… Ta banda kriminalaca, izdajica, koja je pripremila teren za povratak fašizma, tako što su prethodno ponizili radnike i osiromašili ih, okrenuvši leđa ljevici. To je suština neoliberalizma diljem svijeta, sustava koji se provodi zahvaljujući u prvom redu lijevim vladama.
Lijeve vlade kao ono što Tariq Ali naziva ‘radikalnim centrom?
Zovite ih kako god vam je drago, ja vam podastirem imena i nema sumnje o kome je riječ: Tony Blair, Massimo D'Alema, Gerhard Schröder, Bill Clinton, Francois Hollande… Ne znam hoćemo li za 50 godina imati povjesničare ili će se civilizacija raspasti pod ovim naletom barbarizma, ali ako opstanemo, povjesničari budućnosti će pisati o povratku fašizma i ovim ljudima.
Je li u tom kontekstu poražen i Bernie Sanders tijekom predizbora među demokratima za predsjednika SAD-a?
Apsolutno! Bernie Sanders je bio šansa ljevice da krene sasvim novim smjerom. Samo se s njime moglo spriječiti da na izborima pobijedi Trump. A onda se dogodila Hillary Clinton i taj neki lijevi centar koji je pripremio pobjedu fašista, Donalda Trumpa, i posljedično otvorio sasvim novu eru i u EU. To je naprosto činjenica. Tu su i mediji. Hajde, budimo sasvim otvoreni. Odnose medija i politike proučavam posljednjih 50 godina i ne mislim da je Trump pobijedio zbog lažnih vijesti. Krivotvorenje vijesti je oduvijek bilo kruh svagdanji medija i politike. To nije bila novost. Novost je bila čvrsta riješenost ljudi da ignoriraju svaku razliku između istine i laži, da se liše kritičkog razmišljanja. Mislim, svi jako dobro znaju da je Donald Trump kriminalac, rasist, silovatelj, fašist! S druge strane, bijeli radnici su bili svjesni i toga da je lijevi centar bio do te mjere nasilan u izdaji njihovih interesa da su željeli osvetu. I to je ono čemu svjedočimo danas, osveti bijelih radnika.
Isto se događa i radnicima u EU.
Točno. Nekoć se govorilo o internacionalizmu kao dijelu velike vizije komunizma. Njegovim padom nestao je i osjećaj internacionalizma. A znate li zašto je bio važan taj internacionalizam? To je bio jedini način da se izbjegne danas kotrljajući globalni građanski rat. Bijeli radnici na Zapadu traže svoj dio blagostanja i bogatstva, žele zaštititi svoje poslove, radnici sve od Rusije do SAD-a. Odjednom se pojavljuje novi val desnice, zapravo fašizma, koji obuhvaća cijeli taj dio sjeverne Zemljine hemisfere: od Moskve do Washingtona. Svima je dosta financijskih elita koje ih socijalno uništavaju i raspiruju nezaposlenost. To je suština. Ali ne zaboravite da od Južne Amerike, preko Afrike i Bliskog istoka pa do Kine imate jednu novu osvetu, narode koji žele osvetiti svoju kolonijalnu prošlost i patnju tijekom posljednjih 500 godina, koji grade nove industrijske sile. I kad se sukobe ta dva velika svjetska osvetnička pokreta, taj sukob neće nužno prerasti u svjetski rat, ali će se izroditi u jedan globalni, da ga tako nazovemo, građanski rat.
Spomenuli ste komunizam u godini 100. obljetnice Oktobarske revolucije. Bi li nešto takvo danas uopće bilo moguće?
Što bi danas revolucija uopće značila u relacijama da oni koji su danas dolje budu gore, a oni koji su gore da budu dolje? U tih 100 godina svijet je postao neopisivo složen i takav vid subverzije postao je smiješan, redikulozan. U društvima danas više ne možete ni odrediti onoga ‘tko je sad gore, a koga bi trebalo rušiti’. Druga stvar je to što je ‘Zimski dvorac’ danas prazan. Prije 100 godina imali ste politički sustav koji je iziskivao jedno takvo mjesto poput Zimskog dvorca, koje je politički bilo tako značajno da je Lenjin napadom na njega mogao promijeniti puno u političkom i društvenom smislu. Zašto onda danas napadati ‘Zimski dvorac’? Je li tamo danas sjedište moći? Politika danas više ne predstavlja ništa, vlast više ne počiva u vladama, nego u rukama onih koji vladaju. Vladavina je danas matematička posljedica ekonomije, financija, tehnologija… Zato se društvo danas i može mijenjati isključivo djelovanjem onih koji posjeduju programerska, tehnološka ili industrijska znanja. Nipošto ne revolucijama.
(Express.hr / 24sata.info)
