Fra Dalibor Milas: Svi su oni ugroženi, HDZ BiH najviše od samoga sebe!
Intervju s fra Daliborom Milasom, franjevcem i kolumnistom u novom broju donosi novina 7Dnevno. Mladi hercegovački franjevac se ponovno otvoreno osvrnuo na trenutno stanje u društvu i politici, kritizirajući pojave ali i nositelje istih, među kojima i “sicilijanski” način funkcioniranja HDZ BiH.
Mediji su objavili da doživljavate pritiske otkako ste se u kolumni dotaknuli politike HDZ-a BiH. O kakvim se pritiscima radi?
“Radi(lo) se o pritiscima da se mene ušutka, spriječi i zaustavi u iznošenju vlastitog stava. Riječ je o prijetnjama, izravnim i neizravnim, te na psihičkom maltretiranju, ne samo mene, nego i onih ljudi koji navodni dobri sa mnom. Opći je dojam nakon svega nitko ne može i ne smije dirnuti u stožernu stranku Hrvata u BiH. No, trebam naglasiti da ja nisam udario na samu stranku nego na “sicilijanski” način funkcioniranja stranke. Ima nas mnogo koji smatramo da je HDZ BiH uvelike potpomogao društvo koje promovira mito, nepotizam i korupciju i tu istu korupciju danas čini jedinim mogućim načinom funkcioniranja koje je ljudima u BiH uništio nadu i samopouzdanje. Naglasio sam da su HDZ-u, ako već i dalje namjerava vladati hrvatskim korpusom u BiH, potrebne nova vizija i novi politički program koji pretpostavljaju nove, kvalitetne i neiskvarene ljude.”
Što ste preživjeli otkako ste objavili kolumnu u kojoj se između ostaloga, spominje HDZ, odnosno tko su “miševi koji su vam prijetili”?
“Ljudi koji su se osjetili prozvanima, a koji su se poslužili kukavičkim i anonimnim mehanizmima da me napadnu.”
Hercegovačka franjevačka provincija ogradila se od vaših tekstova, preciznije od svih tekstova “koji su nekoga uvrijedili i izazvali zbunjenost”. Koga ste to uvrijedili, a koga zbunili?
“Provincijalat je reagirao prema svojoj savjesti i poštujem njihovu reakciju i odluku, koliko god s njom možda nisam suglasan. Što se tiče uvrede i zbunjenosti, ne bih znao precizno odgovoriti na to pitanje. Neovisno o tome, ljudi zaboravljaju jednu stvar : da bi čovjek nešto pročitao i shvatio, nije dovoljno samo poznavati slova. Treba poznavati i smisao spojenih riječi i onoga što je pisac htio reći.”
Mlad ste i popularan svećenik, a vaše tribine i stajališta prate mase mladih. Je li to možda jedan od razloga zbog kojih vam se želi oduzeti pravo na vlastita stajališta?
“Vrlo vjerojatno. U određenim krugovima je zavladala određena panika zbog mojih stavova o lošoj politici. S razlogom. Jer ja ljudima uporno govorim da trebaju biti neovisni, te graditi sami sebe i samim tim društvo oko sebe na čvrstom temelju pravednosti i solidarnosti.”
Smije li svećenik u Hercegovini imati svoja stajališta u politici?
“Smije. Sve dok ne dirne u neke “svetinje”. Zanimljivo mi je što pojedinci, zamaskirani u svoj veo konzervativnosti, čim ih takneš u pravu žicu, postaju najveće hulje marksizma kojim su u školi bili indoktrinirani. Tada ispliva na površinu ono razumijevanje povijesti kao vječite borbe koju karakterizira ona famozna parola “Drugovi, mi jesmo za demokratiju, al’ ne da svatko priča šta hoće”. To je ono što njih boli. Sloboda govora. Većina onih, koji su ogorčeni na moje tekstove, odrasli su u režimu u kojem nisu mogli pričati što su htjeli i gdje su kriva mišljenja sanirana ili kazneno ili nasiljem, pa bi sad to isto meni htjeli prodati. Ne bi to baš ištlo tako lako …”
Koje je vaše stajalište o prosvjedima u BiH?
“Podržavam ih. Jer mentalna revolucija nam je itekako potrebna, budući da ovaj ekonomsko-politički sustav nije sustav za ljude, nego za pojedince. Revolucija nam je itekako potrebna ne zato što nemamo posla, ne zato što su zdravstveni i obrazovni sustav promašeni, ne zato što su nam političari korumpirani i (previše) sebični. Potreba za glasnom i jasnom artikulacijom svog očaja bila je itekako potrebna, ali prosvjedi nisu imali jasan cilj pa se svi ljudi nisu mogli s njima u potpunosti poistovjetiti. Kad je riječ o prosvjedima, u našem javnom prostoru su prisutna 4 spina: HDZ-ov, SDP-ov, SDA-ovi i SNSD-ov. I svaki spin se temelji na ugroženosti – svatko je svakome neprijatelj i želi ga uništiti. Pa i nije baš tako … Ljudi žele posao. Ljudi žele raditi. Ljudi žele funkcionalan zdravstveni i obrazovni sustav. Neovisno o političkim spinovima i manipulacijama, ovi prosvjedi su dokaz da su ljudi napokon shvatili da su već 20-tak godina žrtve manipulacije, podmetanja i lažne ugroženosti. Ali, ne smije se na ovome zaustaviti. Sad nam je potrebna kvalitetna alternativa koja će svoj program utemeljiti, ne na lažima i podvalama, nego na istini i “radosnoj vijesti”. Da bi se stvari pomaknule s mjesta, potreban je niz godina. Zato nisam sklon mišljenju da će se stvari iznenada promijeniti na bolje. Potrebno je i vremena i ustrajnosti.”
Kako komentirate paljevinu zgrade nacionalnih stranaka u Mostaru?
“Puno je lakše biti negacija nego pozitiva. Puno je lakše biti destruktivan nego konstruktivan – lakše je srušiti nego izgraditi. Puno je lakše ubiti nego dati život. Ne volim destrukciju. Treba biti faca pa izgraditi nešto novo. Uništavanjem zajedničkog dobra još se jednom očitovao naš balkanski primitivni mentalitet kojem je važnije uništiti nego stvoriti.”
Jesu li gladni i prazni trbusi iznad nacionalnog – u Mostaru ili u vašem rodnom Ljubuškom?
“Definitivno. Kod nas se neprestano stvara manija ugroženosti i na toj maniji se gradi društveno-politički život. Naša monolitna politika svela se na humanitarnu akciju spašavanja HDZ-a pod parolom “Jedinstvo Hrvata”, s formulom jedan narod – jedan teritorij – jedna stranka – jedan vođa.”
Skupina mladih polijepila je osmrtnice na upropaštena ljubuška poduzeća. Zapalili su i svijeće i odnijeli vijence pred njih, upravo na Dan općine. Kako to komentirate?
“Ljubuški je uvijek bio grad reakcije. Evo, neki su dan mladi, zaslužni za taj aktivistički čin, pozvani na informativni razgovor u policijsku postaju. Riječ je o klasičnom režimskom pritisku. Isus je rekao svojim tužiteljima i sucima koji su ga maltretirali: “Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo ! Ako imam pravo, zašto me udaraš”. Zanima me, što je ondje krivo rečeno? Svi mi znamo da je pogrešna politika uništila perspektivu našeg grada. Dokle više mislimo šutjeti.”
U svom facebook statusu naveli ste nedavno da niste žrtva, odnosno da se “lav nikada nije bojao čopora hijena”. Činjenica da ste odgovorili na sva ova pitanja pokazuje zapravo da je tako. Bojite li se?
“Ne bojim se. I nisam žrtva. Žrtve su svi oni obespravljeni ljudi čija se prava svakodnevno gaze. Njih podržite, za njihova se prava borite!”
(Dnevno.ba)
