ČEGA SE STIDIM
Preuzeto FB: Mensur Ćatić
Prvo da kažem, šta je jedna od najljepših stvari koju povezujem s poezijom ( jebote, ja počeo srat i iseravat se ko kakav pravi pjesnik, ko da sam pošo umirat i kao svaki normalan korisnik fejsbuka, ja bio ovdje, ja mislim ovo, ja mislim ono… – maloprije naletjeh na pjesmu jednog ofd pravih pjesnika koji dobijaju po 700 narodnih i AFŽ lajkova, kad ono samo sto lajkova, kontam ovu moram pročitat, i taman kreno vidim ćoškom oka tzv.-anim perifernim vidom da je objava stara tek dvije minute, jbga, ne da nam se amabaš nista).
Helem neise, otišli Midhat ( Midhat Hajdarević , vlasnik i urednik Magazina Plus, inače moj dobar prijatelj i vanstranački kolega, pasionirani znalac i ljubitelj poezije koji mi je više nego ja sam sebi, pomogao da sam izdam ,, Ako te mačka vidi golog” u Visokom tj. u Bosni i Hercegovini). Otišli Midhat i ja u posjetu Franjevačkom samostanu u Visokom koji je dio visočke duše i institucija od svebosanskog značaja. I dočekaju nas direktor Franjevačke gimnazije i najviši tad prisutni velikodostojnici Samostana. E, to mi nećete vjerovat a i Midhat je nepouzdan, kako su uz najprobranija misna vina, sve sama maksuzija( ja sam mahno bokal premda ne pijem i ko Pikac nisam ni osjetio ništa, kako su, dakle, fratri, i s kakvim zanosom i oduševljenjem čitali naglas pjesmice iz ,,Mačke” dok sam se ja u brzini i u sebi još preispitivo oko naslova knjige i zaklinjo da neću više nikad sovat ni golo ženskinje pominjat u pjesmicama.
Popijem još jedan bokal bijelog i ondak oni mene zamole tj. predlože mi da visočku promociju knjige održimo u Franjevačkoj gimnaziji a s franjevačkim gimnazijalcima i profesorima kao nositeljima promocije, pozvat Sidrana i doktora Hodovića i koji će nam klinac žene kad nas je vako lijepo krenulo. Uz treći bokal sve lijepo isplaniramo i kažem Midhatu da zaboravi promociju na koju je u Visoko planirao i sanjao pozvati Emira Hadžihafizbegovića da mi , da izvinite, čita pjesmice mi. Helem, nabrzo potom ja se razbolim pa u bolnicu, pa se vratim, pa mi prvo umre Beki, pa za heftu mati, pa još jedan moždani, helem prestanem ja silazit u čaršiju.
A nikad mi niko nije ko doktor Hodović jednom uz jutarnju kahvu u Gradskoj s filozofske strane izanaliziro i isprepado pjesmice, sve s ,,Mačkom” u ruci i podvučenim citatima i primjerima. Rođaci smo, ja mu knjigu htio darovat i darovo a on fuka 50 maraka plati i još odleti ko dijete preko puta i kupi mi šteku stranjskih.
I tako, udarila bolest i smrt po meni , fratri i Midhat se ne javljaju, ode mast u propast. Ko da je neko htio da mi poruči, da odlučuje i o meni i o Midhatu i o fratrima. Čovjek snuje a Bog određuje.
Dakle, stid me je što nikad nisam a najvjerovatnije, kako je krenulo, i neću održati neko pjesničko veče u gradu moje majke, u gradu gdje su mi djeca odrasla i u kojem i sam živim već 30 godina a živio sam i ranije tu kod dede i nane na Kraljevcu za vrijeme sarajevskih studija, jedni vrijeme imo i curu, biciklo, bateriju, čakiju…
***
Preuzeti FB: Mensur Ćatić
OGRAĐIVANJE OD VISOKOG
Ponekad osjetim neku tjeskobu kod nekih Sarajlija što je Visoko
nekako preblizu Sarajeva
i počnem se ponizno ograđivati od Visokog:
Nemam ja ništa s tim, ja sam tu u Visokom samo izbjeglica
samo pola života
Žene su krive!
Moja me žena nagovorila da živimo tu.
Neka me Visočka rodila nije nikog ni pitala i nemam ništa s tim što su
se desetine generacija mojih djedova i nana rađali i ukopavali baš po
Visokom i tako blizu Sarajeva.
A onda mi pritisak počne rasti: uostalom vi ste se dojebali blizu nas a
ne mi blizu vas.
Prije vas bili smo ugledna europska prijestonica i molbe razmatrali
kome ćemo dopustiti da u Visokom otvori ambasadu.
Nove gradove na Jadranu dizali i flotu svoju jaku imali.
Naš je zlatnik šest put bio ljepši i skuplji od francuskog i venecijanskog.
Na kraju mi uvijek pukne film i kažem:
Šta koje Kobilje glave hoćete više, briga nas, mi smo prvi došli.
,, Kakvo će vrijeme biti sutra”
