Zamislimo prosječnog korisnika interneta u Bosni i Hercegovini. Ujutro, uz prvu kafu, otvara nekoliko omiljenih informativnih portala. Na jednom čita o “historijskom uspjehu” vladajuće stranke koja je osigurala milionska sredstva za novi projekat. Na drugom, udaljenom samo jedan klik, isti taj projekat opisan je kao “katastrofalna pljačka građana” i “predizborni trik” opozicije. Treći portal o tome uopće ne izvještava, već se bavi sporednom aferom političara iz trećeg tabora.
Ovo nije hipotetički scenarij, već svakodnevna realnost medijskog prostora u BiH, naročito onog digitalnog. Objektivnost je postala rijetka i dragocjena valuta, dok je odanost političkim centrima moći postala dominantan poslovni model. Kako smo dospjeli u ovaj informacijski labirint i, što je važnije, postoji li izlaz?
Dijagnoza: “Zarobljeni mediji” kao bh. standard
Stručni termin za pojavu s kojom se suočavamo je “media capture” ili zarobljavanje medija. To je stanje u kojem mediji nisu nužno pod direktnom cenzurom države, već su pod kontrolom moćnih političkih i ekonomskih elita kroz vlasničke strukture, finansiranje (oglašavanje državnih firmi) i uređivačku politiku. U Bosni i Hercegovini, ovaj fenomen je dostigao svoj vrhunac u sferi web portala.
Za razliku od tradicionalnih medija (TV, radio, štampa) koji podliježu strožijim regulacijama, osnivanje web portala je jednostavno i jeftino. To je stvorilo plodno tlo za nastanak stotina portala koji ne funkcionišu kao medijske kuće u službi javnosti, već kao digitalni glasnogovornici političkih stranaka.
Njihova misija nije informisanje, već:
- Promocija “svoje” političke opcije: Svaki potez stranke ili lidera kojem su lojalni prikazuje se kao vizionarski, uspješan i patriotski.
- Diskreditacija političkih protivnika: Svaki potez suparničke stranke se sistematski napada, ismijava i predstavlja kao izdajnički ili nesposoban.
- Kreiranje lažnih dilema i spinovanje: Kompleksne teme se pojednostavljuju na nivo “mi protiv njih”, dok se afere vlastitih pokrovitelja ignorišu ili relativiziraju.
Ovakvo izvještavanje nije samo neobjektivno – ono je antinovinarstvo. Umjesto da postavlja pitanja, ono nudi gotove odgovore. Umjesto da analizira, ono sudi. Umjesto da služi javnosti, ono služi partiji.
Posljedice: Erozija povjerenja i društvena polarizacija
Najopasnija posljedica ovakvog medijskog pejzaža je potpuni gubitak povjerenja javnosti u medije. Kada građani shvate da ih većina portala laže ili im servira samo dio istine, oni prestaju vjerovati bilo kome. To stvara informacijski vakuum koji popunjavaju dezinformacije, teorije zavjere i radikalni narativi.
Druga posljedica je produbljivanje društvene polarizacije. Građani koji konzumiraju isključivo medije sklone jednoj političkoj opciji žive u “informativnim mjehurima” (eng. filter bubbles). U tim mjehurima, njihova uvjerenja se neprestano potvrđuju, dok se stavovi druge strane predstavljaju kao zlonamjerni ili iracionalni. Time se gubi svaka mogućnost za zdravu javnu debatu i postizanje kompromisa, što je temelj demokratskog društva.
Kako izaći iz začaranog kruga? Rješenja na dva nivoa
Rješenje ovog problema je kompleksno i zahtijeva djelovanje na sistemskom i individualnom nivou.
Sistemska rješenja
Transparentnost vlasništva i finansiranja: Neophodno je usvojiti zakone koji će primorati sve medije, a posebno web portale, da javno i nedvosmisleno objave svoje vlasničke strukture i izvore finansiranja. Građanin mora znati ko stoji iza vijesti koju čita.
Jačanje nezavisnih regulatornih tijela: Vijeće za štampu i online medije u BiH i Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) moraju imati veće ovlasti i resurse za sankcionisanje medija koji krše profesionalne kodekse, šire govor mržnje i dezinformacije. Njihova nezavisnost od politike mora biti apsolutno zagarantovana.
Podrška profesionalnom i nezavisnom novinarstvu: Potrebno je stvoriti fondove (po uzoru na evropske zemlje) koji će kroz transparentne konkurse finansirati kvalitetne istraživačke projekte i medije koji dokazano služe javnom interesu, a ne partikularnim. Javni servisi (BHRT, FTV, RTRS) moraju biti oslobođeni političkog pritiska i postati primjer objektivnosti.
Individualna rješenja, moć je u rukama čitatelja
Dok čekamo da se sistem promijeni, najveća moć leži u nama – čitateljima. Kako početi ponovo vjerovati medijima? Tako što ćemo postati aktivni i kritički konzumenti informacija.
Razvijajte medijsku pismenost: Naučite prepoznavati razliku između vijesti i komentara, činjenice i spina. Postavljajte pitanja: Ko je autor? Koji su izvori? Da li je druga strana dobila priliku da odgovori?
Konzumirajte različite izvore: Ne čitajte samo jedan portal. Uporedite kako tri različita medija izvještavaju o istom događaju. Istina se često krije negdje u sredini.
Provjeravajte činjenice: Koristite domaće i regionalne fact-checking platforme (poput Raskrinkavanje.ba) koje analiziraju tačnost medijskih objava.
Podržite kvalitet: Kada naiđete na medij koji je objektivan, istraživački i profesionalan, podržite ga. Podijelite njihov sadržaj, pretplatite se ako imaju tu opciju, ili ih jednostavno preporučite drugima. Tržište će se promijeniti kada publika počne nagrađivati kvalitet, a kažnjavati propagandu.
Povjerenje se gradi, ne poklanja
Medijska scena u Bosni i Hercegovini je u dubokoj krizi, okovana političkim interesima koji su je pretvorili u bojno polje. Vratiti povjerenje u medije, a pogotovo u web portale, neće biti ni brzo ni lako. To je proces koji zahtijeva hrabrost novinara da se odupru pritiscima, odgovornost države da stvori fer okruženje i, iznad svega, zrelost publike da zahtijeva više od jeftine propagande.
Povjerenje se ne vraća preko noći; ono se strpljivo gradi – svakim pročitanim člankom, svakim postavljenim pitanjem i svakom podrškom istini. Tek tada će digitalni okovi popustiti, a mediji ponovo postati ono što bi trebali biti: čuvari demokratije, a ne sluge politike.
Tupik.ba
