Hrvatska je danas članica Evropske unije, NATO‑a i drugih ključnih međunarodnih organizacija koje garantiraju stabilnost i sigurnosnu saradnju. Ulazak u te strukture trebao je označiti kraj istorijskih podjela i otvoriti prostor modernoj politici usmjerenoj naprijed, ali realnost je znatno složenija. Politički narativi iz prošlosti i dalje imaju snažan utjecaj, a njihova manipulacija postaje sve sofisticiranija, često pod direktnim utjecajem vanjskih sila.
Ponovo se intenzivno aktivira govor o ustašama i partizanima, koji se koristi kao sredstvo polarizacije i kreiranja društvene napetosti. Strukture srbijanskih službi koriste kulturne i religijske institucije, uključujući Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj, kako bi aktivno širile narative koji potiču podjele i slabije integrirane zajednice. Cilj je destabilizacija hrvatskog društva i očuvanje strateškog utjecaja kroz kontrolu identitetskog diskursa. Posebno se istorijski simboli poput Jasenovca nastoje maksimalno instrumentalizirati protiv Hrvatske, iako je svjesno ignorirano da Srbija nikada ne može formalno tužiti Hrvatsku za zločine u Jasenovcu jer je značajan dio srpskih žrtava u Drugom svjetskom ratu zapravo rezultat četničke predaje i kolaboracije, gdje su četnici predavali vlastite civile uglavnom srbijanske komuniste u ruke ustašama. Cilj ove manipulacije je destabilizacija hrvatskog društva i očuvanje strateškog utjecaja kroz kontrolu identitetskog diskursa.
Dodatnu sigurnosnu dimenziju predstavlja otvaranje sve većeg broja srpskih kulturnih centara i udruženja u Hrvatskoj koja nominalno djeluju u okviru nacionalnog identitetskog povezivanja, ali u pojedinim slučajevima prelaze granicu kulturnog rada i ulaze u zonu političkog narativa. Problem ne leži u samom postojanju takvih institucija već u situacijama kada se kroz njihove programe sistematski promoviraju revizionističke interpretacije prošlosti, romantiziraju politički projekti iz 1990-ih ili održava simbolika povezana s idejom Republike Srpske Krajine.Ovo najbolje ilustrira govor gradonačelnika Banje Luke održan u Hrvatskoj, u kojem je otvoreno istaknuto “pravo” na kontinuitet političkih i kulturnih veza s teritorijima bivše Republike Srpske Krajine, što jasno demonstrira kako određeni akteri koriste kulturne institucije kao platformu za političku i identitetsku instrumentalizaciju.
Planovi srbijanskih službi uključuju: koordinirane kulturne manifestacije i političke inicijative koje naglašavaju “istorijsku nepravdu” prema Srbima, veličanje zločinaca, selektivne medijske kampanje koje prikazuju prošlost kroz crno-bijelu prizmu sukoba, te kreiranje pseudo-narativa u obrazovnim programima kako bi se sukobi i dalje reprodukovali u novim generacijama. Primjeri uključuju organizaciju akademskih konferencija i javnih debata o Drugom svjetskom ratu, gdje se ističe navodna ustaška prijetnja, dok se sistematski marginaliziraju antifašističke i inkluzivne interpretacije. U posljednjih nekoliko godina primjetno je pojačano akademsko djelovanje u promoviranju narativa o „povratku“ Republike Srpske Krajine, što se kroz seminare, publikacije i simpozije predstavlja kao legitimna težnja za autonomijom ili političkim utjecajem u Hrvatskoj. Ovakve inicijative služe ne samo političkom legitimiziranju prošlih teritorijalnih aspiracija, nego i kontinuiranom održavanju tenzija unutar društva, čime se destabilizacija postavlja kao strateški cilj, a historijski sukobi selektivno instrumentaliziraju za suvremene geopolitičke interese.
Sve ove aktivnosti imaju realne posljedice. Javno isticanje simbola, selektivna interpretacija povijesti i propagandni narativi proizvode nepovjerenje među etničkim zajednicama, otežavaju implementaciju inkluzivnih politika i blokiraju normalno funkcioniranje institucija. Svaka inicijativa za pomirenje ili zajedničku politiku suočava se s otporom kreiranim kroz ove koordinirane historijske manipulacije.S obzirom na prisustvo i djelovanje mreža koje podržava Srbija, jasno je da se radi o strategiji koja ide daleko izvan slučajnih incidenata. Od planiranih kulturnih i obrazovnih događaja do političkih inicijativa koje utiču na lokalne izbore i javni diskurs, sve ukazuje na sistematski rad u cilju destabilizacije Hrvatske i otežavanja njene potpune integracije u euroatlantske strukture.
Za Hrvatsku, jedini način da neutralizira ove pokušaje destabilizacije je proaktivno jačanje institucionalne otpornosti, transparentna edukacija o historijskim manipulacijama, kontrola školskih kurikuluma i medijskih sadržaja, te praćenje i sprečavanje stranih operativnih mreža koje koriste prošlost kao sredstvo političkog utjecaja.
Fikret Mehović
magazinplus.eu
