Treba li nam novca ili projekata?

U porukama koje smo mogl čuti povodom pokremutog akutelnog socjalnog bunta često je pominjano kako Bosnu i Hercegovinu treba ekonomski pomoći da bi se istrgnula iz bijede, a njena armija nezaposlenih ljudi dobila zaposlenje i perspektivu za život.

(Borivoje Simić – indikator.ba)

U razgovoru domaćih dužnosnika sa turskm šefom dplomatije Ahmetom Davutogluom pokreuta je i inicijatva o osnivanju fonda, iz kojeg bi se fnansirala mala i srednje preduzeća i stmulisalo zapošljavanje.
Nešto slično kao sa turskim kreditom od 100 miliona kojim se finansira održivi povratak.
Ovo su zblja dobri prijedlozi da se podrži zapostavljeni razvoj u ovoj zemlji za koji ima mogo načina da bude pokrenut.
Ako ćemo malo bolje analizirati, novca koji se može upotrijebiti u funkciji razvoja ima tu nadohvat ruke i u samoj Bosni i Hercegovini.
Evo, na primjer, komercijalne banke na računima Centralne banke BiH drže dvije milijarde KM vška sredstava iznad obavezne rezerve, koja ne mogu plasirati jer nema dovoljo dobrih projekata.
Bankarski novac jeste skuplji od onog koji se može dobiti na bazi prijateljskog odnosa sa nekim zemljama, ali za dobro osmišljene poslovne inicijative sasvim sigurno nije.
Banke bi rado novac koji posjeduju stavile u promet jer bi na njemu mogle puno više zaraditi ako bi ga plasirala kroz kredite nego da dobijaju minimalnu naknadu za “ležarinu” u Centralnoj banci.
No, problemi u BiH ne počinju sa nedostatkom novca, nego sa nepostojanjem kvalitetnih projekta u koje bi bio investiran. Ni sa turskim kreditom za poljoprivredu ne ide sve baš glatko iako zaista ima sjajnih primjera utroška sredstava.
Stvari su u BiH u tom pogledu jako složene.
Na jednoj strani imamo loš poslovni ambijent koja odbija poslovne iniiijative, na drugoj strani visoke troškove poslovanja, a onda potom i sveopštu klimu u državi koja uopće nije naklonjena poduzetništvu i koja ne ohrabruje ljude da privređuju u privatom sektoru.
Javna sfera je aposlutno protežirana, ona nudi priviligije, sigurnost, otporost na krize, a i biznis ako postoji najbolje uspijeva u sprezi sa poliitikom, pa je tako i država već dvadeset poslijeratnih godina najpoželjniji poslodavaac.
Upravo i zahtjevi prosvjednika ovih dana najviše se kreću u pravcu ograničavanja plaća dužnosnika i administracije i njihovo usklađivanje sa  privatnom sferom, jer ovako izopačeno društvo ne vodi ka dobrom.
Novca za pokretanje privrednih aktivosti ima i u stranačkim utvrdama, na računima javnih preduzeća, a gdje je jednim diijelom u funkciji planiranih investicija i poslovnih planova, ali drugim dijelom leži deponovan uglavom kako bi poboljšavao finansijske bilance nekih preduzeća.
Riječ je o stotinama miliona maraka, za koje se mogu naći načini da budu aktivirane za razvoj i nova zapošljavanja.
Naravno, novca ima i evropskim fondovima IPA koja treba odblokirati i ta odluka je isključivo na političariima.
Postoje vrlo jasne mogućnosti da se takva sredstva iskoriste za dobrobit zajednice, a napretkom zemlje na evropskom putu novca iz tih fondova bit će sve više. Toliko više da će biti umijeće kako ta sva sredstva apsorbovati, a ne da li će ih biti dostatno.  Dakle, veći je problem projekata nego novca.Treba malo više poraditi u vlastitom dvorištu da bi se poslovni duh rasplamsao.
Ako iz građanske inicijative koja je izrasla na „govoru trbuha” obespravljenih i osiromašenih ljudi proizađe išta dobro, onda to prije svega treba biti vraćanje odnarođene vlasti u okvire rada za dobrobit onih zahvaljujući čijim glasovima su i došli na vlast  i rad na poboljšanju uslova za razvoj ekonomije i nova zapošljavanja.
Posla je zaista napretek za one koji se želi uhvatiti u koštac sa sivilom ekonomske stvarnosti BiH, a rješenja i novca zaisgurno ima.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close