U posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj sve su vidljiviji signali jačanja desnog ekstremizma koji se više ne zadržava na marginama društva, već ulazi u javni prostor, ulice i institucije. Riječ je o obrascu u kojem se religijski identitet instrumentalizira za političku mobilizaciju, dok se nasilje i isključivost pokušavaju normalizirati kao „zaštita tradicije“ i „obrana vrijednosti“.
Sigurnosni izvještaji i policijske akcije širom Evropske unije godinama pokazuju isti uznemirujući obrazac u međunarodnim mrežama krajnje desnice, bilo da je riječ o neonacističkim ćelijama, paramilitarnim grupama ili transnacionalnim ekstremističkim forumima. Među uhapšenima se redovno pojavljuju i hrvatski državljani. Od zajedničkih operacija protiv nasilnih desničarskih grupa u Njemačkoj i Austriji do razbijanja mreža koje zagovaraju oružani otpor i rasnu segregaciju, hrvatska komponenta postala je ponavljajući, a ne incidentni element. To ukazuje na problem koji je dubinski i sistemski, a ne rezultat izolovanih pojedinaca. Posebno zabrinjava porast nasilja nad stranim radnicima u Hrvatskoj. Paradoks je očit: žrtve su često katolici, ali „pogrešne boje kože“ ili porijekla. Time se razotkriva suština ovog ekstremizma, on nije vjerski, nego rasni i ideološki. Religija služi kao maska, a nasilje kao metoda zastrašivanja i isključivanja, što Hrvatsku opasno udaljava od evropskih standarda multikulturalnosti i vladavine prava.Hrvatski desničarski ekstremizam prerastao je u najveću stratešku prijetnju za HDZ u Hrvatskoj.
Jedan od najozbiljnijih sigurnosnih incidenata u novijoj hrvatskoj historiji je bio oružani napad na Markovom trgu u Zagrebu. Do danas nije u potpunosti politički i društveno rasvijetljen. Iako je riječ o napadu na samu srž državnih institucija, izostala je dubinska javna rasprava o ideološkom kontekstu i radikalizacijskim kanalima koji su do njega doveli. Time je propuštena prilika da se jasno povuče crvena linija prema političkom nasilju s desnice. Istovremeno, napadi na ljevičare, novinare, aktiviste i kritičke intelektualce u Hrvatskoj postali su dio gotovo rutinske političke scene. Prijetnje, fizički napadi i javno etiketiranje „neprijatelja nacije“ stvaraju ambijent u kojem se sloboda mišljenja doživljava kao provokacija, a nasilje kao legitimni odgovor. Dodatni indikator ove radikalizacije predstavljaju i javni pozivi dijela hrvatskih političkih i društvenih aktera u Livnu na zabranu koncerta hrvatske pjevačice Severine, što pokazuje da se obrasci ideološke isključivosti i cenzure kulturnog izraza sve otvorenije prenose i izvan granica Hrvatske.
Nimalo simbolično, Papa Franjo, globalno prepoznat kao zagovornik dijaloga, mira i socijalne pravde, nikada nije posjetio Hrvatsku. U Vatikanskim krugovima se godinama otvoreno govori o zabrinutosti zbog snažnog uticaja radikalnih desničarskih i ultrakonzervativnih struja u Hrvatskoj koje katoličanstvo pretvaraju u političko oružje, a ne duhovnu poruku. To odsustvo posjete više nije diplomatska slučajnost, već simbol dubokog vrijednosnog raskoraka.
Ovakvi trendovi predstavljaju direktnu sigurnosnu prijetnju Bosni i Hercegovini, posebno njenom multikulturalnom poretku. Radikalne ideje iz Hrvatske već godinama prelaze granicu kroz političke narative, medije i ekstremističke krugove koji podrivaju stabilnost Bosne i Hercegovine, potiču etničke tenzije i legitimiziraju secesionističke ili isključive projekte. Iskustvo pokazuje da svako jačanje desnog ekstremizma u Hrvatskoj proizvodi destabilizirajuće efekte u susjedstvu.
Zbog toga sigurnosne službe u Bosni i Hercegovini, moraju početi ozbiljno tretirati ekstremističke aktere koji koriste religijske simbole i svetinje za širenje mržnje. Posebno je važno razmotriti stavljanje određenih ekstremista na sigurnosne liste i zabranu njihovog dolaska u Međugorje, koje se sve češće zloupotrebljava kao platforma za radikalizaciju, a ne kao mjesto mira i molitve koje poštuje cijeli svijet i koje promoviše Bosnu i Hercegovinu na naljepši način. Ako se ovi procesi nastave bez jasne institucionalne reakcije, pitanje iz naslova prestat će biti provokacija i postati realna dilema. Rugala se sova sjenici – radikalizam se godinama tražio u Bosni i Hercegovini, a cijelo vrijeme je bio u Hrvatskoj.
Fikret Mehović
magazinplus.eu
