Priča o navodnom investitoru koji želi ulagati u Bosnu i Hercegovinu, ali se suočava s problemima oko vize, ponovo je otvorila pitanje koje domaće vlasti godinama izbjegavaju: zašto BiH održava komplikovan vizni režim koji više liči na administrativnu prepreku nego na ozbiljnu sigurnosnu politiku?
Ako Bosna i Hercegovina zaista želi postati dio evropske porodice naroda, onda bi trebala prihvatiti jednostavan princip koji već godinama funkcioniše u brojnim državama svijeta. Svaki strani državljanin koji posjeduje važeću šengensku ili američku vizu već je prošao kroz višeslojne sigurnosne provjere najrazvijenijih obavještajnih, policijskih i konzularnih sistema na svijetu. Teško je povjerovati da institucije BiH raspolažu boljim kapacitetima za procjenu sigurnosnog rizika od SAD-a, Njemačke, Francuske ili drugih članica Evropske unije.
Zbog toga bi Bosna i Hercegovina trebala dodatno liberalizirati svoj režim ulaska i omogućiti svim poslovnim ljudima, turistima i potencijalnim investitorima koji posjeduju važeću američku ili šengensku vizu da bez dodatnih birokratskih procedura ulaze u zemlju. Takva politika ne bi predstavljala sigurnosni rizik, već upravo suprotno oslanjanje na sigurnosne provjere najpouzdanijih međunarodnih partnera.Koristi bi bile višestruke. Smanjili bi se troškovi rada diplomatsko-konzularne mreže, rasteretile ambasade, ubrzale poslovne posjete i povećao turistički promet. Istovremeno, BiH bi poslala poruku da je otvorena ekonomija koja razumije kako funkcioniše savremeni međunarodni biznis.
Posebno je važno naglasiti da ozbiljni investitori danas donose odluke brzo. Kapital ne voli birokratiju, ne voli čekanje i ne voli administrativne prepreke. Zemlje koje se takmiče za investicije pojednostavljuju procedure, dok Bosna i Hercegovina često stvara dodatne prepreke ljudima koji žele doći, trošiti novac ili pokrenuti posao.Naravno, država mora zadržati pravo da u pojedinačnim slučajevima odbije ulazak osobama koje predstavljaju sigurnosni rizik. Međutim, to nije argument za održavanje skupog i neefikasnog sistema koji obeshrabruje hiljade legitimnih putnika.
A što se tiče navodnog milijardera kojeg krugovi SDA spominju i koji navodno želi ulagati u Bosnu i Hercegovinu, vrijedi postaviti jednostavno pitanje. Ako neko posluje globalno, ulaže milijarde i kreće se na najvećim svjetskim tržištima, kako je moguće da nema pristup zapadnim poslovnim i finansijskim centrima kroz američke ili evropske vize? Ozbiljni međunarodni investitori uglavnom posluju upravo unutar sistema Evropske unije, Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva i drugih razvijenih ekonomija.
Bosna i Hercegovina je već previše puta slušala velika obećanja o milijardama koje samo što nisu stigle. Mnogo tih najava završilo je na konferencijama za medije i političkim govorima. Zato je možda vrijeme da prestanemo tražiti spas u misterioznim investitorima i počnemo graditi sistem koji će privlačiti stvarne kompanije, stvarni kapital i stvarne poslovne ljude. Što se tiče SDA i njezinog dovođenja stranih investitora svima bi nam bila draža ebola iz Konga nego njezini investitori.
Fikret Mehović
magazinplus.eu
