Admiral – General – Erdogan
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, kojeg njegovi tajkuni često anzivaju “Velikim vođom”, nedavno je s ponosom objavio da je „era terorizma u regiji završena jednom zauvijek“. Naravno, riječ je o klasičnoj Erdoganova iluziji jer ratovi i sukobi ne nestaju zato što ih neko izgovori naglas, a regionalna stvarnost u Siriji izgleda potpuno drugačije od njegovih bajkovitih tvrdnji. Njegova politika posljednjih godina više liči na loše režiranu predstavu nego na strateški plan jer je puna kontradikcija, improvizacija i katastrofalnih propusta, dok su civilni građani, obični ljudi, ti koji plaćaju cijenu.
Erdogan je decenijama pokušavao prikazati sebe kao „borca protiv terorizma“, ali njegova politika u Siriji je zapravo proizvela sve suprotno. Vojne operacije koje je pokrenuo nisu uklonile prijetnju, nego stvorile nove krizne zone, prinudne migracije i ekonomske blokade. Njegove famozne „inicijative za mir“ zvuče kao pusti PR trik, dok teritorijalne prilike i ljudske sudbine u regiji i dalje trpe zbog nesposobnosti i kratkovidosti turske administracije.
Najavljeni prekidi vatre, planovi integracije i regionalne stabilnosti nisu ništa drugo nego prazne riječi. Erdogan ne rješava probleme, svakim svojim potezom Erdogan komplikuje situaciju, dok rješenja ne zna ni približno ponuditi. Svaka njegova izjava o „završetku era terorizma“ zvuči kao pokušaj da se od propale politike napravi epohalno dostignuće, dok stvarnost na terenu pokazuje da njegova politika sistematski pogoršava stanje jer sukobi traju, civilno stanovništvo pati, a međunarodna zajednica ostaje s neugodnom činjenicom da Turska nije sposobna niti stabilizirati područja koja formalno kontrolira.
Ako je „era terorizma završena“ samo zato što je Erdogan tako rekao, onda smo očigledno u svijetu u kojem političke parole zamjenjuju stvarne rezultate, a svaki njegov „strategijski potez“ ostavlja iza sebe kaos, nesigurnost i sve veći broj žrtava. Njegova politika je dokaz da fantazija o kontroli i stabilnosti može biti smrtonosno udaljena od realnosti, a turska država više liči na improvizirani performans nego na ozbiljnu silu koja bi mogla donijeti mir ili sigurnost.
Istina je da Erdogan nikada nije skrivao svoje ambicije i antagonizam prema susjednim arapskim zemljama i Siriji. Njegova politika u regiji nije bila usmjerena na stabilnost ili mir, već na pokušaj ostvarivanje turskih interesa po cijenu haosa i stradanja civila. Turske intervencije, podrška raznim frakcijama i sustavna destabilizacija sirijske države direktno su doprinijeli trenutnoj katastrofi u Siriji, od civilnih žrtava do razaranja infrastrukture i masovnih raseljavanja. Ako iko može snositi krivicu za kronični haos i dugogodišnji ratni scenario u toj zemlji, to je upravo Erdoğan, čije deklaracije o „završetku era terorizma“ zvuče prazno i komično u svjetlu stvarnosti koju je sam pomogao stvoriti.
Fikret Mehović
magazinplus.eu
