Piše: Borivoje Simić
Najavom da Vlada okreće pol svog djelovanja sa zakona koji se tiču fiskalne politike i oporezivanja, tržišta rada i poslovnog okruženja ka antikoruptivnim zakonima i javnoj upravi, premijer Federacije Fadil Novalić praktično je posredno najavio kako od rasterećenja privrede obećanog kroz Reformsku agendu nema ništa.
Reformska agenda, koja je najavljena kao spasonosni paket mjera za zemlju u dubokim strukturnim teškoćama, tako se pojavljuje kao svojevrsna šarena laža, bacanje prašine u oči privrednim subjektima i narodu ove zemlje.
Dok vlasti zbrajaju procente izvršenih reformi, jasno je da su provedene mjere do sada bile manje-više skup promjena u zakonodavnom okviru koje su imale cilj da poprave prihode (deficitarne) države i njenih fondova i spasu kolapsa ugroženi penzioni sistem.
Obećanje koje su vlasti preuzele u Reformskoj agendi da će smanjiti opterećenje rada ispostavlja se kao obmana, jer je doneseno desetak mjera koje su opteretile poslovanje ionako opterećenih poslodavaca.
Provedene reforme zatvorile su neke ventile koje su do sada koristili poslodavci, i premijer Novalić je kao privrednik iskoristio svoje znanje da rupe iz kojih je curila siva ekonomija začepi.
No, sve to ne bilo loše da poslodavcima na drugoj nije koliko-toliko skinuto teško breme poreza i doprinosa koje daju državi.
Svako onaj ko je danas vlasnik firme zna koliko su mu se troškovi poslovanja povećali otkako su počele reforme, dok su se istovremeno najveća izdvajanja u Evropi za državu samo uvećala.
Vrag je odnio šalu o čemu govori direktno obraćanje poslodavaca političkim strankama nadajući se da će među njima naći one koji će shvatiti da vjetar reformi ne može puhati samo u jednom smjeru, jer je očito da Vlada i njena glasačka mašinerija u Parlamentu rade onako kako su zamislili i kako su im međunarodne finansijske institucije suflirale.
No, da ne bude zabune, neće biti da vlasti ne znaju šta rade, jer što je više korisnika na budžetu, to su šanse da se izbori dobiju veće.
A dovoljno je znati da je broj penzionera, kako i u samoj Vladi priznaju, povećan za 22.000 javnom najavom izmjena zakona, da je broj socijalnih kategorija koje su uvedene i još se uvode u pravo takođe povećan…
Na drugoj strani birokratski aparat je i dalje preglomazan, neefikasan, a kozmetički moratorij na zapošljavanje u javnom sektoru o kojem se govori takođe je zamajavanje javnosti za svakoga ko barem jednom dnevnom posjeti stranicu Agencije za državnu službu FBiH i pogleda objavljene oglase.
Ispostavlja se da se “strogoća trenira” samo na privatnom sektoru koji i dalje treba da održava previlegovan položaj budžetske kaste u društvu.
Nažalost, u zemlji u kojoj je nezposlenost najveća u Evropi rad se bjesomučno oporezuje, a posljednjim Vladinim mjerama samo se dodatno opterećuje, što destimuliše investicije i otežava nova zapošljavanja.
Bojimo se da će reorme biti “potpune” samo na poreznom, fiskalnom i finansijskom planu, a da obećana restrukturiranja javnih preduzeća, reforme socijalnih davanja i zdravstvenog sektora, te vladavina prava, a što je takođe dio Reformske agende, neće biti dovedeni do kraja.
Na kraju, teško je očekivati da će ovakvim mjerama neki od elementarnih ciljeva Reformske agende, među kojima je i fiskalna konsolidacija, biti postignuti ukoliko ova država ne smanji javnu potrošnju, ne skreše državni aparat, radikalno ne poboljša upravljanje javnim preduzećima i ne provede temeljitu reformu socijalnih davanja.
Reforme koje se ravnaju prema interesima budžetske klase, a ne privrede nemaju šanse za uspjeh!
Indikator.ba
