Fenomen stotog majmuna jedan je od najupečatiljvijih dokaza o postojanju kolektivne svijesti, kolektivnog ili morfičkog polja. Za one koji još ne znaju što je to, evo vam dajem jedan kratak ali prilično jasan opis iz jednog prastarog broja časopisa Svjetlost. Davne 1952. godine na japanskom otoku Koshima grupa je znanstvenika započela eksperiment na jednoj vrsti smeđih majmuna (Macata fuscata) koji su naseljavali otok. Majmuni su priviknuti na uživanje u krumpiru, ali ponuđeni obrok uvijek im je bio zagorčan gorkom smjesom nalik na pijesak u koju su znanstvenici umakali svaki plod. Većina majmuna jela je cijeli krumpir, zajedno s pijeskom, neodoljivo privučeni slatkim i slasnim unutarnjim dijelom. Nakon određenog vremena mlada 18-mjesečna majmunica nazvana Imo otkrila je da u obližnjem potoku krumpir može oprati i uživati u jelu bez gorkog dodatka. Svoje otkriće prenijela je na majmunsku obitelj kojoj je pripadala.
U sljedećih šest godina znanje pranja krumpira se širilo po otoku. Sa starih na mlade. Krumpir su prali samo oni mladi koje je naučila obitelj. Samo oni odrasli koji su imitirali svoju djecu, naučili su se služiti ovim društvenim napretkom. Nesvjesni svega, pokraj njih su ostali majmuni i dalje gutali gorku koru.
U jesen 1958. godine, jednoga lijepoga dana, određen broj Koshima majmuna je prao slatke krumpire – točan broj nije poznat. Pretpostavimo da je ujutro tog dana bilo 99 majmuna na otoku Koshima koji su naučili prati svoje slatke krumpire. Hajde da zatim pretpostavimo da je nešto kasnije tog jutra i stoti majmun naučio prati krumpire.
I tada se dogodilo! U jednom trenu, toga dana, te 1958. godine na otoku su najednom svi majmuni počeli prati krumpire. Svi su postali svjesni da mogu izbjeći gorko predjelo. Ono što je najviše zapanjilo znanstvenike koji su ih hranili i godinama promatrali je činjenica da su u isto vrijeme krumpire počeli prati i majmuni na susjednim otocima, medu kojima umijeće pranja gorkog pijeska uopće nije bilo poznato. Znanje se širilo samo medu smeđim majmunima. U jednom danu, svijest svih pripadnika jedne vrste proširila se do nove spoznaje. Ovaj fenomen evolucijskog skoka u razvoju kolektivne svijesti, jer o tome se radilo, Ken Keyes je nazvao “stoti majmun”, simbolično objašnjavajući u istoimenoj knjizi da kritična količina znanja medu pripadnicima jedne vrste predstavlja “99 majmuna”, a kada se konačno osvijesti i “stoti majmun” znanje se trenutačno proširi među svim pripadnicima vrste. Isto vrijedi i za ljude. Osviješteni pojedinci među ljudima, kada im se pridruži onaj ključni “stoti”, osvijestit će širenjem spoznaje kroz kolektivnu podsvijest ostale.
Prema biologu Rupert Sheldrake-u naša svijest je povezana s nevidljivim kolektivnim poljem, kojeg naziva morfičkim poljem. Svaki član grupe doprinosi kolektivnom morfičkom polju, a totalna svijesnost tog morfičkog polja je dostupna svakoj individui grupe.
drumtidam.info
