Preuzeto: Index.hr
ZA NEKE nogometaše put do vrha naporan je i dugotrajan. Često je njihov uspon trnovit i prepun borbe u nastojanju da postanu najbolji na svijetu, bilo zbog lošeg vođenja, konkurencije za početnu postavu ili predispozicija kasnijeg razvoja. Bez obzira na uzrok, kritiziranje u nogometu nikada nije pravedno, osobito u moderno doba nakon pojave društvenih medija.
No, uvijek je važno zapamtiti da su neki od najboljih svjetskih nogometaša nekad smatrani razočaranjima. Evo 10 značajnih primjera zbog kojih su njihovi kritičari kasnije izgledali glupo, piše squawka.com.
Edin Džeko (Roma)
Ovo je posebno teško zamisliti s obzirom na ono što se od tada dogodilo. Džeko, vrhunski strijelac, proslavio se u bundesligašu Wolfsburgu (igrao je ključnu ulogu u naslovu prvaka 2008./2009.), ali nije uspio zadiviti Premier ligu u dresu Manchester Cityja, unatoč tome što se mogao pohvaliti respektabilnim brojkama. Samo dva puta u svojih pet sezona na Etihadu Džeko nije uspio doći do dvoznamenkastog broja pogodaka. Očekivalo se da će mu prelazak u Romu, prvotno na dugoročnu posudbu, donijeti novu mladost. Umjesto toga, bosanski napadač donekle je nazadovao.
Mnogi su promatrači preispitivali njegove mogućnosti, a neki su čak pretpostavljali da je Džekina karijera pri kraju. Odmah je dobio nadimak Cieco, što je talijanska riječ koja se može prevesti kao “slijep”. Navijači su čak razvili transparent na kojem je pisalo “L’Amore è Dzeko”, što je igra riječi za “Ljubav je slijepa”. Njegova prva sezona rezultirala je s osam golova u 31 prvenstvenom nastupu. S obzirom na to da je u posljednjoj sezoni s Cityjem postigao samo četiri gola, možete razumjeti zašto su se neki ljudi preznojavali.
No, Džeko se vratio u velikom stilu, postavivši novi klupski rekord s 39 golova sljedeće sezone (2016./2017.). Nijedan nogometaš Rome u jednoj sezoni u svim natjecanjima nije postigao više golova, po 32 gola postigli su Francesco Totti, Rodolfo Volk i Pedro Manfredini.
Luka Modrić (Real Madrid)
Impresivan nastup Hrvatske na Euru 2012. godine, posebno u utakmici protiv Španjolske, uvjerio je Real Madrid da za odštetu od 30 milijuna funti dovede veznjaka iz Tottenhama. Njegovi počeci bili su takvi da su ga čitatelji Marce izabrali za najgore pojačanje te godine, što je nevjerojatno s obzirom na ono što je Modrić nakon toga postigao u dresu kluba i reprezentacije.
Hrvatski reprezentativac pomogao je Los Blancosima osvojiti četiri naslova u Ligi prvaka, dvije La Lige i jedan Kup kralja, dok je ponajprije zahvaljujućim njegovim predstavama u ljeto 2018. Hrvatska stigla do finala Svjetskog prvenstva. Nezaboravnu 2018. godinu uspio je okruniti osvojivši Zlatnu loptu.
Thierry Henry (Arsenal)
Obećavajući talent mladenačkog kluba AS Monaca, gdje su njegove golgeterske sposobnosti privukle pažnju Juventusa, kasnije će postati najveći nogometaš Arsenala. No njegov boravak na Highburyju nije započeo blistavo. Neki su čak dovodili u pitanje mudrost trenera Arsenea Wengera zbog dovođenja nogometaša koji nije baš briljirao u Juventusu.
Francuski nogometaš, kojeg je Wenger pretvorio u centarfora, postao je najbolji strijelac u klupskoj povijesti, postigavši 228 golova u 376 utakmica. No, prema vlastitim riječima, nakon četiri teška mjeseca u engleskom nogometu Henry se doslovno morao vratiti u školu i ponovno naučiti umijeće postizanja golova.
David de Gea (Manchester United)
Kad je Manchester United odredio Davida de Geu kao nasljednika Edwina van der Sara, pojavili su se upitnici, a njegove rane izvedbe, osobito ranjivost pri centaršutevima, dale su kritičarima za pravo.
“Njegovih prvih šest mjeseci bilo je užasno. Radili smo s njim na terenu i izvan njega, kako bismo ga učinili snažnijim. Promijenili smo mu način života. Završio bi trening i poželio ići kući. Kad sam mu rekao da se vrati popodne, pitao bi me: ‘Zašto?’ Bilo je problema s načinom života. Spavao je dva ili tri puta dnevno. Glavni bi obrok imao kasno navečer. Ubacili smo mu proteinske napitke odmah nakon treninga. Fizički smo ga tjerali da pije. Puno vremena provodio je u teretani i to je mrzio. U Španjolskoj ne rade toliko u teretani. Morali smo izgraditi njegovu temeljnu snagu”, rekao je njegov bivši trener Eric Steele 2014. godine u intervjuu za United We Stand, fanzin Manchester Uniteda. Ali kvaliteta je isplivala.
De Gea je ojačao i nakon što se asimilirao s engleskim nogometom, brzo se etablirao kao najbolji golman Premier lige tijekom nekoliko sezona, kao i jedan od najboljih u Europi. Pogreške su mu se počele vraćati sa zapanjujućom učestalošću, ali kad ima svoj dan, De Gea ostaje noćna mora za strijelce.
Xavi (Barcelona)
Xavi, diplomac Barcelonine nogometne akademije, djelovao je neobično u svojim mladim danima, dok je bio okružen mnoštvom reprezentativaca, od kojih su mnogi bili stranci. Proći će neko vrijeme prije nego što je učvrstio svoje mjesto u veznom redu Barcelone. Prije toga su upitnici okruživali njegovu sposobnost da zamijeni Pepa Guardiolu u srcu ekipe. Upitnici koji se sada čine smiješnima.
“Nisam dobio priznanje sve do 2008. godine, kada sam u momčadi već bio deset godina. Nasmijavaju me novinski članci iz prošlih godina. Govorili su da sam zastario, da je Edgar Davids učinio da izgledam dobro, da sam samo premještao loptu s jedne na drugu stranu terena, nazivali su me ‘vjetrobranskim brisačem'”, rekao je Xavi za El Periodico 2015. godine.
Dennis Bergkamp (Arsenal)
Bergkampov talent nikada nije bio upitan. Uostalom, završio je odmah iza Roberta Baggija u izboru za Zlatnu loptu 1993. godine. Međutim, neuspješna epizoda u milanskom Interu narušila mu je samopouzdanje, pa čak i kad se pridružio Arsenalu, nizozemski broj 10 nije uspio postići gol u svojih prvih sedam ligaških utakmica. To je dovelo do toga da su neki njegovu akviziciju opisali kao bacanje novca. Ali tko se zadnji smije, najslađe se smije.
Bergkamp je prve golove za Arsenal postigao u pobjedi nad Southamptonom 4:2 krajem rujna 1995. godine i natjerali jednog novinara da u izvještaju napiše sljedeće: “OVO je dan kada su uklonjene sumnje u vrijednost Dennisa Bergkampa.” U međuvremenu je dobio spomenik ispred stadiona Emirates, a mnogi Bergkampa smatraju jednim od najvećih Arsenalovih pojačanja, s obzirom na ulogu koju je imao u slavnim Wengerovim godinama.
Gareth Bale (Tottenham)
Iako su ga po dolasku u Tottenham smatrali talentiranim mladim bekom, nitko nije predviđao da će Bale postati jedan od najubojitijih golgetera Premier lige i na kraju otići u Real Madrid, gdje je osvojio četiri naslova u Ligi prvaka i postigao golove u dva finala. To je bilo ponajprije zato što Velšanin nije djelovao kao da će ispuniti svoj potencijal u Tottenhamu.
Benoit Assou-Ekotto morao se ozlijediti tijekom sezone 2009./2010. da bi Bale ponovno dobio mjesto u postavi na lijevom beku. Čak se tvrdilo da je Harry Redknapp pokušao prodati Balea, iako bivši trener Spursa to poriče. Bale je na kraju gurnut na poziciju bliže protivničkim vratima, a ostalo je povijest.
Harry Kane (Tottenham)
Nevjerojatno je pomisliti da je Kane nekoć bio predmet ismijavanja. Čak i među navijačima Tottenhama. “Kad postigne pogodak, fanovi Spursa objavljuju glupe slike Harryja Kanea. Kad je navijačima Spursa dosadno, objavljuju glupe slike Harryja Kanea. Kad navijači drugih klubova tvrde da je Kane loš ili da odlazi u Real Madrid, navijači Spursa nastavljaju objavljivati glupe slike Harryja Kanea”, piše u jednom članku Cartilage Free Captaina iz 2015. godine.
Od tada se Kane razvio u jednog od najboljih napadača svijeta, što puno govori o njegovom nepopustljivom nastojanju da poboljša svaki aspekt svoje igre. Ovaj 28-godišnjak osvojio je brojne individualne nagrade, uključujući Zlatnu kopačku na Svjetskom prvenstvu, ali još uvijek čeka trofej, koji zaslužuje s obzirom na sposobnosti. Nedavno je povezivan s odlaskom iz Tottenhama radi ispunjenja tog sna.
Casemiro (Real Madrid)
Real Madrid toliko je cijenio Casemira da je aktivirao klauzulu o otkupu i vratio ga iz Porta u ljeto 2015. Međutim, unatoč odluci Rafaela Beniteza da ga vrati u klub, čini se da neimenovane utjecajne osobe na Bernabeuu nisu htjele Casemira ni blizu ekipe.
“Ali jedno je htjeti Casemira, a drugo je omogućiti mu da igra. Casemiro je odigrao ključnu ulogu kako je sezona odmicala, a u tjednima prije Clasica postao je prvotimac. No, uoči utakmice protiv Barcelone, trener je poslušao ‘prijedloge’ o tome koga bi trebao poslati na teren”, napisao je Sid Lowe 2016. godine.
Real Madrid je upravo taj Clasico izgubio 4:0. Njegov status redovnog prvotimca učvršćen je kada je Zinedine Zidane preuzeo klupu od Beniteza sredinom sezone. Zidane je učinio Casemira ključnim dijelom momčadi i tako je ostalo do danas.
Jamie Vardy (Leicester)
Vardy je postigao samo četiri gola u 26 nastupa u Championshipu tijekom svoje prve sezone u Leicester Cityju. Stigao je iz Fleetwood Towna uz odštetu od milijun funti, rekordnu za jedan niželigaški klub. Nevolje u debitantskoj sezoni za Leicester bile su takve da je čak razmišljao o napuštanju kluba.
“Da, skoro sam odustao, da budem iskren. Ali imao sam nekoliko razgovora s trenerima i stalno su mi govorili da sam dovoljno dobar i da vjeruju u mene i da stoje uz mene”, rekao je Vardy za BBC 2014. godine.
Kad je Leicester ušao u Premier ligu, Vardyjeve minute u početnoj postavi bile su ograničene. No, do kraja sezone 2014./2015. igrao je sve bolje, postigavši pet pogodaka i pomogavši klubu da se održi u najvišem rangu. Svi znamo što se dalje dogodilo. Leicester je sve iznenadio osvojivši Premier ligu. Vardy je postigao 24 gola te oborio neke dugogodišnje rekorde. Također je postigao 20 golova u sezoni 2017./2018., dokazujući da njegov raniji uspjeh nije bio samo slučajnost. A u sezoni 2019./2020. Vardy je postigao 23 gola, dovoljno da osigura titulu najboljeg strijelca Premier lige, postavši najstariji igrač kojem je to uspjelo.
