BiHPolitika

Edin Urjan Kukavica: I ja sam za žene u politici…

I ja sam za žene u politici…

Piše: Edin Urjan Kukavica – dinurjankukavica.blogspot.ba

Vijesti pristižu, sustižu i prestižu jedna drugu da bi obični čovjek pomislio da se ovdje nešto doista događa… Odnosno, gotovo da bi neinformiran pratilac (vijesti) mogao pomisliti da su, ne daj Bože, naručene ili režirane da svaka slijedeća unekoliko potisne pažnju i spriječi ozbiljne reakcije na prethodnu.

Neki se još nisu ni oporavili od „šoka i nevjerice“ izazvanog najavom pojave i prijave još jedne žene na centralnoj pozornici političkog teatra kod nas, a novi „šok i nevjericu“ izazvala je vijest o hapšenju još jednog (doduše, ne bilo kojeg) generala. Prije njih „šok i nevjericu“ izazvala je vijest da će Bosna i Hercegovina za 10 godina biti stabilna zamlja… prije te vijest je bila da su se dvije skupine boraca zamalo fizički obračunale pred zgradom nekih institucija u Sarajevu, a odmah za njom da je u sukobu između boraca i policije povrijeđen policajac – bivši borac… i tako unazad do unedogled i naprijed, također u nedogled…

 Kako će u prvi saf i na čestitanje Bajrama

No, da se vratim temi iz naslova.

I ja sam za žene u politici… kad već nema muškaraca. Još ako su obrazovane, sposobne, karakterne, nepokolebljive, beskompromisne, sa jakim političkim zaleđem i vezama, biografijom i bibliografijom koja ne može stati ni na tri a kamoli pola stranice gusto kucanog teksta… još ako je uz sve nabrojano odlučila da umjesto da se ne upusti u težak „fight“, da uživa i ne radi ništa… odabere da učini hrabar čin, iskoristi svoje lobističke moći i pospremi nered… još ako je Bošnjakinja, muslimanka, supruga i majka…onda ima sve reference ne samo da bude kandidatkinja nego odmah izabrana članica Predsjedništva BiH. Šta ima veze gdje je rođena…?

No, poslovično oprezan – iskustvo me naučilo da razmišljam nekoliko koraka unaprijed – u prilici sam naslutiti neke protokolarne teškoće i predvidjeti moguće probleme čisto administrativne prirode ako je predmetna osoba Bošnjakinja i muslimanka. Evo, samo nekoliko taksativno pobrojanih i ovlaš obrađenih problema.

Najprije, tu je pitanje namaza. I ispodprosječno informiranima poznato je da u islamu žene klanjaju iza muškaraca, a onima sa malo boljim poznavanjem tematike znano je da je kod muškaraca najpohvaljeniji prvi, a kod žena zadnji saf. Za sada ne postoji način da se ženu predsjednika ili gospođu predsjednicu uzme za ruku i kao ostale skromne uglednike koji sjednu na prvo slobodno mjesto, provede u prvi saf nego mora ostati među ženama pa i da joj je kruna na glavi.

Potom, tu je i problem Bajram namaza i kolektivnog, uzajamnog i sveopćeg čestitanja što Reisu-l-ulemi što gospođi predsjednici, jer nema načina da se sa gospođom predsjednicom rukuje, a ni njen ulazak u mihrab nije baš nešto što je šeriatski najopravdanije… A dva su Bajrama, jedna hidžretska nova godina i nekoliko mubarek noći do izbora, a u mandatu sve to puta najmanje četiri…

Nadalje, tu je pitanje džume… u islamu ženama džuma nije obavezna kao muškarcima ali i lošije informirani od mene barataju sa pojmovima pokazna, dokazna, školska, turistička, putnička, administrativna, protokolarna, kadrovska… džuma te se i tu javlja mnoštvo problema kojima bi se trebalo pozabaviti ako želimo imati gospođu predsjednicu. Sijela, kahve, minderi, tevhidi, mevludi, iftari… tu već nema problema, sve nam je to poznato i još uvijek dozvoljeno ako se u međuvremenu nešto ne promijeni.

S druge strane, čini se da bi gospođa predsjednica – ko god da bude – u vrlo izvjesnom i konkretnom smislu značajno doprinijela razdvajanju politike i religije, odnosno stranke i vjerske zajednice, a to je, priznat ćete, u predmetnoj situaciji izuzetno veliki i značajan poduhvat.

Ginekolozi, proktolozi, vjerski službenici u politici

Sve u svemu, čini mi se da je ovo „klizav teren“ prepun neodgovorenih pitanja, teško ili nikako rješivih problema i bolje je sve to prepustiti boljim poznavaocima i šeriata i izbornog prava, jer bojim se da bih se daljim upuštanjem mogao uplesti kao pile među ku.čine ili još gore, kao Bošnjaci u državotvornu politiku, a i bespotrebno sebi navlačim moguću „mo'bu na glavu“.

No, kad se bolje razmisli, može li biti da je priča o gospođi predsjednici samo još jedna epizoda ili scenski prizor politi(č)kantske taktike poznate kao „…samo nek’ ne puca“? Naime, kad se digne kuka i motika protiv predmetne osobe – ili osoba – onda ispliva neki, recimo muškarac i svi odahnu: „Huh… neka je i on samo da nije ona?“ Ili, ako je uloga samo naizgled glavna, a ustvari je potpuno sporedna, odnosno ukoliko se sa budućim članom Predsjedništva i gospodinom Predsjednikom dogovori da udobnu stolicu člana Predsjedništva drži toplom do slijedećih izbora… onda stvari gotovo da poprimaju logičan smisao bez obzira je li grijač stolice žena ili recimo muškarac.

Ako do sada nije bilo jasno šta imam protiv ginekologa, proktologa, psihijatara i vjerskih službenika u politici nadam se da sada jeste. Ili da je makar nejasnije…

Bilo kako bilo, hoću da se zna: I ja sam za žene u politici… i ne samo u politici… naročito za žene sa petljom… kad već nema muškaraca sa istom.

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close