RUKA U DŽEPU: Šta samostalnost može donijeti Republici Srpskoj?
Sve je već pod Dodikovom kontrolom u Republici Srpskoj, šta se može promijeniti proglašenjem samostalnosti?
Piše: Selvedin Avdić – žurnal.info
Sa rukom u džepu pantalona Dodik je na konferenciji za štampu u Istočnom Sarajevu najavio da će, ukoliko mu Evropska unija nametne sankcije, odmah proglasiti samostalnost Republike Srpske. Najavio je i da će iz RS istjerati državne tužioce i sudije, isprazniti kasarne Oružanih snaga BiH i na njihove kapije postaviti vlastite stražare. Nekoliko puta se nasmijao, a kada je pomenuo neodređenu vazdušnu pomoć iz Rusije – “u sanitetskom materijalu”, prasnuo je u najjači smijeh. Pored njega je stajala predsjednica entiteta Željka Cvijanović. Na licu je imala hiruršku masku pa nismo mogli vidjeti da li se ona smije na istim mjestima. Vidjelo se da steže prste na rukama.
KO SE SMIJE
Ima li mjesta ikakvom smijehu nakon ovakvih izjava? Nema, mnogo je opasnih riječi izgovoreno.
Recimo, kakve će to snage mirno deložirati tužioce i sudije?
Koja će to vojska napraviti smjenu straže ispred kasarne?
Kakva je to urnebesno smiješna vazdušna intervencija Rusije?
U odgovorima na ova pitanja jasno se nazire mogućnost nasilja, u malim ili većim razmjerama: od policijske akcije, vojničkog puškaranja, do strane vojne intervencije… Ničega komičnog u tome nema. Umjesto smijeha, pred nama je još jedan period neizvjesnosti. Nekoliko puta tokom svog govora Dodik je odbacivao mogućnost rata, ali zašto ga je uopšte pomenuo ako je do te mjere nemoguć? Zašto umjesto njega nije bar jednom pomenuo, recimo, dugogodišnji prosperitet i opštenarodni mir koji će donijeti njegove odluke? Uostalom, odakle dođe ratna psihoza kad niko nije psihotičan?
Čak i ako sve što najavljuje Dodik bude izvršeno na drugarski način, najavljena nam je još jedna kriza tokom koje niko neće ni pominjati evropske integracije, investicije niti bolji život. Neće biti vremena za takve trivijalnosti. U jučerašnjem izlaganju Dodik nigdje nije pomenuo vraćanje duga od 5,5 milijardi, povećanje minimalne penzije od 200 KM, minimalne plate od 540, invalidnine od stotinjak i dječijeg doplatka od desetak maraka – o čemu smo pisali na Žurnalu. U “velikodržavničkom” govoru nije bilo mjesta za probleme malih ljudi. Sjetio ih se samo na jednom mjestu, kada je upozorio da će momentalno proglasiti samostalnost ukoliko nametnu sankcije. Na taj način, čitav entitet je stavio kao štit ispred sebe – udar na njegov novčanik jeste udar na cijeli narod. Kad veliki šenluče, mali mahmuraju.
POSLOVNI ČOVJEK
Dodik niti jednom nije pomenuo ni moguću reakciju države – samo Muslimane koji se nadaju pomoći međunarodne zajednice. U dokumentarnom filmu “Serbian Epics” Pawela Pawlikovskog ima scena u kojoj Radovan Karadžić posjećuje majku i brata. Uz kafu im objašnjava ratnu situaciju, pokazuje upravo odštampanu novčanicu i hvali se da pravi pravu državu. Brat ga pita šta za to vrijeme rade Muslimani? Karadžić kroz smijeh odgovara – ništa, nadaju se intervenciji međunarodne zajednice. Ako Karadžić tada nije bio u pravu, za sada se čini da Dodik jeste. Nisam uočio djelovanje nekog državnog mehanizma koji je adekvatno odgovorio na njegove planove.
Dodik je i do sada bio više zainteresovan za državu od partnera u vlasti. Dok je on pomno izučavao njene slabosti kako bi je lakše srušio, ovi su se bavili vlastitim sitnim interesima, preuzimanjem javnih preduzeća i instaliranjem rodbine na budžet. Bez obzira šta povremeno izjavljivali, oni nikada nisu ni bili zaštitnici države, nego dio problema, jedan od uzroka nefunkcionisanja. Dodikova strategija ne bi bila moguća da oni nisu pristali na takva pravila igre – dok smo birali “manje zlo” ostajali smo u atmosferi zla. Zbog toga se na njih ne može ozbiljno računati – sve oči uprte su u visokog predstavnika i ambasade SAD, Velike Britanije i Njemačke.
(Doduše, da budemo pošteni, Bakir je popio kafu sa Špirićem, ali ta diplomatska ofanziva nije donijela rezultate.)
Šta god da se desi u narednom periodu, Dodik bi mogao ponovo profitirati, kao što je pristojno zaradio u svim dosadašnjim krizama, pa i tokom rata. Takav je to “poslovni” čovjek – okrutan, prilagodljiv i beskrupulozan. Ako mu se ostvare najavljeni planovi, moći će nastaviti “poslovati” nešto slobodnije, bez straha od par državnih agencija koje do sada nije uspio u potpunosti staviti pod kontrolu.
Ali, na stranu Dodik, šta bi Republika Srpska dobila proglašenjem samostalnosti?
Republika Srpska trenutno ima vladu koja je pod Dodikovom kontrolom, pravosudni sistem koji je pod Dodikovom kontrolom, policiju pod Dodikovom kontrolom, imaju agente i obavještajce pod Dodikovom kontrolom, javna preduzeća pod Dodikovom kontrolom, vatrogasce, lovce, poštare pod Dodikovom kontrolom, noćne klubove, televizije pod Dodikovom kontrolom… Sve je već pod Dodikovom kontrolom, Republika Srpska ništa novo ne bi dobila.
Nešto bi ipak bilo izgubljeno – Dodik bi izgubio svu kontrolu nad samim sobom.
(zurnal.info)
