Džemaludin Latić: Opasno je idealizirati bilo koji, a naročito vlastiti narod

VRIJEME JE ZA „ISLAMSKU DEKLARACIJU“

Nakon što je Dodik prikačio novu kolektivnu krivicu bošnjačkom narodu

NAŠ CILJ: Islamizacija muslimana!          

                                     NAŠA DEVIZA: Vjerovati i boriti se!

Ko se digne protiv islama, neće požnjeti ništa osim mržnje i otpora!… 

Mase hoće islamsku akciju, ali bez svoje inteligencije ne mogu jē povesti!

Piše Džemaludin Latić, thebosniatimes.ba

Opasno je idealizirati bilo koji, a naročito vlastiti narod; u svakoj generalizaciji kriju se teška proturječja; u svakoj analogiji kriju se brojne ne-sličnosti. Isto tako, svako potezanje kolektivne krivice jeste najava opasnih pohoda protiv navodnih počinilaca te krivice, čak protiv čitave ciljane zajednice ili naroda, ili je to zamjena teza i traženje opravdanja za vlastite zločine protiv nedužnih. Ovo posljednje je dio povijesti bošnjačkog naroda i fenomen njegove današnjice. U prvoj polovini XX. st. Bošnjacima je nametnuta kolektivna krivica turskoosmanske vladavine; sredinom toga stoljeća – krivica mladomuslimanstva; 1980-tih krivica tzv. islamskog fundamentalizma; a prošle sedmice je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu njegov nekadašnji student Milorad Dodik, aktualni politički vođa jednog dijela bh. Srba, prikačio novu kolektivnu krivicu bošnjačkom narodu tvrdeći da je pojava ISIL-a na Bliskom istoku nastavak politike koju je eksplicirao Alija Izetbegović u svojoj Islamskoj deklaraciji i koju je, kao predsjednik SDA i bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, provodio. Pošto – prema izvještajima svjetskih medija – ISIL ubija i progoni nemuslimane (prisjetimo se slučaja jezidija u Iraku), kao i muslimane koji se od njih razlikuju u tumačenju i življenju islama, kršćanima sa Zapada pred tv kamerama odsijeca glave, prijeti uništenjem postojećih država i na taj način pravi „islamsku državu“, to znači da je sve te metode zagovarao i provodio Alija Izetbegović, odn. čitav bošnjački narod kome je rahm. Alija zaista bio nesporni politički vođa trinaest godina! U krajnjoj konsekvenci, srpski narod u Bosni i Hercegovini imao je pravo da se brani od „Alijine džamahirije“, a zločini koje su srpske vojne i policijske formacije počinile na Bošnjacima posljedica su te „odbrane“. Na koncu, to što Dodik danas radi na otcjepljenju iz Bosne i Hercegovine ima svoje opravdanje u navedenim činjenicama. Do kraja uprošćeno: to što čini ISIL, to se spremaju činiti Bošnjaci, i to bi se već dogodilo da nije Dodika i njegove politike!

Poslije ovog predavanja recentnog srpskog vožde srpska nacija je ponovo na nogama, spremna da pomogne svojoj „nezaštićenoj“ prekodrinskoj braći. Pa pošto svako ispoljavanje velikosrbizma izaziva plimu tuđmanovštine u prekounju i Hercegovini, onda će se, sasvim izvjesno, po zakonu spojenih posuda u balkanskoj srpsko-hrvatskoj političkoj krčmi, na hrvatskoj strani javiti neki Tuđmanov Dodik koji će i bh. Hrvate „spašavati“ od aktualnih bošnjačkih isilovaca! Podsjećanja radi, u vrijeme najžešćih Tuđmanovih napada na našu zemlju i narod jedan od vodećih pisaca Hrvatske, Ivan Aralica, u tadašnjoj Slobodnoj Dalmaciji iskasapio je Islamsku deklaraciju upozoravajući Hrvate na to šta im je, navodno, bio pripremio Alija Izetbegović, pisac vjerskopolitičkog manifesta pod naslovom Islamska deklaracija.

Komunistička inteligencija se ograđuje od Alijine Deklaracije

Po istom zakonu političkih spojenih posuda, na Islamsku deklaraciju su reagirali i (neo) komunistički teoretičari. Najprije je Nagorka Idrizović, novinarka Oslobođenja, Aliju Izetbegovića kao i još trojicu njegovih saradnika i prijatelja: rahm. Nedžada Ibrišimovića, Abdullaha Sidrana i autora ovog teksta izjednačila sa Radovanom Karadžićem, Dobricom Ćosićem i R. P. Nogom, a onda je, u istom listu, prije četiri godine, Esad Bajtal rahm. Aliju, na temelju istrgnutih citata iz Islamske deklaracije, kao i autora ovog teksta (na temelju njegove prepolovljene izjave), nazvao fašistima. Godinama se na ohaerovskim večerama društveno-politički teoretičari bošnjačke nacionalnosti ograđuju od Islamske deklaracije šireći famu o ovom tekstu i, objektivno, pobožnom dijelu bošnjačkog naroda, pa i cijelom tome narodu prišiva nepostojeću krivicu. Sve što Bošnjaci, kao i ukupna srpska i hrvatska javnost, znaju oIslamskoj deklaraciji jeste da je rahm. Alija osuđen zbog nje na 14 godina zatvora te da je on, navodno, na temelju političke platforme koja se nalazi u toj knjizi, pokušao instalirati islamsku republiku na teritoriji Bosne i Hercegovine, što bi kao svoju posljedicu imalo istrjebljenje srpskog i hrvatskog naroda s ovih prostora. Kao što je poznato, taj proces su komunisti održali u Sarajevu  1983. g. bez prisustva javnosti – u vrijeme kada je u Beogradu isplanirano formiranje Republike Srpske na tlu naše zemlje!

Udruženi komunistički zločinački poduhvat

Ono što 99,99% javnosti ne zna jeste činjenica da tokom jednomjesečnog trajanja toga procesa ni jedan svjedok nije potvrdio navode optužnice – sve dok Udba u posljednjem danu nije dovela svoja dva intimusa: Halida Hadžiabdića, bliskog rođaka tadašnjeg reisu'l-uleme, i Adnana Silajdžića, današnjeg „najistaknutijeg profesora Islamskog teološkog fakulteta“, koji su dali za pravo javnom tužiocu Edini Rešidović!

Ono što 99,99% ukupne javnosti u regionu i šire ne zna jeste da je Savezni sud u Beogradu 1989. g. poništio navode optužbe da je Alija Izetbegović formirao bilo kakvu političku grupu. Time je definitivno stavljena tačka na i u pravnom smislu: Savezni sud je potvrdio da to što je Centralni komitet Saveza komunista Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine u montiranom procesu 1983. g. stavio na teret za trinaestero muslimanskih (bošnjačkih) intelektualaca, naime da su planirali formirati islamsku republiku na tlu Bosne i Hercegovine i tako, na isilovski način, istrijebiti Srbe i Hrvate ove republike – jeste laž, udruženi komunistički zločinački poduhvat! (Savez komunista SR BiH, njegov zvanični sljednik, SDP BiH, kao ni ova država – ni do danas nisu poništili ovaj proces niti su pravno i politički amnestirali njegove žrtve!)

Ćosić brani Aliju

Ono što 99,99% ukupne javnosti u ovom regionu ne zna jeste da je 1986. g. Odbor za ljudska prava u Beogradu, koga su vodili srpski akademici Dobrica Ćosić, Ljuba Tadić, Matija Bećković, Kosta Čavoški i dr., osudio Sarajevski proces kao prepoznatljivo  komunističko staljinističko „suđenje za misao i reč“. Taj se dokument čuva u Muzeju „Alija Izetbegović“ na Kovačima u Sarajevu. (Kako je, onda, moguće da Dobrica Ćosić, „otac srpske nacije“ i ideolog velikosrpskih mitova i kalvarija na Balkanu na kraju XX.st., prepusti srpsku naciju u Bosni „Alijinoj džamahiriji“?!)

Najtužnije od svega jeste činjenica da 99,99% ukupne javnosti u regionu uopće ne zna šta uIslamskoj deklaraciji piše, kakav je njezin sadržaj. Ovo je mali korak u tom upoznavanju.

Ako to kršćani / hrišćani budu htjeli…

Pošto je u naprijed istaknutojvelikosrpsko-tuđmanovsko-komunističkoj propagandi označena kao isilovsko, čitaj: antihrišćansko štivo, prirodno je da ovdje istaknemo one dijelove Islamske deklaracije  koji se odnose na kršćane / hrišćane. Rahmetli Alija je zapisao: Ako to kršćani budu htjeli, budućnost može pružiti primjer razumijevanja i suradnje dviju velikih religija za dobrobit svih ljudi i čovječanstva – onako kako je prošlost bila poprište besmislene netrpeljivosti i trvenja (v. izdanje Islamske deklaracije, Sarajevo, Uniprint, 1992., poglavlje „Kršćanstvo i židovstvo“, 206.). U istom poglavlju rahm. Alija pozdravlja „nove tendencije u Crkvi koje je deklarirao posljednji Vatikanski koncil“ zato što su one „izvjesno približavanje prvobitnim osnovima kršćanstva.“ U početnom stavu ovog poglavlja Alija razlikuje „Hristovu nauku od Crkve“ kojoj zamjera što se, često tokom povijesti, ponašala „antihristovski“ (misleći pri tome na njezinu Inkviziciju i nepravedno gomilanje bogatstva). Što je Crkva više izraz i tumač etičkih učenja Evanđelja, ona je dalje od inkvizicije i, samim tim, bliža islamu (206.). Ništa manje humane poruke Alija je odaslao židovima, sa kojima smo mi, muslimani, „stoljećima živjeli zajedno“ (206.) i koje naglašeno razlikuje od cionista, a za ove posljednje kaže da su „u Palestini bacili izazov svim muslimanima svijeta“ (207.). Da bi zadržali Jeruzalem – piše Alija – Židovi bi morali pobijediti islam i muslimane, a to se – hvala Bogu – nalazi izvan njihove moći (207.).

Monoteizam i jednakost svih ljudi

Slijedom univerzalnog  islamskog učenja i muslimanskog instinkta, Alija kršćane, židove i sve monoteiste poziva univerzalnim vrijednostima (posebno u poglavljima „Sloboda savjesti“, „Cilj ne opravdava sredstvo,“ „Manjine“, „Republikanski princip“, „Žena i porodica“…). U borbi za islamski poredak dozvoljena je upotreba svih sredstava, svih osim jednog – osim zločina – piše Alija i nastavlja: – Niko nejma pravo lijepo ime islama i ove borbe okaljati nekontroliranom i suvišnom primjenom nasilja… Što budemo moralno jači, sve manje će nam biti potrebna sila, koja je u pitanjima opredjeljenja oružje slabih, a ne jakih. Ono što ne može sila, može velikodušnost, dosljednost, hrabro držanje (Kur'an, 16/125; 26/34-35) (191.).

Odbacujući zločin, duhovnu diktaturu, svaku vrstu prisile u pitanjima savjesti i opredjeljenja, svako nedostojno sredstvo u ostvarivanju univerzalnog islamskog društva i političkog poretka, Alija se, zapravo, zalaže za onu osnovnu islamsku i univerzalnu vrijednost: pravdu za sva ljudska bića. Možda je jedno od najljepših mjesta njegovog islamskog manifesta ono u kome on govori o jednakosti ljudi, gdje kaže: Dvije činjenice magistralnog značaja: jednoća Boga i jednakost svih ljudi utvrđene su Kur'anom na takav jasan i izričit način da dopuštaju samo jedno jedino, doslovno tumačenje: nejma drugog Boga osim jednog Boga; nejma izabranog naroda, izabrane rase ili izabrane klase; svi su ljudi jednaki!(179.). Neka ovu priču o odnosima muslimanske i drugih zajednica opečate principi koje Alija navodi u poglavlju „Odnosi prema drugim zajednicama“, a ti su: sloboda vjerskog opredjeljenja; snažna, odlučna i aktivna odbrana (od svake vrste agresije- Dž.L.); zabrana napadačkog rata i zločina; međusobna suradnja i upoznavanje naroda između sebe; poštivanje preuzetih obaveza i ugovora; reciprocitet (Ništa što čini da svijet bude bolji ne može a priori biti odbačeno kao neislamsko, 177.).

Jedan prijedlog Predsjedništvu Bosne i Hercegovine

Zbog ovih i svih ostalih stavova iz Islamske deklaracije predlažem Predsjedništvu Bosne i Hercegovine- zarad zdravog mira i napretka svih građana ove napaćene zemlje kao i cijelog Balkanskog poluotoka – da kopira  milion i tri stotine hiljada primjeraka ove humane knjige i podijeli ih svakom bh. Srbinu, plus 6 miliona primjeraka za Srbe istočno od Drine, zatim 700 tisuća primjeraka za svakog bosanskog Hrvata, plus 4 miliona primjeraka za sve Hrvate zapadno od Une – kako bi se preduprijedio novi krug zločina na Balkanu na koje pozivaju Dodik i Aralica. Dodajmo tome dva i po miliona primjeraka ove knjige za sve Bošnjake Balkana – kako bi se spasili od komunističkog ideologa Esada Bajtala koji upozorava na „Alijin fašizam“ zbog slijedećeg pasusa iz Islamske deklaracije: – Nejma mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija! …Polažući pravo da s âm uređuje svoj svijet, islam jasno isključuje pravo i mogućnost djelovanja bilo koje strane ideologije na svom području(176.).

„Alijin fašizam“

Ovdje valja napomenuti da je rahm. Alija svoj manifest pisao u vrijeme hladnoratovskog nadmetanja dva društveno-politička svjetska sistema koji bi se najkraće mogli sažeti u terminima kapitalizma i socijalizma, sa svim njihovim varijantama. Islam i muslimani nikad neće prihvatiti izrabljivački karakter kapitalizma niti duhovnu diktaturu socijalizma! Svaki ljudski sistem i ideologija su krnjavi i prolazni, nespojivi sa islamom, Allahovom Riječju, koja je savršena i neprolazna kao i njezin Autor.

Kada danas čovjek pogleda Islamsku deklaraciju, ne može a da se ne začudi s koliko uvjerenja i s kakvom sigurnošću je ovaj naš pisac predskazivao propast i jednog i drugog sistema – zbog „tamnih i neprihvatljivih strana njihovog napretka i dubokih kriza koje povremeno potresaju oba sistema“ (209.). O tim „tamnim i neprihvatljivim stranama“ kapitalizma najveći umnici Zapada (Krleža, Unamuno, Kundera, Miloš…) pisali su deseterostruko negativnije od Alije, pa ipak ih niko zbog toga nije nazivao fašistima, bar ne na ovim prostorima. A zar- sa stanovišta univerzalne ljudske slobode – danas iko ima snage da vidi išta pozitivno u „najkolosalnijem političkom pokolju u povijesti“ – socijalizmu u komunističkoj izvedbi (Alain de Benoist), čija su žrtva bili brojni muslimanski i hrišćanski narodi od Kine do Slovenije, među njima i Bošnjaci? U toj epohi, Alija je islam vidio kao alternativu ovim zakrvavljenim ideologijama i sistemima!

Svoje poruke novim generacijama muslimana koje misle na islamski način i znaju gdje pripadaju Alija je ispisao poput smjerokaza u većem dijelu svoga manifesta. One su toliko lijepe u svojoj originalnoj jasnoći, jednostavne a dubokoumne, da nas je strah da ih ovdje citiramo pojedinačno kako ne bismo nehotično umanjili njihov sjaj; svaki zainteresirani čitalac neka ih pročita u njihovom kontekstu.

Post scriptum: odgovor na jedno Alijino egzistencijalno pitanje

Sjedeći na terasi Centrale SDA, zagledan u obronke ispod Trebevića odakle su nas četnici gađali nekoliko ljeta i zima, Alija, skrhan životom, zabrinut, upitao je: – Šta da činimo, kakvu politiku da vodimo pa da više nikad ne siluju naše kćeri i da nas ne kolju? – Nisam mogao ništa da kažem iako se odgovor nametao sam o sebi – jer on je već odavno skrivao svojuIslamsku deklaraciju čak i od samog sebe i odlučio se za politiku „neisticanja pripadnosti islamu.“ (To je bio isti onaj Alija koji je u sudnici 1983. g., dan uoči izricanja presude, izjavio: -„Svu svoju ljubav poklonio sam islamu!“)

Danas kada se ponovo kače kolektivne krivice ovom muslimanskom narodu; kada našom zemljom haraju mito i korupcija, siromaštvo i beznađe…; kada se u Sarajevu ponovo etablira „politika bratstva i jedinstva“; kada svaku islamsku akciju sabotiraju udbaši iz struktura Islamske zajednice; kada se nad našom zemljom nadvija sablast secesije; kada niko nije siguran da li će Evropska unija opstati i da li ćemo ući u članstvo Nato saveza; kada se na Bliskom istoku forsira fantom ISIL-a za čiji ćemo nastanak i ciljeve saznati tek nakon trideset godina; kada se protiv islama i muslimana vodi neobjavljeni treći svjetski rat na svim stranama svijeta, itd., odgovor na pitanje zabrinutog Alije je vrlo jednostavan: -Vrijeme je zaIslamsku deklaraciju! Ona je izvor naše snage, i zato „trojedina“ koalicija želi da je ubije u nama! – A gdje su snage koje su spremne da je realiziraju? – Odgovor na to pitanje pronašli smo prije nekoliko dana na stadionu „Bilino polje“ u Zenici, tokom igre naše fudbalske reprezentacije protiv reprezentacije države koja je nastala na mitovima i genocidu, kada je čitav stadion skandirao: „Bosna! Palestina! Allahu ekber!“ (U muslimanskom svijetu bez islama nejma patriotizma; Panislamizam je uvijek izvirao iz samog srca muslimanskog naroda, nacionalizam je uvijek bio uvozna roba; Islam je naša ideologija, panislamizam naša politika…). Poslao sam selam velikom islamskom srcu i prošaptao: – Evo ko će realizirati tvoju i Salihovu Islamsku deklaraciju! Pogledajte kakve plemiće duha rađaju bošnjačke nevjeste i odgajaju naše hodže!

(The Bosnia Times)