-TopSLIDEKolumne

Osuđuju li bošnjaci sebe na nestanak?!

Tako smo izgubili sposobnost prepoznavanja i biranja dobra. A stekli smo sposobnost bivanja isključivo žrtvom.

Piše: Mehmed Pargan

Zanimljiva je naša filozofija fatalnog gubitnika: umjesto da dijelimo ljude po kategorijama dobro i zlo, mi za prijatelja, iz generacije u generaciju, uzimamo manje zlo i hranimo ga. Kada ono postane veliko, tako veliko da nas može progutati (ili nas guta) mi opet tražimo manje zlo. 

Tako smo izgubili sposobnost prepoznavanja i biranja dobra. A stekli smo sposobnost bivanja isključivo žrtvom. 

A žrtva ne može biti žrtva, ako nema krvnika. Tako, mi u svojoj avliji, u svojoj bosanskoj sobi, hranimo generacije krvnika, ubijeđeni da nemamo izbora. Kako smo samo slijepi!!! 

Taj feler, ta greška u nacionalnom kodu, transgeneracijski se prenosi i ako ne dođe do oslobađanja, kao narod se vodimo ka samouništenju.

Nama ne trebaju veliki umovi za pronalaženje rješenja. Trebamo se okrenuti u prošlost i učiti, učiti i učiti. I naći mjesto gdje smo napravili grešku. I tražiti način da je otklonimo. Još uvijek imamo vremena, znanja i snage, da sistemske greške otklonimo. Pri tome je važno voditi računa o sljedećem:

Postulat br. 1: zlo je zlo i ne postoji manje zlo

Postulat br. 2: svijet ima dvije strane, stranu dobra i stranu zla (život se odvija u sivoj zoni, ali mi nužno moramo odabrati na kojoj smo strani, jer ona definira nas same i našu orijentaciju, naš opstanak. I nikada naša opcija ne može biti manje zlo. Može biti dobro, makar ono bilo samo u tragovima).

Postulat br  3: narod ne može odabrati stranu zla (kao što organizam odbacuje bolesti, tako i narod mora da odbaci zlo – niko nema pravo da u ime jednoga naroda, biološkom masom, hrani karcinom);

Postulat br. 4: niko, ko pretendira da vodi i najmanju grupu u okviru jednoga naroda, nema pravo odbijati komunikaciju sa drugim predvodnicima ili pripadnicima toga naroda zbog različitih pogleda i stavova (niže vrste živih bića imaju izraženo svojstvo intenzivnog i stalnog komuniciranja među svojim članovima, a visok stupanj organizacije, kao što je narod, ne može zapadati u stanja, poput aktualnog, da čak ni prvaci u našem narodu ne komuniciraju, a da o nižim nivoima i ne govorimo);

Postulat br. 5: niža organizacija (firma, stranka, općina…) apsolutno ni u jednoj situaciji ne može biti rangirana po važnosti iznad interesa države. 

I uz Božju pomoć, naći ćemo izlaz, prvi put u historiji!

Politicki

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close