ERDOGANOV RAT IMAMIMA: Tajna dokumenta razotkrila tursku vjersko-špijunsku mrežu u Srbiji i BiH!
U okviru rada Evropske istraživačke mreže (EIC) Newsweek Srbija imao je uvid u povjerljive izvještaje o špijunskoj mreži koju je turska država uspostavila širom Evrope i koju za sada koristi za obračun sa prognanim Fetulahom Gulenom
Kada je njemačka policija 15. februara upala u stanove četiri turska imama u saveznim državama Sjeverna Rajna-Vestfalija i Rajna-Palatinat, zbog sumnje da špijuniraju sljedbenike Fetulaha Gulena za tursku vladu, malo ko je uvidio da su uhapšeni dio iste vjersko-špijunske mreže koja se proteže od Balkana do Velike Britanije.
U okviru rada Evropske istraživačke mreže (EIC) Newsweek Srbija imao je uvid u povjerljive izvještaje turskog Direktorata za vjerska pitanja (Dijanet) o aktivnostima pristalica kako je nazivaju “Terorističke organizacije Fetulah Gulen” (FETO) u inostranstvu, odnosno prije svega na teritoriji Evrope.
Dio tih saznanja koji se tiče špijunskih aktivnosti turskih imama u Srbiji i Bosni i Hercegovini predstavljen je na zatvorenim sjednicama Devetog Evroazijskog islamskog savjeta održanog od 10. do 14. oktobra prošle godine u Istanbulu.
Naime, kako je otkriveno u dokumentu iz 20. septembra 2016, Dijanet je tražio od svojih predstavnika u inostranstvu da “profilišu turske pripadnike Gulenovog pokreta” kao i da podatke dostave do održavanja islamskog savjeta.
Dijanet je svoja saznanja predstavio i zvaničnoj turskoj Komisiji za puč, a među zemljama u kojima su podaci sakupljani, našle su se Srbija, odnosno Kosovo, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Makedonija.
Osim ovih zemalja regiona, na spisku su: Abhazija, Njemačka, Albanija, Australija, Azerbejdžan, Bjelorusi, Belgija, Bugarska, Danska, Estonija, Finska, Gruzija, Holandija, Velika Britanija, Švajcarska, Italija, Japan, Kazahstan, Kenija, Kirgistan, Litvanija, Mongolija, Mauritanija, Nigerija, Norveška, Poljska, Rumunija, Saudijska Arabija, Tadžikistan, Tanzanija, Turkmenistan i Ukrajina.
Podugačka lista od 38 zemalja (iz koje su izuzete države u kojima predstavnici Dijaneta nisu uspjeli da pronađu ništa o gulenistima, a takvih sigurno ima) svjedoči o zabrinjavajućoj rasprostranjenost turskih zvaničnih ali i paralelnih struktura po čitavom Starom kontinentu i čak u Britaniji. Instrument koji predstavlja Dijanet, trenutno se prvenstveno koristi kao sredstvo u obračunu turskog Redžepa Tajipa Erdogana sa Fetulahom Gulenom, svakako može prerasti u nešto daleko opasnije po bezbjednost EU i zemalja regiona. Stanje je naročito alarmantno ako se u vidu ima Erdoganova sve oštrija retorika, kao i kontroverzne poruke upućene turskim, ili u slučaju Srbije, muslimanskim zajednicama izvan Turske.
Nakon što su u čistkama sprovedenim nakon neuspjelog vojnog puča prošle godine uklonjeni nepoželjni elementi iz turske vojske, policije, pravosuđa i drugih važnih strukturu, bilo je očekivano da se teža Erdoganovog fronta protiv Gulena pomjeri ka inostranstvu, a najbolja alatka za transformisanje uticaja u konkretne obavještajne sposobnosti bio je upravo Dijanet – vjerska institucija čiji je autoritet kao takav za mnoge neupitan.
FOTO: Kavazović, Erdogan, Izetbegović (Faktor.ba)
Špijunsko-vjerski rat na Kosovu i u Bosni i Hercegovini
U dokumentima o Kosovu i BiH, koji je na osnovu obavještajnih podataka Dijanet predstavio na Evroazijskom islamskom savjetu prošle godine, vidi se da teritorije bivše Jugoslavije na kojima postoji muslimansko stanovništvo predstavljaju jedno od glavnih poprišta sukoba dvije suprotstavljene verzije islama – Gulenove i državne turske, odnosno – Erdoganove.
“Nakon odlaska Srba, postojeće strukture iz Albanije prelile su se na Kosovo. Od 2004. godine proširili su svoje aktivnosti školama, spavaonicama, kursevima i nevladinim organizavijama (NVO)”, stoji u dokumentu.
Dijanet navodi da ustanove, objekte i propovjedni povezani sa Gulenovom organizacijom operišu u Prizrenu, Prištini, Peći, Đakovici, Lipljanu i Gnjilanu. Najveći su Akademija Mehmet Akif (pod gulenističkim Obrazovnim institutom Gulistan) koja nudi predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje i kampovi Obrazovno kulturne asocijacije Atmosfer.
Dijanet tvrdi i kako ustanove bliske Gulenovom pokretu kao ciljnu grupu jasno profilišu kosovske političare, intelektualce, biznismene, odnosno bogate i uticajne ljude koji mogu da plate tri do tri i po hiljade eura godišnje za školovanje djece i da uz to dodaju i po koju donaciju.
Bliskost kosovskih političara i čelnika ovih organizacija koje Dijanet naziva gulenističkim, bila je propraćena mnogim mutnim donacijama. Tako je prema izvještaju turskog Direktorata, gradonačelnik Lipljana Surki Buja prenio imovinska prava nad gradskim zemljištem na Obrazovni institut Gulistan koji je tu izgradio Akademiju Mehmet Akif.
Slično je zabilježeno i u Prizrenu, gde je gradonačalnik Ramadan Muja poklonio 50.000 metara zemljišta istoj organizaciji.
Ako je dovoljan motiv za angažovanje resursa Dijaneta u svrhe špijunaže na Kosovu bila Erdoganova zabrinutost oko veza gulenističkih organizacija i moćnih kosovskih porodica, kao i sve učestaliji pokušaji ovih struktura da prodru u Islamsku zajednicu Kosova, u kojoj kako se navodi u dokumentima, već ima Gulenovih ljudi, onda je visina uloga u BiH to svakako zahtijevala.
FOTO: Tachi, Erodgan, Ternava (RSE)
Prema izvještaju Dijaneta o Bosni i Hercegovini, koji je podnio savjetnik za vjerska pitanja Hasan Atli, spisak institucija bliskih Gulenu daleko je duži nego u slučaju Kosova.
Djelatnosti organizacije koja je u BiH registrovana 1998. godine kao fondacija “Bosna Sema”, koja je do danas svoje aktivnosti proširila na obrazovanje, trgovinu, društvene i kulturne aktivnosti, turizam i sport.
U dokumentima se poimenice navodi čak 15 obrazovnih centara – vrtića, osnovnih i srednjih škola, kao i univerziteta – kojima Sema pokriva Sarajevo, Tuzlu, Bihać, Zenicu i Mostar.
S obzirom na broj turskih državljana i uopšte muslimana koji žive u Evropi, vjerovatno je da je oko 50 milijardi vrijedna Gulenova mreža daleko rasprostranjenija u zemljama sa velikom imigrantskom zajednicom kao što su Njemačka, Austrija i Holandija, nego u nerazvijenim oblastima BiH ili Kosova. Sasvim sigurno je da je zbog toga i aktivnost Dijaneta u ovim zemljama pojačana, kao i Erdoganova nervoza oko konačnog ishoda ovog tajnog vjersko-špijunskog rata dva možda najmoćnija Turčina svijeta.
Jednom su neke od ovih zapadnoevropskih zemalja zabranile da drži miting, a drugi u njima otvara škole i univerzitete… Erdogan bi i trebalo da bude zabrinut.
Šta je zapravo Dijanet
Direktorat za vjerska pitanja je osnovan 1924. godine od strane Republike Turske kako bi se bavio vjerskim pitanjima koja se tiču praktikovanja islama u zemlji. Jedno od tih pitanja bilo je od samog početka i plaćanje imama u inostranstvu. Cilj uspostavljanja Dijaneta bilo je razdvajanje države i vjere, međutim od dolaska Partije pravde i razvoja Redžepa Tajipa Erdogana na vlast 2002. godine, Dijanet je postepeno počeo da se pretvara u sredstvo za “izvoz” turske vjerske doktrine koja je došla do izražaja s novim islamistički nastrojenim Erdoganovim režimom.
Za samo deset godina, u periodu od 2004. do 2014, broj zaposlenih u Dijanetu porastao je sa 72.000 na 120.000. Budžet, s druge strane, porastao je dvadesetostruko i iznosi nevjerovatnih 1.7 milijardi eura. Proces državnog preuzimanja, odnosno inkorporacije ove institucije u državu okončan je 2014. kada je Dijanet počeo da odgovara direktno premijeru.
Iako je Erdoganova Turska na papiru i dalje sekularna država, “smjernice” koje Dijanet propovijeda vjernicima daleko su od umjerenog – među stvarima koje je Direktorat okarakterisao kao neislamske nalaze se kontracepcija, abortus, parovima se ne preporučuje držanje za ruke prije braka, tetovaže i pirsinzi predstavljaju grijeh, a ne preporučuje se ni preuzimanje materijala sa interneta.
Uprkos radikalnim stavovima, uz pomoć mreže imama koje sponzoriše država, Dijanet je uspio da ostvari nevjerovatan uticaj širom Evrope.
(TBT, Newsweek.rs)
