Evropa prelazi na “zelenu ekonomiju”

Evropska unija usvojila je više od 130 ekoloških ciljeva za period između 2010. i 2050. godine koji bi trebalo da pomognu na putu ka “zelenoj” ekonomiji.

Međutim, novi izvještaj Evropske agencije za životnu sredinu (EEA) ukazuje da su se članice EU lakše dogovorile o nizu mjera i politika za zaštitu čovjekove okoline nego što ih sprovode i da će za brojne ciljeve biti potrebne dodatne mjere i vjerovatno više vremena.

Otežavajuća okolnost je što za gotovo sve obavezujuće ciljeve rok ističe 2020. godine ili ranije.

U izvještaju “Prema zelenoj ekonomiji u Evropi” ocjenjuje se da je ostvaren izvjestan napredak ka ciljevima koji će omogućiti prelazak na “zelenu” ekonomiju (koja manje zagađuje životnu sredinu i efikasnije troši resurse) ali i ističe da do 2020. godine i nadalje treba održati tempo, prenosi EurActiv.rs.

“Zelena” ekonomija izbila je na vrh liste prioriteta EU posljednjih godina a novi izvještaj Agencije pruža sveobuhvatnu osnovu za preispitivanje dosadašnjeg napretka, kao i za procjenu perspektiva da se postavljeni ekološki ciljevi ostvare u budućnosti.

– Novi izvještaj nam pokazuje da smo bili uspješni kada smo se dogovarali o politikama zaštite čovjekove okoline ali da spovođenje tih politika ostaje izazov – istakao je direktor Agencije Hans Brajninks.

U izvještaju se navode 63 pravno obavezujuća i 68 neobavezujućih ciljeva koje je EU postavila za period od 2010. do sredine vijeka. Za 62 od 63 obavezujuća cilja rok ističe 2020. godine ili ranije.

– Najveći broj ciljeva možemo posmatrati kao privremene mjere u tranziciji ka ‘zelenoj’ ekonomiji jer u većini slučajeva iskorjenjivanje problema zahtijeva dugotrajne napore koji će se nastaviti i poslije 2020. godine – ocjenjuju stručnjaci Agencije.

“Zelena” ekonomija predstavlja ekonomski model koji za cilj ima unapređenje prosperiteta efikasnim korišćenjem resursa uz očuvanje prirode.

EU je kao pravno neobavezujući cilj postavila smanjenje potrošnje energije za 20 posto do 2020. godine. To praktično znači da bi na kraju decenije potrošnja morala da bude malo manja nego što je bila sredinom devedesetih godina prošlog vijeka, međutim trend je od tada krenuo naviše. Zato će dosezanje tog cilja vjerovatno zahtijevati dosljedniju primjenu utvrđenih mjera, a možda i dodatne podsticajne politike i mjere.

Uz politike koje treba da ublaže klimatske promjene, EU ima i nekoliko politika za pomoć članicama EU da se na njih adaptiraju.

Evropska komisija ohrabruje članice Unije da usvoje sveobuhvatne strategije prilagođavanja na klimatske promjene, što je do sredine 2013. godine učinilo 16 zemalja.

Kada je riječ o zagađenju zraka, EU je dobro napredovala sa ispunjavanjem projekcija za emisiju štetnih gasova do 2010. godine postavljenih Tematskom strategijom o aerozagađenju.

Ispunjavanje ciljeva postavljenih za 2020. zahtijevat će pak dodatne napore. Tako npr. u slučaju sadržaja finih čestica u zraku  članice će morati znatno da ubrzaju aktivnosti kako bi se približile zacrtanim ciljevima.

Na sektoru otpada jedan od neobavezujućih ciljeva je apsolutni pad prikupljenog otpada po stanovniku do 2020. godine. Ako se sadašnji trend nastavi, EU će za malo propustiti da ostvari taj cilj. Ipak, pad količine prikupljenog otpada koji se bilježi od 2007. godine ohrabruje, ističu u Agenciji.

Članice EU postavile su još jedan cilj za sektor otpada – gotovo nulto odlaganje otpada na deponijama do 2020.

Dostizanje tog cilja zahtijeva radikalne promjene u praksi upravljanja otpadom, ocjenjuju u Agenciji navodeći da trend ukazuje na smanjenje otpada odloženog na deponijama sa 179 kilograma po stanovniku u 2011. godini na 114 kilograma u 2020.

U EU se reciklira trećina komunalnog otpada ali će, kako se ocjenjuje, brojne članice imati velike teškoće da ispune cilj da do 2020. godine recikliraju 50 posto komunalnog i sličnog otpada.

Prema ranije objavljenim podacima Agencije, najviše otpada u EU reciklira se u Austriji (63 posto), a slijede Njemačka (62 posto), Belgija (58 posto) i Holandija (51 posto).

Reciklaža ne samo da doprinosi smanjenju emisije gasova koji izazivaju efekte staklene bašte u atmosferu, već i manjoj potrošnji vrijednih resursa.

Fena

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close