-TopSLIDEVisoko

Evelin Memić: Upovljaci i Mačuh 1992.

Na današnji dan 1992. godine zaustavljena kolona JNA pod Maćuhom: Malo, ali herojsko selo Upovac, dalo je čak 17 boraca legendarne Tufine čete

Na današnji dan 1992. godine Manevarska četa Stanice javne bezbjednosti Visoko (SJB), koja će kasnije dobiti ime Tufina četa, izvršila je na lokalitetu Maćuh, na granici Visokog i Kaknja, zaprečavanje puta i zaustavljanje marševske kolone Jugoslovenske narodne armije koja je napustila kasarnu Bilmišće u Zenici. U koloni se nalazilo desetine oružjem i municijom natovarenih vozila.

U zaustavljanju su učestvovale i druge jedinice koje ću poslije spomenuti.

Mislim da su rijetka sela veličine Upovca ili čak veća od Upovca koja su dala toliko boraca legendarne Tufine čete. U sastavu Tufine čete tokom njenog postojanja borilo se čak 17 Upovljaka, 16 momaka i jedna djevojka. U akciji od 16. juna kada je poginuo komandant Teufik Tufo Buza učestvovalo je čak 15 Upovljaka.

Vratimo se zaustavljanju kolone JNA pod Maćuhom.

„Tog ponedjeljka kiša je padala 3 puta, i 3 puta je sunce sjalo“, pričaju mi moji Upovljaci, a ja zapisujem.

„Od naoružanja imali smo jedan minobacač koji je bio postavljen na mjestu gdje je sada ribarska kućica u Seoči. Imali smo i jedan mitraljez-garonju i snajper kojeg smo postavili iznad tadašnjeg magistralnog puta, na mjesto na kojem danas postoji mala vikendica. Bili smo raspoređeni u 3 grupe. Prva grupa s komandantom Tufom je imala zadatak da zaustavi kolonu. Druga grupa je imala zadatak da se spusti niže da blokira kolonu da ista ne može nazad. Treća grupa je otišla u Grab da minira prugu jer je postojala najava da će da naiđe voz s oružjem. Voz se nije pojavio pa je ova grupa pojačala borce oko magistrale“, pričaju Tufini borci iz Upovca.

„Kolona je zaustavljena, uzeto je oružje. To je bilo naše oružje čiju je proizvodnju finansirao naš narod od svojih ličnih dohodaka. A onda su zvali komandanta Tufu da mu kažu da JNA prijeti da će avioni sve sravniti sa zemljom. A komandant kaže, preuzimajući teret odgovornosti na sebe: Recite im gdje je moja kuća. Neka sravne, ali ovo neće proći“, pričaju Upovljaci.

„Zovu komandanta na sastanak s ovima iz kolone, a on pita nas, svoje borce, ima li neko bombu kašikaru da ponese, ako ga, kaže, budu muntali, da on onda sve digne u zrak“, pričaju Tufini borci.

„Oružje i municiju koju smo uzeli iz kolone smo zadržali, samo smo sljedećeg dana vratili kamione i jedno sanitetsko vozilo“, dodaju.

Pričaju moji Upovljaci s ponosom i kažu:

„Nemoj spominjati naša imena, jer mi smo bili i ostali skromni, obični ljudi. Nama lično ne trebaju hvalospjevi. Ali, obavezno napiši da i danas kao i onog dana pod Maćuhom neizmjerno volimo našeg komandanta Tufu. U našim srcima uspomena na njega zauzima posebno mjesto i tako će biti sve dok nas ne ukopaju na Kletištu (upovljačko-buzićko greblje)“, pričaju moji Upovljaci.

Oni pričaju, a ja razmišljam.

Bože dragi, koliko ponosa i dostojanstva u njima ima. Ne ruže oni ni državu, ni vlast, nijednu od 1990. do danas, ne ruže nikoga. Ništa nisu dobili, ništa nisu tražili i ništa ne traže ni danas.

Dakle, oni su sebe dali za slobodu svog naroda i tu su stavili tačku. Ne žele da priča o njima ide u pravcu jesu li nešto trebali dobiti, ako jesu zašto nisu, i slično.

Oni su dostojanstveni, kažem, pravi Tufini borci.

Oni se snalaze. Siju upovljačke njive, prodaju mlijeko i sir, idu na građevinu, brišu znoj na skelama… Za dvojicu znam da nemaju nikakva primanja, neki su ostvarili minimalne penzije, neki su trbuhom za kruhom otišli u inostranstvo…

A rekoh bilo ih je čak 17 u legendarnoj Tufinoj četi. Danas su svi živi, izuzev rahmetli Huse Kadrića koji je na Ahiret preselio prije nekoliko godina.

Jedan od njih je u ratu teško ranjen. To je Nusret Kubat Nuna. Njega i njegovog brata i saborca iz Tufine čete Đevdu sam već spominjao.

Rekoh da je bila i jedna hrabra djevojka. To je Mirzeta Kadrić iz Upovca-zaseok Dolovi koju vidimo na fotografiji koju sam pronašao na Facebooku.

I tako kažu meni Upovljaci da ih ne nabrajam, ali lako je saznati ko su oni.

Mogli ste ih vidjeti na prijeratnim turnirima, imali su sjajnu ekipu.

Možete ih vidjeti i danas među publikom na nogometnim mečevima, na turnirima, ili na stadionu Piskavice, posebno na derbijima.

Možete ih vidjeti svuda gdje se okuplja prava raja.

Možete ih vidjeti na akcijama za opće dobro…

Neka su nam živi i zdravi 100 godina.

S ponosom mogu kazati da sam kroz svoj posao bio dio tima koji je izradio Monografiju „Kakanj u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu 1992-1995“ u kojoj se spominje i akcija pod Maćuhom.

Danas sam i dio tima koji priprema izgradnju spomen-obilježja u znak sjećanja na akciju pod Maćuhom. Trenutno se u Općini Kakanj radi idejno rješenje, a imamo i novac za izgradnju.

Od mojih Kakanjaca sam saznao da je komandant Tufo u Kaknju bio dan ranije i da su tada dogovorene zajedničke aktivnosti na zaustavljanju kolone.

Kolonu su zaustavili: jedinica OpŠTO Visoko, Manevarska četa SJB Visoko (kasnije Tufina četa) koja je izvršila zaprečavanje puta i zaustavljanje kolone, zatim jedinica Općinskog štaba TO Kakanj, Četa “Bosna”, jedinica Vojne policije, policajci Stanice javne bezbjednosti Kakanj i mjesne jedinice rejonskih štabova Patriotske lige Kakanj. Na kolonu se nije oružano djelovalo.

Oduzeta je izvjesna količina oruđa, oružja i municije, u čemu su jedinice branilaca BiH oskudijevale. Ovo oružje će poslije biti presudno za odbranu područja Centralne Bosne.

Manevarska četa SJB Visoko (kasnije “Tufina četa”), koja je izvršila zaprečavanje puta i zaustavljanje kolone, zaplijenila je: 750 automatskih pušaka, 90 pištolja, 2 haubice H-105 mm, 3 protivavionska topa PAT 20/3 mm, 50 “Zolja”, 36 lansera RBR 90 mm, veću količinu razne municije, 2 motorna vozila TAM-150, 2 motorna vozila “Pinz gauer”, 1 šleper “Raba”, 5 IC uređaja”.

U Opštinski štab Teritorijalne odbrane Kakanj službeno je predato 16 automatskih pušaka, dva puškomitraljeza 7,9 mm M-53, dva ručna bacača M-57. Zatim motorna vozila: TAM-150, TAM-110 i šestotonska autocisterna. Pored ovih materijalno-tehničkih sredstava, još je zaplijenjeno i u OpŠTO Kakanj završilo: jedna haubica 105 mm, dva brdska topa 76 mm (ZIS), šest protivavionskih topova PAT 20/3. Od municije zaplijenjeno je 7.280 metaka 7,62 mm, 78.300 metaka 7,9 mm, 10.200 komada metaka 12,7 mm, 10 komada tenkovskih mina TMA-2, šest komada minobacačkih mina 120 mm, dva ručna raketna bacača 64 mm (zolja), 32 komada protivpješadijskih rasprskavajućih mina, 42 komada mina tromblonskih kumulativnih, 200 komada trotilskih metaka po 200 grama, 4.000 metara minerskog kabla, tri radioprenosna uređaja RUP 33 i tri RUP 2/2K, dva puškomitraljeza M-53 i dva ručna bacača M-57, trideset komada ručnih bombi M-75, i dosta druge inženjerijske i intendantske opreme.

Komandant Teufik-Tufo Buza je herojski poginuo 16. juna 1992. godine na lokalitetu Vrela – Krčevine. Rođen je 13.5.1950.godine u Malim Trnovcima. Nastanjen je bio u Porječanima. Po zanimanju je bio policajac – komandir jedinice za specijalne namjene Državne bezbjednosti SFRJ u Beogradu. Pripadnik SJB Visoko bio je od 10.4.1992. godine.

Nakon njegove pogibije, njegova četa dobija naziv ”Tufina četa”.

Nakon smrti, proizveden je u čin pukovnika i odlikovan ratnim priznanjima ”Zlatni ljiljan” i ”Zlatna policijska značka”.

Zajedno s Tufom poginuo je i Amir Bajraktarević, suprug Aiše iz Upovca, kćerke Mehe Kubata. Rahmetli Amir je posthumno odlikovan priznanjem “Zlatna policijska značka”.

P.S. Posvećeno upovljačkim borcima legendarne Tufine čete koji ovog jutra,dok ovo pišem, brišu znoj na nekoj skeli, okopavaju krompir, zavaruju metalne sklopove u inostranstvu, časno i pošteno, dostojanstveno…

Tekst: Evelin Memić

FB: Darisland

2020.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close