PolitikaSvijet

Problem međunarodnog prava

Moderne institucije koje zaustavljaju porast varvarstva slabe, piše Lawrence Davidson.

Lawrence DAVIDSON

Nekoliko nedavnih događaja ukazuje da globalno zagrijavanje nije jedina stvar koja ugrožava našu budućnost. Kao da teče paralelnim putevima, neke od modernih institucija koje pomažu da se stvore stabilna društva – ona koja zaustavljaju porast varvarstva – oslabljuju se čak i kada se atmosfera zagreva, a okeani bujaju. U potrazi za kratkoročnim državnim ili ličnim interesima, neki nacionalni lideri krše ili ignorišu međunarodno pravo i time čine sve nas dugoročnim rizikom.

Prvi primjer je potkopavanje Međunarodnog krivičnog suda.

Zgrada Međunarodnog krivičnog suda u Hagu, Nizozemska.  (Vincent van Zeijst preko Wikimedia)

Međunarodni krivični sud u Hagu, Holandija. (Vincent van Zeijst preko Wikimedia)

Jedna od najvećih nada koja će pratiti katastrofu koja je bila Drugi svjetski rat – rat koji je donio svijetu Holokaust, Blitzkrieg, bombardovanje tepiha Evropi i upotreba nuklearnih bombi protiv velikih gradova – bilo je proširenje i jačanje međunarodnih pravo. Godine 1948. Generalna skupština Ujedinjenih nacija, nastojeći dati takve zakone stvarnoj sili, pozvala je na uspostavljanje međunarodnog krivičnog suda. Taj poziv izazvao je otpor zato što bi takav sud nužno ugrozio suverenitet države. Prošlo je 54 godine prije nego što je sud konačno sazvan kako bi se proveli zakoni protiv počinjenja ratnih zločina i drugih zala, kao što je genocid. 

Ipak, postoje neke zemlje koje odbijaju da priznaju nadležnost suda. Često su to države koje su najviše ovisne o varvarskom ponašanju koje je došlo blizu uništenja dobrog dijela svijeta tijekom 20. stoljeća. Ove vlade sada ugrožavaju funkcionalnost suda. Tako je 28. januara objavljeno  da je “viši sudija dao ostavku na jedan od međunarodnih sudova u Hagu” zbog uplitanja i prijetnji iz SAD i Turske. Ime sudije je Christoph Flügge.

U slučaju Sjedinjenih Država, problem je počeo kada je Međunarodni krivični sud u Hagu odlučio da istraži navode o ratnim zločinima, posebno o upotrebi torture koju su počinile američke snage u Afganistanu.

John Bolton: Supremacist države-države

John Bolton: Savonarola statizma

U tom trenutku savetnik za nacionalnu bezbednost Donalda Trumpa, Džon Bolton (koji podseća na savremenog Savonarolu  kada je u pitanju ideološka primena),  javno je pretio  sudskim sudijama. “Ako se ove sudije ikada upliću u domaće interese SAD-a ili istraže američkog građanina”, rekao je on, “američka vlada bi učinila sve da osigura da tim sudijama više ne bude dozvoljeno da putuju u Sjedinjene Države – i da će možda čak biti krivično gonjeni. “

Mora se reći da (a) mučenje Afganistanaca nije “domaća briga SAD-a” I, očigledno, (b) Bolton je žalosni jednodimenzionalni mislilac. Veoma čvrsto vezan za doživotnu desničarsku perspektivu, on nikada nije bio u stanju da prevaziđe koncept prevlasti nacije-države. To znači da je njegova perspektiva netaknuta onim lekcijama iz istorije koje su pokazale da je nacionalna država prijetnja samoj civilizaciji. Tako je 2005. godine, kada je predsjednik George W. Bush imenovao ambasadora Johna Boltona u Ujedinjenim nacijama, uz prethodno saznanje da čovjek nije osjećao ništa osim prezira prema ovoj međunarodnoj organizaciji i da bi ga omalovažavao na svakom koraku. Bolton se sada pokazao kao tip koji se uklapa u reakcionarnu Bijelu kuću koju vodi Donald Trump. 

Turska ignoriše diplomatski imunitet

Lideri Sjedinjenih Država nisu jedini koji mogu namjerno potkopati međunarodne sudove.Christoph Flügge priča o još jednom incidentu u kojem je turska vlada uhapsila jednog od svojih državljana, Aydina Sefe Akaya, koji je bio sudija međunarodnog suda u Hagu. U to vreme, Akay je imao diplomatski imunitet zbog svog položaja, što je ignorisala sve statističkija vlada u Istanbulu.

Akayev zločin bio je nedovoljno lojalan turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu.Flügge i njegovi kolege sudije žestoko su protestovali protiv turskih akcija, ali ih nije podržao sadašnji generalni sekretar UN-a, António Guterres (koji je bivši premijer Portugala). I bez te podrške, Akay je izgubio svoju poziciju sudije i bio je, da tako kažem, bačen psima drske drskosti.

Recep Tayyip Erdo? An, 2014. (Hesab? Flickr)

Recep Tayyip Erdogan, 2014. (Hesabi preko Flickr-a)

Nakon ostavke, Flügge je imao neke temeljne riječi upozorenja o sudbini međunarodnog prava. “Svaki incident u kome je prekršena nezavisnost pravosuđa je previše.” Slučajevi turskog i američkog uplitanja u Međunarodni krivični sud postavili su fatalni presedan, “nastavio je on,” i svako može da se pozove na to u budućnosti. Svako može reći: “Ali dozvolite da Turska dođe do nje.” Ovo je originalni greh. Ne može se popraviti. “

Komentarišući prijetnju koju je iznio Bolton, Flügge je rekao: “američke prijetnje međunarodnim sudijama jasno pokazuju novu političku klimu … Sudije na sudu bile su zapanjene.” Ipak, ovo ponašanje je bilo u skladu sa uvećanjem države i američkim izuzetkom. ; nacionalni suverenitet stoji iznad međunarodnog prava.

Podređivanje Interpola

Nisu ugroženi samo međunarodni svjetski zakoni i međunarodni sud, nego i Interpol, svjetska međunarodna policijska snaga. Lideri nacionalnih država, posebno diktatori koji svoje interese i preferencije postavljaju čak i iznad svog domaćeg zakona, sada nastoje da podjame Interpola i koriste ga kao oružje da ušutkaju njihove kritičare.

Najnoviji primjer toga dolazi iz Bahreina, bogate monarhijske diktature u Perzijskom zaljevu. Nju vodi sunitska elitna manjina koja sistematski potiskuje šiitsku većinu u zemlji.Čineći to, njegovo najveće „dostignuće“ do sada je bilo da se religiji islama da loše ime.Ona je takođe čvrsta saveznica SAD-a, a američka peta flota se nalazi u toj zemlji. Ako želite da znate odakle dolazi veliki broj američkih pomorskih snaga koje podržavaju saudijsko uništenje Jemena, to je Bahrein. 

Brod pomorske mornarice SAD-a spušten je u vodu u svom homeportu u Bahreinu, 2014. (Specijalista za masovnu komunikaciju 1. klase Felicito Rustique)

Obalna zapovjednička brodica američke mornarice spuštena je u svoj homeport Bahreina, 2014. (Specijalista za masovnu komunikaciju 1. klase Felicito Rustique)

Kako diktatura u Bahreinu korumpira svjetske međunarodne policijske snage? Jedan od igrača na nacionalnom fudbalskom timu Bahraina, Hakeem al-Araibi, izrazio je svoje neslaganje oko načina na koji se Bahrein vodi. Zatim mu je  uruceno  da “vandalizira policijsku stanicu” iako je igrao na fudbalskoj utakmici, emitovanoj na TV-u, u vreme incidenta. Uhapšen je, pretučen u zatvoru, ali je ipak uspio pobjeći u Australiju, gdje je dobio azil.

U ovom trenutku Bahrein je uspio da Interpol izda lažnu potjernicu. Kada se al-Araibi pojavio na Tajlandu na medenom mjesecu, odveden je u pritvor i sada čeka moguću ekstradiciju u Bahrein, gdje se možda suočava s mučenjem. Inače, kršenje međunarodnog prava predstavlja izručenje nekoga u zemlju u kojoj on ili ona riskiraju da budu mučeni. Do sada Tajland nije iskoristio ovaj pravni i moralni razlog da se suprotstavi Bahrajnskoj monarhiji. 

To nije izolovan problem. Organizacija praćenih   slučajeva ( Fair Trials) je dokumentovala višestruke slučajeve korupcije i zloupotrebe Interpola od strane “vlada” koje se ne osjećaju vezanim za vladavinu prava. 

21 st Century Napadi

Nema sumnje da je 21 st je počela veka napad i na klimatske i pravne atmosferu koja podupire stabilnost u svijetu. 

Prije 1946. svijet je bio nered: jedan vrući rat za drugim, ekonomske recesije i depresije, imperijalizam, kolonijalizam i rasizam. Sve ovo je bilo utemeljeno u nacionalnoj državi i njenom tvrdnji o svetom suverenitetu. Svijet je doživeo neku vrstu vrhunca u ovoj horor emisiji u vidu nacističkog rasizma i holokausta, upotrebe nuklearnog oružja i čistina, masovnih gladovanja i gulaških prognanika. 

Jedinice kompanije E, 16. pešadija, 1. pješadijska divizija (Veliki crveni) bori se na Fox zeleni dio Omaha Beacha (Calvados, Basse-Normandie, Francuska) ujutro 6. juna 1944. godine. Njemački 352. divizija prilikom slijetanja.  Tokom početnog sletanja, dvije trećine preduzeća E postale su žrtve.  (Wikimedia)

Trupe kompanije E, 16 -og pješadijske, 1 st pješadijske divizije močvarica na Omaha Beach (Calvados, Basse-Normandie, Francuska) 6. juna 1944. U početnoj slijetanje dvije trećine kompanije E postali žrtve. (Wikimedia)

Posle Drugog svetskog rata stvari su postale bolje na spor način. Trauma nedavne prošlosti podstakla je formiranje međunarodnih zakona, međunarodnih sudova, univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, pokretima za građanska prava i slično. Dobili smo i Hladni rat, koji je, uprkos svim napetostima, bio veliki napredak u vrućim ratovima.

Sada se stvari opet raspadaju, i budite sigurni da američki lideri i njihovi manje slasni saveznici u inostranstvu rade svoj deo u devoluciji mira i pravde. Hoćemo li navesti samo nekoliko američkih imena? Pa, tu je Donald Trump i njegov sluga Bolton. Oni gagiraju nad razbojnicima koji se prenose kao predsjednici u takvim državama kao što su Egipat, Filipini i pseudo-demokracija, Izrael. Tu je i senator Marco Rubio sa Floride, koji se pretvorio u američku verziju  kardinala Richelieu  kada je u pitanju vanjska politika Južne Amerike u Vašingtonu. On je onaj koji se zalaže za rušenje legitimne vlade u Venecueli, istovremeno pozivajući na bliske odnose sa novim fašističkim predsednikom Brazila. 

A lista se nastavlja. Kako to činimo sebi? Da li su to kratke uspomene na jadnu prošlost ili skoro nikakvo istorijsko pamćenje? Da li je to neka perverzna naklonost prema grupnom nasilju? Ovo je važno pitanje i trajno. Ali sada, kada nas globalno zagrijavanje i životni stilovi uskoro budu ugroženi, stvari će postati još neurednije – a neuredne društvene i ekonomske situacije su obično dobre vijesti za varvara. Više nego ikad, biće nam potrebni nekorumpirani međunarodni zakoni, sudovi i policija.

consortiumnews.com

strategic-culture.org

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close