Kultura

Branko Ćopić: Nema u čovjeku ni Vlaha ni Turčina

 

Branko Ćopić (Hašani, Bosanska Krupa, 1. januar 1915 – Beograd, 26. mart 1984), bio je bosanskohercegovački književnik.

 

  • Bosna je zemlja prepuna čari,
    trepeta šuma i bljeska vode,
    brda joj kite gradovi stari,
    nad njima sinji oblaci brode.
    Čini se, to je začaran kraj
    kroz koju vilu progoni zmaj.”

    (iz pjesme “Bosna“)

Osnovnu školu završava u rodnom mjestu, nižu gimnaziju u Bihaću, a učiteljsku školu pohađa u Banjoj Luci i Sarajevu, te je završava u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu diplomira 1940, na pedagoško-filozofskoj grupi. Odmah nakon podizanja ustanka u Bosanskoj Krajini, 1941. godine, pristupio je partizanskim jedinicama, u čijim je redovima ostao da završetka rata. Cijelo vrijeme boravka u partizanima radio je na organiziranju kulturno-prosvjetnih aktivnosti, a jedno vrijeme bio je i politički komesar združenih odreda Krupa-Sana. Taj period imat će veliki utjecaj na tematiku njegovog kasnijeg književnog stvaralaštva. Po završetku rata vraća se u Beograd, gdje je do 1949. bio urednik dječijeg časopisa “Pioniri”. Od 1951. pa sve do smrti profesionalno se bavio književnošću. U periodu od 1950. do 1960. napisao je nekoliko pripovijetki (Jeretička priča, Večera za sekretara, Odumiranje nogu i dr.) čiji se sadržaj nije dopao dijelu tadašnjeg političkog rukovodstva, zbog čega je cijeli kasniji period imao velikih problema, a što je javnosti bilo malo poznato. Pisao je na bosanskom jeziku čija je ljepota, raskoš i lepršavost došla do punog izražaja baš u djelima ovog pisca. Prvu priču objavljuje 1928, a prvu pripovijetku 1936. Ukupno mu je objavljeno oko 150 djela, bez ponovljenih izdanja i naslova u sabranim djelima, pa se s pravom ubraja u red najplodnijih i najčitanijih pisaca druge polovine 20. vijeka u bivšoj Jugoslaviji. Autor je scenarija za film Major Bauk. Djela su mu prevođena na albanski, bugarski, češki, engleski, esperanto, francuski, holandski, italijanski, kineski, mađarski, njemački, poljski, rumunski, ruski, slovački i turski jezik. Bio je član SANU-a i ANUBiH. Nosilac je Partizanske spomenice 1941, Ordena zasluga za narod I i II reda, Ordena bratstva i jedinstva I reda, Ordena Republike i dr.
Izvršio je samoubistvo skokom sa Brankovog mosta na Savi u Beogradu 26. marta 1984.

 

  • “Sad je kasno, već mi kosa sijedi,
    gledam Unu, ćuti kao nijema,
    zalud lutam ulicama znanim,
    sve je pusto, tebe više nema.
    Ej, godine, nemjerljive, skupe!
    Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!”
(iz pjesme “Mala moja iz Bosanske Krupe“)

 

Wikipedia

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close