Erdogan će morati poštovati ustav ili će završiti kao lav kojega će čuvati u kavezu u palači u Ankari
Recep Tayyip Erdogan, koji se smatra jednim od najjačih premijera Turske, najavio je prijevremene parlamentarne izbore u zemlji za 1. studeni ove godine. Stranka pravde i razvoja (AKP) je izgubila priliku da nakon izbora 7. lipnja formira većinsku vladu i morala je tražiti oblike koalicijske suradnje. Na kraju su se za sastavljanje vlade natjecale četiri stranke, no nije bilo moguće postići nijedan koalicijski sporazum. To je bio “demokratski šamar” za Erdogana koji je pokušao zadržati i ojačati svoj položaj.
(altermainstreaminfo.com.hr)
Unatoč desecima skupova koje je organizirao vrh njegove stranke AKP, činjenica je da je Erdogan izgubio izbore. Odbijanje vođe Stranke nacionalističkog pokreta (MHP), Devleta Bahçelia, da formira koaliciju s prokurdskom Narodnom strankom (HDP) je odjednom postala slamka spasa za Erdogana, koji je najavio da koalicija ne može biti formirana.
Ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoglu je pokazao svoju privrženost Erdoganu svojim uspješnim nastojanjima da dokaže da se vlada ne može formirati. Neuspjeh razgovora s Republikanskom narodnom strankom (CHP), koji su trajali 35 sati, bilo je najveće iznenađenje u razdoblju od 45 dana, vrijeme u kojem se po ustavu mora formirati vlast.
Ono što je iznenađujuće je Erdoganova odluka da ne ide u koaliciju, nego da sam formira manjinsku vladu. Njegova odluka je dovela do dubokog razočaranja u društvu i zemlju odvela u nestabilnost, ali je zato Erdogan dobio vremena da prikupi snagu.
Nakon dva kratka neuspjela razgovora s nacionalistima iz MHP-a, Erdogan se odlučio ići na prijevremene izbore.
Danas Davutoglu pokušava formirati “prijelaznu vlast”. Čini se da će mu to poći za rukom, ali pravi problem su Erdoganove ambicije da osvoji dovoljno mjesta u parlamentu i AKP dovede u situaciju da bude jedina vladajuća stranka u Turskoj.
Najnovije ankete pokazuju da će četiri stranke ući u parlament. Međutim, AKP neće značajno povećati broj mjesta, Republikanska stranka će dobiti više mjesta nego prije, prokurdski HDP će se vratiti u parlament, dok će nacionalistički MHP izgubiti nekoliko mjesta.
Unatoč nedostatku koalicije nakon posljednjih izbora, prijevremeni izbori su nametnuli potrebu formiranja “prijelazne vlade”.
Za MHP, koji se protivio koaliciji, očekuje se da će promijeniti svoje stajalište i Turska postupno ulazi u razdoblje koalicijske vlasti.
Bez obzira što o njemu mislili, kao genijalan političar Erdogan ne odustaje svoje ambicije da postane jak predsjednik. Međutim, on sada dobro zna da neće moći vratiti predsjednički sustav po svojoj mjeri, pišedr. Hüseyin Bagci, profesor Međunarodnih odnosa sa Sveučilišta u Ankari.
Najnovija retorika pokazuje da je Erdogan postao lukav u potrazi za svojim ciljevima. Promijenio je svoj stavi i odlučio se za miran dijalog s prokurdskom Narodnom strankom (HDP), ali je s druge strane intenzivirao borbene aktivnosti protiv Kurdistanske radničke partije (PKK).
Sve veći broj mladih ljudi koji bi dali svoje živote za domovinu sada narodnog vođu” vide kao “lidera kojem moraju odgovarati za svoje postupke”. Jasno je da Erdoganov ugled u društvu opada. To je razlog zašto Erdogan, koji želi ojačati svoju poziciju, u potrazi za novom strategijom koja će mu omogućiti da povrati svoju bivšu titulu “predsjednika stabilnosti u zemlji”.
Izbori su zakazani za 1. studenoga kako bi se izbjegli problemi tijekom održavanja summita G20 u Antaliji 15. i 16. studenog. Strani analitičari smatraju da je normalno da se vlada izabere prije održavanja summita. AKP silno želi većinsku vladu bez koalicijskih partnera, što je vjerojatno dio Erdoganovog plana. Ekonomska stagnacija i socijalni problemi će se sve više gomilati do 1. studenoga. Ovo je prvi put da u svojoj povijesti demokratska Turska ne može formirati koaliciju. Ova situacija je uistinu jedinstvena, za portal Valdai Club tvrdi dr. Hüseyin Bagci.
Većina budućih Erdoganovih planova i ciljeva će se sada naći na dnevnom redu. Duet Erdogan-Davutoglu funkcionira besprijekorno, bez problema i nije nikakvo čudo da Erdogan planira održati kongres AKP-a 12. rujna. Predsjednik želi nastaviti suradnju s Davutogluom kojeg je lako kontrolirati. Davutoglu je uvjerljivo dokazao da je koalicija bila nemoguća. Analitičari vjeruju da se Davutoglu neće protiviti Erdoganu, bilo sada ili u budućnosti. Doista, ne postoje uvjeti za takav njegov potez. Konačno, Erdogan je bio mentor Ahmetu Davutogluu i uveo ga je u visoku politiku. Sada im puno pravo od njega očekivati političku poslušnost.
Međutim, bez obzira na sve, Erdogan je predsjednik Turske i prisiljen se ponašati u skladu s ustavom. Unatoč svakodnevnim kršenja ustava iz 1982. godine, Erdogan je jedini turski predsjednik koji je dobio 52 posto glasova.
U ovom trenutku je demokratska Turska je ponovno u jedinstvenoj situaciji. Političari se sve češće govori o potrebi za novim ustavom.
Niti jedna od političkih stranaka koje se protive Erdoganovom “predsjedničkom sustavu” neće promijeniti svoje stajalište. U tom pogledu je znakovit slogan: “Mi vas ne želimo za predsjednika!”, što mu je zbog Erdoganove politike prema Kurdima i promjene njegovog stava prema kurdskom mirovnom procesu prokurdski HDP poručio prije izbora 7. lipnja.
Očito je da je zbog radikalne politike Erdogan izgubio potporu kurdskih birača. Njegova stranka AKP će vjerojatno izgubiti izbore u istočnoj i jugoistočnoj Turskoj gdje živi većinsko kurdsko stanovništvo. Erdogana danas smatraju vođom koji dijeli, a ne ujedinjuje narod.
On je u tursku političku areni ušao kao politički moćnik. Kako će sada spasiti obraz? To je važno pitanje. Još je izuzetno aktualno pitanje krši li on ustav, obzirom na njegovu namjeru da bude predsjednik do 2019. godine pod istim ustavom i bez vladajuće stranke AKP, koja je osvojila tek 258 mjesta u parlamentu.
Obzirom na okolnosti, izgleda da će Erdogan izgledati kao lav kojega će čuvati u kavezu u njegovoj ogromnoj palači u Ankari. Uostalom, on je na izborima obećao da će biti drugačiji predsjednik. Njegovo područje djelovanja treba biti ograničeno zakonom i ustavom. Ako to ne bude učinjeno nakon izbora, to bi značilo da bi on poslije izbora de facto dobio željeno predsjedništvo. S druge strane, ako mu ruke budu vezane zakonom, on će učiniti sve što bude mogao kako bi se oslobodio i proširio svoje područje djelovanja.
Svi se slažu da je Erdogan jedan od najjačih političara u suvremenoj Turskoj. Međutim, Turska ima snažnu parlamentarnu demokraciju koja je uvijek nastojala ograničiti želju vladavine jednog čovjeka. Uz sve nužne kritike, bilo bi malo pretjerano reći da je Erdogan klasični diktator, kao što ga ponekad nazivaju. Prije ili kasnije će Erdogan morati djelovati u skladu s demokracijom i u skladu s turskim ustavom, što će biti bolje za njega i za Tursku. Erdogan je iznimka među demokratskim političkim liderima, a kao što znamo, iznimke potvrđuju pravila.
Izvor: Plans and Prospects for Recep Tayyip Erdoğan – Valdai Club
