Enisa Bučuk: Marginalizacija – šta je to?
Da bismo mogli definirati pojam marginalizacije potrebno je odrediti uslove u kojima se javlja, ali i posljedice te karakteristike po kojima se razlikuje od drugih, sličnih pojava. S obzirom da znam razlikovati pojam marginalizacije od drugih pojmova, a nisam bila sigurna koliko mladih zaista zna šta je marginalizacija, postojao je samo jedan način da to saznam – otići među vršnjake i upitati ih.
Visočka gimnazija ima 535 učenika, a ja sam odlučila ispitati njih 270, tačnije učenike iz svoje smjene.
Ajla(19): Ako je margina granica, onda je marginalizacija vjerovatno postavljanje neke granice među ljudima.
Površno gledano, ovakva definicija marginalizacije je tačna. Me-đutim, ona podrazumijeva mnogo više od same granice.
Mahir(17): Ako je neko marginaliziran, to znači da je odvojen od
ostatka društva, kao što je to slučaj prilikom diskriminacije.
Osim nekoliko odgovora koji su bili blizu, iznenadilo me je koliko su mladi neinformisani o ovom problemu. Više od polovine ispitanih, dakle njih 57% nije imalo nikakve predstave o tome šta ovaj pojam predstavlja, dok je ostalih 43% na temelju logičnih promišljanja davalo različite odgovore: da je to identično diskriminaciji,
da je to isključivanje iz društva, da je to loše i sl.
Prvo što je bitno napomenuti jest da marginalizacija nije isto što i diskriminacija.Tačnije, marginalizacija je posljedica diskriminacije, a znači isključenost osobe ili grupe iz društva, odnosno njeno postavljanje na same margine društva.
Marginalizirane grupe imaju otežan ili onemogućen pristup dobrima (npr. stanovima), uslugama (npr. zdravstvo) i ostvarivanju prava (npr. jednake mogućnosti zapošljavanja). Ljudi se mogu dovesti na marginu društva iz različitih razloga, a najčešće su to socijalni, ekonomski, etnički, vjerski i kulturni faktori.
Biti marginaliziran nije uslovljeno time da se mora biti siromašan, nezaposlen ili pripadati nekoj vjerskoj skupini – to znači biti isklju-čen iz svih dešavanja, bilo odlučivanja o nekim pitanjima, pristupa zdravstvu, obrazovanju i sl. Takav je, na primjer, slučaj sa Ustavom naše države, gdje se svi oni koji ne pripadaju jednom od tri konstitutivna naroda (kao što su to nacionalne manjine), automatski smatraju „ostalima“ te su samim tim isključeni iz aktivnog politič-kog života i mogućnosti da utiču na njega.
Marginalizacija predstavlja veliki problem koji je, nažalost, nerješiv.
Taj problem društvena svijest mora osuditi i institucionalno potisnuti, a borba za jednakopravnost i ravnopravnost mora biti
konstantna.
www.magazinplus.eu – Enisa Bučuk
