Kultura

Enciklopedija Bošnjaka: Kurtćehajić Šaćir Mehmeda

Bošnjaci su stoljećima čuvari Bosne i bosanskoga jezika

(Iz ENCIKLOPEDIJE BOŠNJAKA autora dr. Nazifa Veledara):

KURTĆEHAJIĆ, Šaćir Mehmeda (Bijelo Polje, 1844 – Beč, 1872), novinar i urednik, prosvjetitelj, prevodilac, publicist, pisac, reformator, prefinjeni intelektualac bez premca, patriota, zaštitnik Bosne i Hercegovine i Bošnjaka od raznih tendencioznih srpskih i hrvatskih svojatanja, pokretač, novinar i urednik prvog privatnog bošnjačkog lista (1868), direktor, predsjednik Sarajevske općine (izabran 1872).

Rođen je u veoma uglednoj porodici u Bijelom Polju na Limu, u Sandžaku, u Bosni, u porodici Mehmeda (Emina) Kurtćehajića, koji je kao kadija i muderris službovao u više bošnjačkih gradova: Gusinje (kadija 1868), Bijelo Polje (muderris i kadija 1872, poznat kao bjelopoljsko-bihorski kadija), Bihać (kadija 1878). Autor je alhamijado pjesme od 20 strofa „Car Mustafa nestade“.

Šaćir Mehmeda Kurtćehajić, kao intelektualac bez premca, osjećao je vrijeme koje dolazi. Pisao je pod utjecajem zapadnih reformnih strujanja. Cilj mu je bio zaštititi Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake od raznih srpskih i hrvatskih svojatanja, te je u tom pravcu pisao i djelovao. Kada Kurtćehajić stiže u Sarajevo (1866) izlaze glasila: tri sedmična lista te godišnjak na turskom jeziku Salname. Bosanski vjestnik, prvi naš sedmični list, izlazio je nepunu godinu, do marta 1867. godine. List je izlazio na bosanskom jeziku. Zvanično glasilo Vilajetske vlade sedmičnik Bosna izlazio je na bosanskom (ćirilicom) i na turskom jeziku (arebicom), trajao je skoro punih 13 godina. Nepunu godinu (1876) u Mostaru je izlazio i sedmičnik Neretva. Od 1868. godine Kurtćehajić je urednik lista Bosna, koji je izlazio u Sarajevu, a iste godine pokreće list Sarajevski cvjetnik (Gülşen-i Saray), prvi privatni bošnjački list (prvi broj objavljen 24. 12. 1868), čiji je novinar i urednik. List je izlazio dvojezično s uporednim tekstom na turskom (arebicom) i na bosanskom jeziku. (The paper Sarajevski cvjetnik – Gulseni Saray printed by the Muslim journalist from Bosnia and Herzegovina Šaćir Mehmeda Kurtćehajić). List Sarajevski cvjetnik ima veoma važnu prosvjetiteljsku ulogu u tom vremenu. Kurtćehajić je ukazao na razne negativne pojave u Bosni i Hercegovini. Posebno je isticao da Bošnjaci prihvataju sve ono što ne valja od Zapada (konzumiranje alkohola, razvrat i udaljavanje od vjere), a ne prihvataju ono što valja (ljubav prema nauci, rad i red, tačnost) – čime su Bošnjaci povrijedili ono najbolje što su imali – moralne norme svoje tradicije i identiteta. Posebno je isticao jasnost jezika u listu, preciznost stila i izražavanja, jednostavnost i razumljivost za širu čitalačku publiku.

Kao doajen bošnjačkog novinarstva, Kurtćehajić je pisac brojnih političkih, ekonomskih i poučnih članaka, prevodilac i prosvjetitelj, borac za uvođenje bosanskog jezika u škole, te svjetovnih predmeta i savremenog obrazovanja. Uspješno je polemizirao s više srpskih i hrvatskih listova. Safvet-beg Bašagić nazvao ga je “prva lastavica koja je navijestila duševni preporod u Bosni i Hercegovini.” Kurtćehajić je postao prvo novinarsko i publicističko ime u Bosni i Hercegovini i postavljen je za direktora Vilajetske štamparije 1869. godine. Radio je i kao tumač i prevodilac za turski jezik.

Inače, moramo napomenuti, da arhive listova Bosanski vjestnik, Sarajevski cvjetnik, Bosna, Bošnjak, Behar, Biser, Ogledalo, Pravda, Bosanski prijatelj… imaju neprocjenjiv značaj za proučavanje prošlosti Bošnjaka i bosanskog jezika, napose (Jezik historijski ne “imanuje” narod već teritorij, prostor na kojem se jezik govori, piše i razvija. Takav je slučaj i s Bosnom i njenim jezikom. Jezik je bosanski zato što je jezik Bosne. Nominacija bošnjački jezik je izmišljena i ona ne postoji niti je ikada postojala u svijesti govornika jezika Bosne, op. a.), čiji istinski začetnik i pronicljivi uzor se rodi u čaršiji na Limu, u Bosanskom vilajetu, u tadašnjem Akovu, današnjem Bijelom Polju u Sandžaku – Šaćir Mehmeda Kurtćehajić.

Kurtćehajić je izabran 1872. godine za predsjednika Sarajevske općine. Pozivao je zemljake da otvaraju škole i školuju djecu. Bio je prvi bosanskohercegovački moderni novinar i urednik. Isticao je potrebu jednakosti i ljudske pravde u zemaljskoj sreći i životnom idealu, u radu i kreposti. Nastojao je da preuredi društvo u Bosni, otkloni zaostalosti i stvori vedru sliku u bosanskoj stvarnosti. Bio je željan većeg obrazovanja i širih vidika. Njegov društveni i javni rad odišu prosvjetiteljskim idejama, koje hoće da poduče i obavijeste, te da podignu razinu svijesti i obrazovanja u Bosni i Hercegovini.

O (bosanskom) jeziku Sarajevskog cvjetnika, Ljiljana Nogo analizirajući njegove fonetske, leksičke i morfološke karakteristike, na kraju zaključuje: „Jezik ovog časopisa bio je blizak, bar po nekim osobinama, svim nacionalnim grupacijama na bosanskohercegovačkom tlu.” To svakako ukazuje da je jezik Sarajevskog cvjetnika autohtoni jezik svih stanovnika Bosne i Hercegovine. (Vidi: Ljiljana Nogo, Fonetske, morfološke i leksičke osobine Sarajevskog cvjetnika. Jezik štampe u Bosni i Hercegovini (ur.) Herta Kuna, Institut za jezik i književnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Radovi VIII, Sarajevo, 1981, str. 241)

Šaćir Mehmeda Kurtćehajić je obolio od tuberkuloze pa 1872. godine odlazi u Beč radi liječenja, gdje je i preselio na ahiret sredinom redžepa 1289. (1872) u 27. godini života. Pokopan je na Centralnom groblju u Beču.

FB: Nazif Veledar

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close