Pjesnik, boem, poliglota i prevodilac Musa Ćazim Ćatić rođen je u Odžaku 12. marta 1878. godine. Bio je jedan od prvih bošnjačkih pjesnika, koji su nakon dugog, višestoljetnog perioda stvaranja književnosti na orijentalnim jezicima, poeziju pisao na maternjem, bosanskom jeziku.
Autor teksta: Mirsad Ovčina
Ase leži pjesnik odličnoga dara, koji nije tražio časti ni šićara, već boemski živio i čuvenstveno pjevo, dok ga smrt ne doprati do ovog mezara. (Rubaija za nišan Muse Ćazima Ćatića, Safvet-beg Bašagić, 1928.)
Svega nekoliko lirskih pjesama, pisanih jezikom sevdalinke, iz opusa bosanskohercegovačkog pjesnika Muse Ćazima Ćatića je snimljeno u izvedbama poznatih interpretatora sevdalinke. Da ih ima i da ih je moglo biti više svakako možemo potvrditi, ali upravo ova činjenica na autentičan način preslikava i sam splet životnih okolnosti u kojima je veliki pjesnik živio i djelovao: samo jedna zbirka pjesama je štampana za njegovog života, a tek svega pet ljudi došlo je na njegovu dženazu. Bohemski način života i društveno-političke prilike onemogućile su mu da dā više.
Pjesnik, boem, poliglota i prevodilac Musa Ćazim Ćatić rođen je u Odžaku 12. marta 1878. godine. Bio je jedan od prvih bošnjačkih pjesnika, koji su nakon dugog, višestoljetnog perioda stvaranja književnosti na orijentalnim jezicima, poeziju pisao na maternjem, bosanskom jeziku. Pisao je ljubavne, rodoljubive i religiozne pjesme. Profesor Enver Kazaz ističe da je upravo utjecaj sevdalinke omogućio nastanak nekih od najboljih njegovih pjesama: Ponavljanjem motivskih vrela sevdalinke, njene muzikalnosti i emocionalnih treperenja, Ćatić je ostvario neke od najljepših ljubavnih pjesama bošnjačke književnosti. Vjekovno iskustvo kolektivne pjesme, prelomljeno kroz prizmu jake pjesničke individualnosti, ostvarilo je karakterističan pomak u nadogradnji poetskih obrazaca i jezika, što se osobito pokazuje u vrlo plastičnom izvođenju poetskih detalja. (Kazaz 1997:32) Takve su i pjesme iz ciklusa Ašiklije, u kojima su upotrijebljeni motivi iz sevdalinki.
Interpretatorka sevdalinke Emina Zečaj je 1974. godine za “Jugoton” snimila Ćatićevu pjesmu Pričala mi, za koju je Ismet Alajbegović Šerbo komponirao melanholičnu rubato melodiju, po uzoru na sevdalinku. Pjesmu je snimio i sazlija Hašim Muharemović 1978. godine. Pjevani tekst minimalno odstupa od pjesnikovog teksta koji ovdje donosimo:
Pričala mi kona tvoja: / Kada su te njemu dali, / Da si, draga, zadrhtala / K'o na grani listak mali; // Kanula ti suza s oka / Niz obraze prerumene. / O, da li si, da l’ si tada / Sjetila se tužna mene? // Jesu li ti na um pali / Sevdaha nam danci mili, / Pa ti drhtaj mladog srca / I tu suzu izmamili? // Ah, znam, jesu. Ta i ja sam / More suza tada lio / I u tome burnom moru / C'jelu prošlost utopio.
Pjesma Sjećaš li se iz ciklusa Uspomene, u čijem tekst Ćatić pripovijeda o svom slomljenom srcu, prisjećajući se prošlih vremena, objavljena je na albumu “Kradem ti se” Himze Polovine 1976. godine u izdanju “Jugotona”. Ovu pjesmu je, osim prve generacije vokalnih solista Radio-Sarajeva (Z. Imamović, N. Aleksić, M. Petrović) snimio još i Nedžad Salković, na albumu iz 1972. godine u izdanju PGP RTB-a. Interesiranje za ovu pjesmu pokazali su i savremeni interpretatori sevdalinke Damir Imamović i grupa Mostar Sevdah Reunion:
Sjećaš li se kad si lani / na uranku sreće bila. / Dala si mi jednog dana / stručak nježnog karanfila. // Ja sam cv'jetak mirisao / kao s tvojih b'jelih grudi. / Bajan miris što ‘no pjesme / u junačkom srcu budi. // Ali skoro uveo je / taj karanfil, cv'jetak ubav. // Da l’ će, draga, isto tako / uvehnuti naša ljubav?
Pjesma U sevdahu, koja obiluje erotskim elementima, pronašla je mjesto u repertoaru interpretatora sevdalinke Emine Zečaj i Salema Trebe. Kao pjevana, izvodi se u skraćenoj varijanti. Trebo, kao izrazito nadaren interpretator sevdalinke, za ovu pjesmu je komponirao muziku koja je zajedno s drugim pjesmama, objavljena na njegovom albumu “Sretni dani” 1997. godine:
U sevdahu moja duša / Oko tvoga dvora l'jeta, / Tebe traži, Šemso mila, / Kao leptir majskog cv'jeta. // Hotjela bi amber-miris / S vilinske ti kose piti; / Ah, pusti je, ona će se / U tom milju utopiti!… // U sevdahu pjesma moja / S lahke harfe tebi hrli / I tvoj svaki korak prati, / Jer je željna da te grli; // Ah, željna je da na tvoje / Ružičaste usne pane; / Pa pusti je, zlato moje, / Ljubeći te nek izdahne… // U sevdahu srce moje / Tvoga toplog žara žudi, / Hotjelo bi da s’ ogrije / Sred mlađanih tvojih grudi. // Daj pusti ga, na toj vatri / U pepeo nek se stvori / Smrt će njemu slatka biti, / U sevdahu kad izgori.
Kao dio sazlijskog repertoara, izvođena je i Ćatićeva pjesma Jednoj bogatašici (autor melodije nepoznat) u reduciranoj varijanti, bez pojedinih strofa. Direktno obraćanje dragoj, kao obrazac susrećemo u mnogim sevdalinkama, pa stoga i ne iznenađuje što je i ova Ćatićeva pjesma zaživjela u pjevanoj varijanti:
Ne gledaj me, ljepote ti tvoje! / Jer Tvoj pogled mir mi samo muti. / Ne gledaj me, jer do Tvog su skuta / Mom sevdahu zagrađeni puti. // Ti si kćerka bogatstva i sreće, / Odrasla si u zlatu i svili, / Tvojom dušom nikad se nijesu / Oblakovi teške tuge vili. // A ja pjesnik gola sam sirota, / Za me radost tek je pusta bajka, / U kolibi pod čađavim krovom / Rodila me siromašna majka. // Pa ta tuga zar da i Tvoj život, / Tvoju sreću tako bistru muti? – / Ne gledaj me; ta do Tvog su skuta / Mom sevdahu zagrađeni puti!
Vrijedan opus Muse Ćazima Ćatića predstavljaju i religijske pjesme u kojima je primjetna njegova duboka religioznost. Ćatić posljednjih godina ponovo plijeni pažnju kod nas, ali ovaj put iz drugog ugla. Njegova religiozna pjesma „Islamu“ i patriotska “Bošnjak” snimljene su i nalaze se na repertoaru bosanskohercegovačkih izvođača duhovne muslimanske muzike.
Musa Ćazim Ćatić na ahiret je preselio u cvijetu mladosti 6. aprila 1915. godine u svojoj 37. godini. Ukopan je u Tešnju. On je uz Bašagića, Đikića i druge, bio jedan od pjesnika koji su oplemenili i obogatili zvučnu kulturu Bosne i Hercegovine.
