Elizabet Goldštajn: BiH živi na znoju svojih građana!

Elizabet Goldštajn, direktorica WB za jugoistok Evrope

EKSKLUZIV BiH živi na znoju svojih građana!

– Svjetska banka (WB) do sada je u Bosnu i Hercegovinu uložila 1,88 milijardi dolara. Mi smo posebno ponosni na ono što smo uradili odmah nakon rata. Posebno smo ponosni na rad u obnovi Starog mosta u Mostaru. Ali smo jako puno radili na projektima energetike koji su se pokazali sada kao jako uspješni i izvor značajnih prihoda za BiH.

Također, istakla bih i našu saradnju s malim i srednjim preduzećima u proteklom periodu. I ta je priča jako uspješna – kaže u intervjuu za “Dnevni avaz” direktorica WB za jugoistok Evrope, Elen Goldštajn (Ellen Goldstein).

Ona je u proteklih nekoliko dana u posjeti našoj državi i obišla je bezmalo sve institucije, ali i brojne komitente u BiH.

WB jeste puno uložila. Koliko su se te investicije isplatile?

– Tokom posjeta malim i srednjim preduzećima koje sam imala, vidjela sam da su one potencijal za zapošljavanje mladih ljudi. Sveukupno, dakle, imamo dobre lekcije iz BiH, mada je bilo i neuspjeha.

Radimo puno na podršci privatnog sektora, energetiku sam već pomenula, a neke uspjehe imamo i u izazovnim sektorima javnih usluga. Svi znamo koliko BiH ima kompleksnu i brojnu administraciju, koja je rezultat dejtonske strukture. Iskreno, upravo takva struktura za nas je izvor izazova. Radimo na jačanju porodične medicine i kako ona može zadovoljiti potrebe populacije. Imamo i tu, dakle, uspjeha.

Pažljivo brinemo o prirodnim bogatstvima BiH, kako bi ona bila tu i za buduće generacije – vode, energetika, šume… Radimo na razvoju svijesti kod ljudi da brinu o onome što trebaju ostaviti narednim generacijama.

Šta su neuspjesi koje ste imali?

– Dvije su oblasti u koje u tom kontekstu mogu uprijeti prstom – brzina provedbe reformi i izgradnja političke volje da se duboke strukturalne reforme provedu. Bilo je situacija kada su se odluke jako sporo donosile. A imamo svakodnevno susrete s kompleksnim strukturama, od kojih su neke još iz vremena nekadašnje Jugoslavije.

Ti ostaci nekadašnjih vremena čine da BiH nije dovoljno spremna za izazove današnjice. To nije neuspjeh WB, već je opterećenje za vas. Niste dovoljno spremni za otvorena tržišta, integriranog s EU i svjetskim tržištem, globalne izazove, vaša radna snaga nije fleksibilnaa, koliko bi trebala biti. A morate biti kako bi BiH rasla kako zaslužuje i kako bi se brzo otvarala nova radna mjesta. Te se reforme još nisu desile, a moraju.

Zašto moraju?

– Pogledajte oko sebe. Kod vas je stopa nezaposlenosti i dalje tvrdoglavo visoka, posebno među mladom populacijom. Ekonomske atktivnosti postoje i puno je u neformalnom sektoru. Nije loše ni to, ali se te aktivnosti moraju fomralizirati kako bi se stvorilo više prilika za zapošljavanje i napredak mlade generacije.

Pošto to nije razvijeno, puno mladih napušta zemlju i odlazi u inostranstvo.

Čak ni to, samo po sebi nije samo loše. Ti koji odu vani, u BiH šalju novac, pomažu svojoj porodici. Ali ta pomoć bi mogla biti mnogo uspješnija kada bi se novac investirao u nova radna mjesta, a ne naglašeno davao u socijalne svrhe.

Pazite, te doznake su jako bitne za BiH. Onog momenta kada je strana humanitarna finansijska pomoć počela opadati, one su dobile na značaju. Od 2000. do 2008. sve su više te vrste doznaka utjecale na BiH. Ako hoćete, doznake su zamijenile finansijsku pomoć međunarodne zajednice.

Ipak, one su otišle najviše na potrošnju. Ljudi su obnavljali kuće ili manje biznise. Mi bi smo voljeli da se više taj novac utroši u investicije, kako bi se otvarala radna mjesta.

Očekuje se formiranje vlada u BiH. Šta su Vaša očekivanja od njih?

– Imala sam pozitivan sastanak s članovima Predsjedništva BiH. Imam osjećaj nekog optimizma, da će se vlade brzo formirati. Svi političari rekli su mi da se naprijed može ići samo kroz duboke ekonomske reforme. Dosadašnji kurs više ne daje rezultate. Plus, od globalne krize 2008. godine, nema rasta. Mladi ljudi u BiH ne nalaze adekvatan posao i sada se kurs mora mijenjati.

Plus, nemiri iz februara, pojačani nesnalaženjem nakon majskih poplava doveli su do nezadovoljstva kod građana BiH i oni očekuju i traže više. I tako treba. Oni trebaju od izabranih političara zahtijevati da se provedu duboke reforme koje će dovesti do živog i jakog privatnog sektora i boljih javnih službi i zaštite i izgradnje nacionalnih resursa ove države.

Hoće li doći do tih reformi?

– Jako se nadam da ćemo vidjeti snažnu političku volju i opredjeljnje da se krene u reforme. I ne treba to biti nešto kolosalno. Mislim da se treba fokusirati na nekih ključnih maksimalno desetak oblasti koje će osigurati privredni rast i zapošljavanje.

Koje su to oblasti?

– Po meni, najvažnija je ona koja se tiče stvaranja živog i snažnog privatnog sektora. Treba se reformirati investicijska klima, osposobljenost radne snage, preispitati adekvatnost infrastrukture koju imate, te kako se BiH odnosi prema tržištima van BiH. Tu u prvom redu mislim na trgovinske barijere i odnose s ne samo evropskim, već svjetskim tržištem. To su oblasti koje zaslužuju predan i temeljit rad.

Onda, u drugoj oblasti treba se fokusirati na učinak javnog sektora. Koliko oni uspješno opslužuju građane i privredu. Nadalje, kako se nositi s problemom siromašenja i starenja ruralnih područja BiH. Imate razlike u pristupu javnim službama i nizak kvalitet njihovog rada.

A javni sektor je bitan kao podrška građanima i firmama, a ne kao teret koji je preglomazan i pritišće privredu.

Želimo da on motivira i pomaže privredi, a ne da ih ometa.

Je li u tom javnom sektoru i energetika i telekomunikacije?

– I to je dio tog segmenta. U BiH javni sektor čini oko 50 odsto ekonomije BiH i to je prilično visok procenat. U većini država gdje želite imati dinamičan rast, to je 25 do 35 odsto. Nemam iluziju da će promjene biti lahko provodive i ne smatram da su radikalni potezi najpametniji izbor. Mnogo se više može popstići ako se procedure pojednostave, budu transparentnije, ako se koriste moderne tehnologije…

Kada za neke stvari koristite internet i alate modernog doba, povećavate transparentnost i smanjujete mogućnost za korupciju. BiH je mala država i s manjim brojem ljudi i efikasnijim procedurama, mnogo se više može postići.

Postoje sve glasniji zahtjevi da se privatiziraju i telekom i elektroprivrede koje su u državnom vlasništvu u BiH. Šta mislite o tome?

– Generalno, državno vlasništvo ne bi trebalo biti prisutno nigdje gdje je proizvodnja. Dakle, tu ima prostora za izmjene. No, ne želim prenaglašavati to pitanje. Ovdje to čak i nije toliko izraženo kao u, na primjer, Srbiji. Tamo je mnogo više država vlasnik u firmama koje proizvode.

Dakle, privatizacija je moguća, ali to nije najveća prepreka za razvoj biznisa u BiH.

Šta su velike prepreke?

– Pa, na primjer, procedure za bilo kakav posao ovdje su jako dugotrajne, komplicirane i koštaju. I zato sam maloprije govorila o potrebi da se pojednostave procedure i uvedu moderne tehnologije. Time se smanjuje opterećenje privrede. Uz to, imate neadekvatnu infrastrukturu i veze s vanjskim tržištima. To treba mijenjati i poboljšavati i to je bitno, a ne privatizacija preostalih 5-6 odsto nečega što je u državnom vlasništvu.

U posljednje se vrijeme sve više špekulira da bi međunarodna zajednica trebala usloviti svoju dalju pomoć BiH, provođenjem reformi. Pojednostavljeno – obzirom da budžeti preživljavaju od pomoći MMF-a i WB, onda je uslov za dalje tranše, provođenje reformi.

– Istina je da je kod nas prisutna frustracija. Kada vidimo državu koja ima toliko potencijala u ovakvoj situaciji, onda se ne javlja taj osjećaj samo kod nas. Izostanak političke volje da se provedu reforme koje će donijeti nove investicije i nova radna mjesta, frustrira mnogo više građane ove zemlje. Ipak, smatram da ne možemo svoj put k budućnosti i boljoj BiH kazniti tako što ćemo uvoditi neke sankcije. Jedini način da se promjene dese je da građani BiH smatraju i zahtijevaju da se promjene moraju provesti. Političari, čiji je to posao, moraju onda ispuniti zahtjeve građana. Oni su ti koji moraju osigurati bolju privredu i bolja radna mjesta za mlade gerenacije BiH, kako one ne bi odrastale i obrazovale se ovdje, da bi otišle iz ove države.

Ne mislim da su prijetnje sankcijama učinkovite. Kada slušam bh. političare, od svih, neovisno od stranaka, čujem isto – oni žele isto kao i mi. To mi daje nadu da postoji osnov za političku volju da se reforme provode.

A međunarodna zajednica treba biti vrlo jasna u stavu šta je najbolji put i način provođenja reformi. Naši savjeti trebaju biti nedvosmisleni i upućivati na reforme koje daju najbolje i najpotrebnije rezultete i promjene. I iza naših savjeta treba biti sva tehnička i finansijska podrška koja je neophodna.

A onda je do političara i vlada da to provedu. Ono što sam do sada vidjela, dalo mi je nadu da budem jako optimistična da će se promjene desiti.

Moram reći da BiH ne živi na novcu MMF-a i Svjetske banke. Vlasti dobijaju neku podršku od nas, to je tačno. No, to je sitno u poređenju s doznakama dijaspore, na primjer. BiH živi na znoju svojih građana, kako onih ovdje, tako i u dijaspori.

Dakle, vi trebate znati da ste vi ti koji grade ekonomiju ove zemlje i vi ste oni koji osiguravate plaće svojim političarima.

Samim tim, vi ste ti koji trebate zahtijevati od njih neophodne promjene, njihovu odgovornost i adekvatno ponašanje, a ne mi. Vaši političari služe vama, a ne nama. A mi, kako sam i rekla, možemo i rado ćemo pomoći.

Kakvom Vam se čini ekonomska situacija u BiH? Država je u deflaciji. Koliko je to opasno?

– Očekivali smo takvo što, posebno nakon majskih poplava. Sada vidimo, na neki način dobru vijesti, da je kontrakcija ekonomije, prirodna nakon takvih nepogoda, kao što su poplave, manja nego smo očekivali. Na osnovu toga vjerujemo da će ekonomski rast biti oko nule. Iako to ne zvuči baš dobro, ovakav prirodni rast je bolji nego li smo očekivali nakon poplava.

Isto tako, vidjeli smo da je oporavak poljoprivrede, nakon poplava, bolji nego smo pretpostavljali u maju i junu.

Na osnovi svih pokazatelja, prilično sam uvjerena i optimistična, da će BiH u narednoj godini zabilježiti pozitivan ekonomski rast. Ne mogu govoriti o brojkama, ali očekujem napredak, mada skroman.

Ne znamo hoće li se desiti nešto što će utjecati na ovaj ili onaj način. A moramo računati i na utjecaj privredne situacije u Srbiji, koji se odražava na stanje u regionu.

Ipak, ako se ova godina završi s nulom, sve oko 1 odsto u narednoj godini je dobar privredni rast. A sve iznad toga je čak odlično!

BiH ostaje bez IDA novca

– Nakon dvije decenije, vrijeme je da BiH ostane bez sredstava programa Međunarodne razvojne asocijacije (IDA). To je već počelo i od naredne godine više ne možete pristupati IDA izvorima. Taj novac namijenjen je najsiromašnijima, a BiH ne spada u tu kategoriju. Vi ste među umjereno razvijenim zemljama. Zadnji put ste dobili 100 miliona dolara kredita iz IDA-e, kako bi se pomoglo u prevladavanju poplava.

BiH želi u EU i mi nadamo i radujemo da će u narednih tri do četiri godine vaša država imati status kandidata za članstvo u EU.

Sada su vam na raspolaganju naši krediti iz Međunarodne razvojne banke (IBRD) i ostalih finansijskih institucija.

Projekti vrijedni milijardu KM

– U ovom momentu radimo na 14 različitih operacija. Portfolio je „težak“ oko milijardu maraka. Riječ je o aktivnostima koje su, po nama, bitne. Primarno se fokusiramo na što bolji privatni sektor. Onda, dosta pomažemo poljoprivredu. Tu, između ostalog, vodimo računa i o sistemima za navodnjavanje, kako bi osigurali bolji urod, a samim tim i manje troškove za građanstvo. Pomažemo srednja i mala preduzeća, registraciju nekretnina…

Tu su i aktivnosti na poboljšanju javnih službi, poput zdravstva ili socijalnog osiguranja gdje radimo na reformama….

Jako smo zadovoljni dosadašnjim tokom i rezultatima naših aktivosti – kaže Goldštajn.
Autor: Sead NUMANOVIĆ – avaz.ba