Nakon što je Agencija za statistiku BiH preliminarno objavila ekonomski rast u trećem tromjesečju, jasno je da se ekonomska aktivnost BiH u 2016. tek skromno povećala sa skoro upola sporijim rastom u odnosu na stopu od 3,1% iz prethodne godine, navodi se u makrokonomskoj analizi Direkcije za ekonomsko planiranje.
Pri tome je posebno nizak rast zabilježen u prvom polugodištu sa godišnjim stopama od 1,8% u prvom, te 1,2% u drugom tromjesečju. Nakon toga je uslijedilo poboljšanje u trećem tromjesečju sa realnim rastom na godišnjem nivou od 2,4%.
Glavni izvori rasta u 2016. godini su bili robni izvoz sa realnom stopom od preko 5%, te blagi porast finalne potrošnje uz stagnaciju investicija u stalna sredstva. Izvozni rast i blagi porast domaće tražnje su doveli do realnog povećanja uvoza koje je po svemu sudeći dovelo do blagog realnog povećanja vanjskotrgovinskog deficita uprkos nominalnom smanjenju.
Jedan od glavnih uzroka usporenja ekonomskog rasta u odnosu na prethodnu godinu bi moglo biti normaliziranje uticaja zaliha koje su u 2015. proizvele više od trećine ukupnog ekonomskog rasta.
Inače, sve ovo se odvijalo u uslovima ubrzanog rasta u okruženju, te smanjenju svjetskih cijena koje je u najvećoj mjeri dovelo do pada bh izvoznih i uvoznih cijena i deflacije od 1,3% u prvih devet mjeseci 2016. godine.
Ekonomski rast u okruženju obično u velikoj mjeri određuje ekonomska kretanja u BiH ne samo u smislu bh izvozne tražnje nego i kroz finansiranje dijela finalne potrošnje, investicija i sl. Ipak, čini se da se u 2016. godini taj uticaj prije svega manifestovao kroz izvoz dok su prilivi po osnovu finansiranja domaće tražnje bili dosta skromni.
Značajan nominalni rast izvoza (roba i usluga) od 4,7% uz još (obzirom na pad izvoznih cijena nekoliko procentnih poena) veću realnu stopu u prvih devet mjeseci je uglavnom bio rezultat ubrzavanja ekonomskog rasta nekih od najvažnijih zemalja u okruženju. Iako je ekonomski rast eurozone (EU19) od približno 2% u prva tri kvartala bio na nivou ukupne stope iz 2015. godine, pojedine zemlje značajne za BiH bilježe napredak. Tako je u Njemačkoj devetomjesečni ekonomski rast od približno 2% bio nešto viši u odnosu na stopu od 1,7% iz 2015. godine. Slično ubrzanje je zabilježeno i u Sloveniji gdje je realni rast od 2,3% u 2015. povećan za približno 0,3 procentna poena. U Austriji je takođe ostvareno blago poboljšanje na još uvijek skromnu devetomjesečnu stopu od približno 1,3%. U isto vrijeme Italija je još uvijek daleko od oporavka od višegodišnje recesije obzirom na nizak ekonomski rast ispod 1%. Nasuprot tome, čini se da Hrvatska, koja je takođe zabilježila višegodišnji pad, pokazuje prve znakove oporavka. Na to ukazuje povećanje od približno 2,8% u prva tri tromjesečja što je znatno iznad stope od 1,6% u 2015. godini. Konačno, najveći napredak je ostvaren u Srbiji gdje je tek blag ekonomski rast od 0,8% u 2015. više nego utrostručen u prvih devet mjeseci 2016. godine.
Ipak, podaci iz platnog bilansa ne ukazuju da je pomenuto jačanje ekonomske aktivnosti u okruženju ojačalo rast raspoloživog dohotka građana kojim se finansira finalna potrošnja. Naime, raspoloživi dohodak je u prvih devet mjeseci rastao prije svega uslijed povećanja broja zaposlenih (1,6%), realnog rasta prosječne plate (2%), te socijalnih transfera po osnovu penzija kao rezultat povećanja broja penzionera (2,5%) i realnog rasta prosječne penzije (1,4%). Pri tome je važno pomenuti značaj deflacije (smanjenja potrošačkih cijena) od 1,3% u prvih devet mjeseci koja je kroz jačanje kupovne 8 moći plata i penzija zaslužna za najveći dio njihovog realnog rasta.
S druge strane, tekući prilivi stanovništva iz inostranstva na nivou devet mjeseci su praktički stagnirali (obzirom na njihovo tek neznatno smanjenje od 0,2%). Ovo je prije svega rezultat smanjenja inostranih priliva po osnovu socijalnih beneficija od 4,9% koje je u najvećoj mjeri iskompenzirano rastom inostranih doznaka od 2,7%. Za to vrijeme prilivi po osnovu sezonskog rada u inostranstvu bilježe neznatno smanjenje od svega 0,5% na nivou devet mjeseci.
Skroman rast raspoloživog dohotka građana je bio praćen tek blagim povećanjem javnih prihoda nakon izmirenja obaveza vanjskog duga, što nije bilo dovoljno za značajniji rast finalne potrošnje, a pogotovo investicija. Devetomjesečno povećanje PDV prihoda (prema poreskim prijavama) od 3% kojima se oporezuje finalna potrošnja, te istovremeno povećanje vrijednosti uvoza dobara široke potrošnje od približno 7%, ponajviše ukazuju da je došlo do određenog rasta potrošnje.
S druge strane, čini se da su investicije u stalna sredstva stagnirale u prva tri kvartala čime je najvjerovatnije zaustavljen pad (3,5%) iz 2015. godine. Na stagnaciju prije svega ukazuju devetomjesečno smanjenje građevinskih radova od 1,4% koje je bilo neutralisano istovremenim povećanjem vrijednosti uvoza kapitalnih dobara od 2,1%. Ipak, ovdje ohrabruje zaustavljanje pada građevinskih radova koji su u trećem tromjesečju nakon dugo vremena ostvarili godišnji rast od 2,3%.
Pored skromnog rasta raspoloživog dohotka i javnih prihoda, slaba ulaganja u stalna sredstva su takođe bila i posljedica izuzetno niskih direktnih stranih ulaganja od svega 274,3 miliona KM, odnosno 0,9% BDP-a iz 2015 godine.
Ovo je skoro upola niže u odnosu na već izuzetno skromnih devet mjeseci prethodne godine. Iako ne postoje zvanični podaci o zalihama na kvartalnom nivou, teško je očekivati da bi se mogao ponoviti njihov skok iz 2015. godine koji je proizveo 1,2 procentna poena ukupnog ekonomskog rasta. Drugim riječima, realizacija ove pretpostavke bi mogla objasniti značajno usporavanje ekonomskog rasta u 2016. godini.
Pomenuti rast domaće tražnje i izvoza su doveli do porasta uvoza (roba i usluga) čija je vrijednost prema platnom bilansu u prvih devet mjeseci porasla za 1,1%. Pri tome je realni rast uvoza vjerovatno bio znatno izraženiji obzirom na značajno smanjenje uvoznih cijena na koje ukazuje devetomjesečni pad indeksa jedinične vrijednosti robnog uvoza od približno 6%.
Istovremeno smanjenje istog indeksa koji se odnosi na robni izvoz od 3,8% ukazuje da je pad izvoznih cijena bio skoro upola niži od uvoznih. Među važnijim faktorima pada uvoznih cijena u prvih devet mjeseci su bili pad svjetskih cijena sirove nafte od 24% i neznatan pad cijena hrane od 0,2%. S druge strane, pad svjetskih cijena aluminija od 8,9% je bio značajan faktor devetomjesečnog smanjenja cijena robnog izvoza.
Uprkos pomenutim indikatorima, nepostojanje zvaničnih deflatora vanjske trgovine onemogućava preciznija saznanja o realnom kretanju izvoza, uvoza i vanjskotrgovinskog deficita. Ipak, pretpostavka o znatno intenzivnijem smanjenju uvoznih cijena u odnosu na izvoz bi mogla ukazivati na moguću realnu stagnaciju, ili čak blago devetomjesečno povećanje vanjskotrgovinskog deficita uprkos njegovom nominalnom padu od 5,6%, navodi se u analizi.
