Edin Urjan Kukavica: Osmorica tajanstvenih

Tuga i zabrinutost koje je prije malo više od mjesec pokazao bivši visoki predstavnik u BiH i (doista) osvjedočeni prijatelj ove zemlje i svih njenih naroda, gospodin Kristijan Švarc-Šiling (Christian Schwarz-Schilling), riječima: “Tužan sam zbog manjka bilo kakvog napretka u Bosni i Hercegovini od vremena kad sam ja bio visoki predstavnik do danas. Štaviše, u mnogim aspektima funkcioniranja društva i države primjetan je i pad. Podjele u društvu su još intenzivnije, zaposlenost je manja, a mirovine su žalosne”, te dodao da je rješenje svih problema u ovoj zemlji u jačanju Bosne i Hercegovine kao države. “Trenutna situacija može se promijeniti ako se nedvojbeno jasno definira državni status BiH. Stanje nastalo kao rezultat (djelimične i selektivne, prim. aut.) provedbe Dejtonskog mirovnog sporazuma takvo je da ta zemlja nije u stanju upravljati sama sobom. Zato su tu odgovornost iz ruku Bosanaca i Hercegovaca uvijek (pre)uzimale druge zemlje.” Prema njegovom mišljenju, SAD i EU moraju preduzeti zajedničke korake i mjere i riješiti političke i društvene krize u BiH koje traju neprihvatljivo dugo.

SAD i EU

“Europska unija i SAD moraju početi surađivati u cilju konačnog rješavanja vaših problema. Nadam se da će nedavni protesti u Federaciji i ponašanje Milorada Dodika u Republici Srpskoj Europi biti dovoljan pokazatelj da ne smije više oklijevati. Ovo je velika, rekao bih historijska, prilika za SAD i EU da pomognu Bosni; BiH je njihova odgovornost. Europa nije u stanju učiniti ništa u ovoj zemlji bez pomoći SAD. Angela Merkel i Barak Obama (Barack Obama) trebaju sjesti i dogovoriti se kako pomoći BiH. BiH ne može više ništa učiniti za sebe. To bi trebalo svima biti jasno”, rekao je Švarc-Šiling, naglašavajući da je BiH trenutno u najgoroj situaciji od početka devedesetih godina prošlog stoljeća i završetka rata. “U BiH je trenutno najgora politička i društvena situacija od kraja rata naovamo i to hitno treba promijeniti. Međunarodna zajednica samo suflira i preporučuje bh. političarima šta bi trebali raditi, a da pritom ništa stvarno ne čine. Ponavljam, SAD i EU zajedno moraju preduzeti odlučne korake u BiH.”

Samo mjesec poslije izjave gospodina Švarc-Šilinga, gotovo kao odziv na izravan poziv, iz poslovično dobro upućenih diplomatskih krugova stigla je vijest da bi početkom sljedeće godine, već u mjesecu martu, u Berlinu trebala biti održana međunarodna konferencija o „nužnim ustavnim promjenama i reformama” čije će zaključke već narednog mjeseca morati usvojiti Parlament BiH.

U tom smislu u međunarodnoj zajednici s posebnom pažnjom prate i analiziraju predizbornu utrku, da bi još pažljivije analizirali rezultate oktobarskih izbora i njihov mogući utjecaj na stanje i situaciju u našoj zemlji nadajući se sazivu Parlamenta BiH koji će biti ozbiljan, odgovoran i dobronamjeran prema građanima BiH. Drugim riječima, dvodecenijsko mrcvarenje BiH i njenih građana u vidu uvjeravanja da ne može biti bolje nego što jeste i da su za sve loše krivi oni drugi, moglo bi biti prekinuto zajedničkom i odlučnom akcijom SAD i EU, odnosno, predsjednika Baraka Obame i, dovoljno zanimljivo napose, njemačke kancelarke Angele Merkel(!).

Kako brojni predstavnici i izaslanici raznih institucija Europske unije do sada nisu polučili nikakav uspjeh, uzde bh. politike će u svoje ruke uzeti SAD i Njemačka, a prema spomenutim izvorima pripreme su već dobrano odmakle. Organizaciju konferencije o BiH preuzeo je Institut za međunarodne studije (SAIS) Univerziteta “Johns Hopkins” iz Vašingtona, za koji, samo informacije radi, radi više od 30 nobelovaca čije analize slove kao smjernice vanjske politike američke administracije. Osim toga, imajući na umu da je jedna od osnovnih osobina njemačke politike izravnost, operativnost i pragmatičnost, može se očekivati da se na ovoj konferenciji (pomalo asocirajući na onu iz 1884. godine) neće gubiti vrijeme na natezanju s bh. političarima, pogotovo ako struktura tih ljudi poslije oktobarskih izbora bude onakva kakvu očekuju SAD i Njemačka.

S obzirom na dosadašnja iskustva s bh. političarima, Vašington i Berlin neće ništa prepustiti slučaju. Štaviše, može se očekivati da će timovi koji operativno pripremaju martovsku Berlinsku konferenciju zaključke konferencije pripremiti i prije nego što ona počne te ih doslovno izdiktirati učesnicima i potpisnicima, naložiti usvajanje ustavnih promjena i reformi u Parlamentu BiH te naložiti njihovo provođenje u praksi kako bi država BiH konačno svukla “dejtonsku luđačku košulju”, stala na svoje noge i krenula naprijed. Bez obzira radi li se u ovom slučaju o dobronamjernoj mašti, želji ili još jednom zamazivanju očiju, kao ni je li riječ o koincidalnom poklapanju ili, pak, gospodin Švarc-Šiling (što uopće nije isključeno) zna informaciju više, ne treba iz vida gubiti da na ovakav potez SAD i Njemačke može utjecati i situacija u Ukrajini kao i sve aktivnije učešće Rusije u bh. politici te njeno protivljenje da BiH uđe u NATO.

Kako god, zanimljivo je da će međunarodnoj konferenciji u Berlinu iz BiH prisustvovati samo političari koji dobiju poziv na ime i prezime, njih sedam-osam! Ova informacija – bez obzira što se ne znaju imena – više otkriva nego što skriva. Naime, u izvješću Instituta za nove demokratije (EDI) iz Vašingtona kaže se da „međunarodna zajednica više ne računa (smatra ih neuračunljivim) na neke aktualne političke i državne dužnosnike koji su iskoristili Dejtonski sporazum da u zemlji stvore šovinističku i korumpiranu političku strukturu i ozračje u kojem nema čak ni nade za bilo kakav napredak te, stoga, sve takve prepreke i otpori moraju biti uklonjeni.” Ove riječi – koliko god bile samo riječi – mogu ukazivati na odlučnost da se na svaki način razbije otpor promjenama i reformama, bez obzira s kakvim ucjenama i prijetnjama bio upakiran.

Šta očekivati

Šta se može očekivati? Prema izvorima na kojima se temelji ovaj tekst, mogu se očekivati krupne ekonomske reforme koje su opet nemoguće ako prije ne bude političkih i onih vezanih uz unutrašnje ustrojstvo države. U tom smislu predviđene su izmjene Ustava BiH u smislu jačanja državnih institucija, odnosno uspostave doista socijalne države u kojoj će jednaka prava uživati nacionalno i građansko, odnosno ukidanje diskriminacije onih koji se ne izjašnjavaju kao Srbi, Hrvati ili Bošnjaci. To podrazumijeva jednog predsjednika, vladu umjesto Vijeća ministara i premijera države, te administrativnu reorganizaciju u kojoj će biti uspostavljeno pet regija zasnovanih na ekonomskim i geografskim kriterijima, državna ministarstva poljoprivrede i obrazovanja.

Da bi sve to bilo provodivo i provedeno, potrebna je i reforma pravosuđa, koja podrazumijeva formiranje državnog vrhovnog suda jer je BiH jedina zemlja na svijetu koja nema takvu pravosudnu instituciju. Sve to za cilj ima stvaranje ozračja u kojem bi naredni izbori (2018.) bili provedeni po novim pravilima, da bi dvije godine kasnije (2020.) BiH postala članica EU. Ha!?

Avaz – Autor: Edin Urjan Kukavica