Udar na Željezaru izazvat će domino efekt
Alarmantno
Zbog slabog otpora i nepatriotskog stava dozvolili su udar na najjače proizvođače – termoelektrane u Kaknju, Gacku i Tuzli, kaže Riđić
Vanjskotrgovinski deficit BiH raste i u prva četiri mjeseca ove godine veći je od 4,72 milijardi KM. U odnosu na isti period prošle godine deficit u robnoj razmjeni s inostranstvom porastao je za više od 132 miliona maraka.
Neumoljivi podaci
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, u periodu januar – april u BiH je uvezeno proizvoda u vrijednosti od 10,58 milijardi KM, dok je u istom periodu vrijednost izvoza iznosila 5,8 milijardi KM. Najviše smo uvozili iz Hrvatske (2,11 milijardi KM), Srbije (1,29 milijardi KM) i Njemačke (889 miliona KM). U prvom kvartalu najviše smo izvozili u Hrvatsku (1,12 milijardi KM), Njemačku (872 miliona KM) i Austriju (593 miliona KM).
Profesor Internacionalnog univerziteta u Sarajevu Ognjen Riđić kaže da se bh. ekonomija suočava s kombinacijom strukturalnih ekonomskih slabosti, visokim stepenom ovisnosti o uvozu, posebno skupih, sofisticiranih proizvoda, uz ograničenu izvoznu kompetitivnost, ali i kardinalne greške vlasti. Podaci iz prva četiri mjeseca bit će mnogo lošiji za ostatak godine, nakon gašenja proizvodnje u najvećim izvoznicima, poput Koksare u Lukavcu i Željezari Zenica.
Riđić: Kardinalne greške vlasti. Facebook
– Podaci će definitivno biti lošiji radi domino efekta, jer su mnoge podržavajuće industrije i biznisi bili uvezani s Koksarom i Željezarom, legendarnom kompanijom koja je u svojih 130 godina postojanja preživjela tri rata, a sada je lošim prodajama i odlukom politike ugašena. Mislim da je njeno spašavanje strateški interes BiH, a birači bi trebali kazniti ove koji su doveli do toga – kaže Riđić.
Udar na najjače
Uz naftu i plin, kojih nemamo, Riđić podsjeća da smo počeli uvoziti i struju, koju pored koksa i čelika smatra fundamentalnim proizvodom.
– Zbog slabog otpora i nepatriotskog stava dozvolili su udar na najjače proizvođače – termoelektrane u Kaknju, Gacku i Tuzli. Zavrtanjem ruke, zbog zelene agende i ne znam kakvog cilja od izvoznika struje postali smo uvoznik, a možete zamisliti šta će s nama biti nakon što smo izgubili koks, čelik, rudnik željezne rude u Ljubiji, a sada nemamo ni dovoljno struje. Idemo ka potpunoj ovisnosti, što je forma neokolonijalizma. Krivim političare, ali i narod koji im ne daje do znanja da to tako ne može – ističe profesor Ognjen Riđić.
avaz
