Milijarderi novac prebacuju na fondacije i tako izbjegavaju porez!

 Vijest da će jedan od najbogatijih ljudi na svijetu Mark Zuckerberg donirati svoje bogatstvo od 45 milijardi dolara, objavljena nedugo nakon vijesti da je dobio kćerku, ugrijala je srca mnogih korisnika društvenih medija, posebno korisnika facebooka čiji je Zuckerberg osnivač. Novinari uglednih magazina objašnjavaju da u stvarnosti neće biti nikakvog poklanjanja niti doniranja. Zuckerberg će smanjiti porez koji mora platiti i na taj način smanjiti prihod države od poreza a oni se, između ostalog, koriste i za socijalnu pomoć najsiromašnijim.

Mark Zuckerberg je prije nekoliko dana objavio kako će gotovo sav svoj novac od dionica vrijednih 45 milijardi američkih dolara donirati u dobrotvorne svrhe. Zuckerberg i njegova supruga Priscilla Chan objavili su da će u toku svog života donirati 99 posto svojih dionica facebooka dobrotvornoj organizaciji.

Nekoliko superbogataša poput Billa Gatesa i Warrena Buffetta su to već ranije uradili.

Odluka vlasnika facebooka, objavljena nekoliko dana poslije vijesti da je postao otac, da svoje bogatstvo neće prenijeti na djecu izazvala je mnogo pažnje medija i javnosti uz oduševljenje ovom odlukom. Na facebooku je Zuckerbergovo pismo podijeljeno više od 260.000 puta uz gotovo milion i po “likeova”.

U stvarnosti Zuckerberg neće donirati novac nego će svoje vlasništvo nad dionicama prenijeti na fondaciju kojom će upravljati sa suprugom.

“Usmjeravanjem svojih dionica u novu organizaciju, kritičari kažu da pokušava učiniti da izbjegavanje poreza izgleda kao altruizam”, piše Gillian B. White u tekstu za The Atlantic.

Baš i nije fondacija

John Cassidy u tekstu za The New Yorker objašnjava da će The Chan Zuckerberg Initiative biti organizovana kao korporacija sa ograničenom odgovornošću a ne kao tradicionalna humanitarna organizacija. U poreznim olakšicama gotovo da nema razlika. Cassidy se u tekstu poziva na Marcusa Barama koji je nedavno naglasio kako su ovakve korporacije sve češće. Sve dok su posvećeni dobrotvornom radu i u posjedu porodične fondacije izuzeti su od poreza. Uz to imaju i više slobode u ulaganjima od običnih fondacija, piše Cassidy.

On podsjeća na primjer fondacije Billa i Melinde Gates osnovane 2000. godine, koja je prošle godine podijelila oko četiri milijarde dolara u grantovima. Najveći dio novca potrošen je na borbo protiv HIV-a, malarije i tuberkuloze, bolesti koje ubijaju milione ljudi u siromašnim zemljama. Zuckerberg i Chan su također dali velike sume novca, posebno u borbi protiv virusa ebola. Njihova fondacija će se fokusirati na “povećavanje ljudskog potencijala i promoviranje jednakosti”, naveo je vlasnik facebooka u svom postu o osnivanju fondacije.

Iznos donacija nije jedina stvar koja izaziva pažnju, smatra Cassidy.

“Davanje u dobrotvorne svrhe u ovoj količini čini moderni kapitalizam, sa svim njegovim nejednakostima i nepravdama, donekle odbranjivijim”, piše Cassidy i dodaje kako uspješni poslovni ljudi poput Zuckerberga, Gatesa i Buffetta na ovaj način šalju snažnu poruku šefovima mešetarskih fondova sa Wall Streeta, ruskim oligarsima, evropskim industrijalcima, arapskim naftnim šeikovima i svima ostalim koji su nagomilali bogatstvo da se “od onih kojima je dano i očekuje mnogo”.

Cassidy podsjeća da su Gates i Buffet 2010. godine “izazvali” ultrabogataše da doniraju polovinu svog bogatstva i da je od tada više od hiljadu milijardera potpisalo izjavu da će to uraditi. U posljednje vrijeme je sve više bogataša koji prave svoje filantropske organizacije koje ispunjavaju ciljeve svojih osnivača a taj se fenomen, objašnjava autor teksta, naziva “filantrokapitalizam”.

Autor teksta New Yorkera ne osporava pozitivne strane ovog načina filantropije ali napominje činjenicu da on košta poreske obveznike pa čak i najšire demokratke procese. Da je vlasnik facebooka odlučio unovčiti svoje dionice morao bi platiti značajan iznos poreza a taj novac bi se iskoristio za finansiranje vladinih programa, objašnjava Cassidy. Porez se plaća i kod nasljedstva dionica ili novca. Prebacivanjem dionica u dobrotvornu organizaciju izbjegnute su obje vrste poreza.

I to nije sve jer će prepisivanje dionica na fondaciju Zuckerbergu omogućiti dodatne poreske pogodnosti na neostvarenu dobit poput plate i dividende, koju facebook sada ne isplaćuje.

“Da je ono što Zuckerberg radi izolovan primjer, to ne bi puno značilo za ukupne prihode od poreza. Ali ta se praksa širi u vrijeme kada raspodjela bogatstva postaje sve više jednostrana, što znači da potezi malog broja jako bogatih ljudi mogu imati veći uticaj”, piše Cassidy i dodaje da je nejednakost u Americi na najvišem nivou još od 1916. godine.

Svi mi ostali

Institut za političke studije iz Washingtona je nedavno objavio istraživanje “Forbes 400…i svi mi ostali”. Oni su istraživali bogatstvo 400 najbogatijih ljudi i poredili ga sa bogatstvom ostalih stanovnika SAD-a.

Najbogatijih 400 imaju više bogatstva nego 61 posto svih Amerikanaca sa dna liste bogatstva ili ukupno 194 miliona ljudi. Ovih 400 ljudi kontroliše više bogatstva nego svi crnci u SAD-u.

Kada se pogledaju najbogatiji među najbogatijim, statistika postaje još šokantnija. Najbogatijih 20 ljudi u Americi imaju više bogatstva nego 50 posto ljudi sa dna te liste ili ukupno 152 miliona ljudi. Na toj listi 20 najbogatijih nalazi se i Zuckerberg, Jeff Bezos, vlasnik Amazona i Phil Knight, vlasnik Nikea.

Pomenuta studija je ponudila i rješenja za smanjenje nejadnakosti poput ukidanja poreznih offshore rajeva ili povećanje poreza za bogate.

“Prebacivanjem većine svog bogatstva filantropskih organizacijama, milijarderi poput Zuckerberga i Gatesa stavljaju velike dijelove svog bogatstva trajno izvan dometa IRS-a (američka poreska uprava op.a.)”, objašnjava Cassidy u svom tekstu.

Jesse Eisinger u tekstu za ProPublicu, koja se smatra jednim od najboljih medija koji njeguje istraživačko novinarstvo, objašnjava da Zuckerbergova filantropska organizacija može ulagati u neprofitne kompanije, može davati političke donacije i lobirati za promjene zakona dok u isto vrijeme ostavlja vlasniku facebooka potpunu slobodu da sa svojim novcem radi šta želi.

“To je suština Amerike. Ali kao društvo, obično takve vrste aktivnosti ne zovemo ‘dobrotvornim'”, piše Eisinger.

On objašnjava da je uobičajna dobrotvorna organizacija pod strogom kontrolom i nadzorom. Zuckerbergova korporacija sa ograničenom odgovornošću nema ova ograničenja i nema nikakvih obaveza da bude transparentna.

Gillian B. White u svom tekstu piše kako će Zuckerbergova organizacija moći raditi sa puno više privatnosti nego tradicionalne neprofitne organizacije. Atlantic prenosi izjavu Brada Smitha, predsjednika organizacije Foundation Center koja prikuplja i analizira podatke o filantropiji, koji je zabrinut da javnost neće imati uvid u rad Zuckerbergove organizacije.

“Osim ukoliko oni odluče da podatke javno objave na svojoj stranici, ili u ovom slučaju na facebook stranici, morat ćemo se osloniti na njihovo dobrovoljno otkrivanje podataka kako bismo u potpunosti razumjeli šta oni rade sa tim novcem”, rekao je Smith, prenosi Atlantic.

Eisinger piše da mladi bogataš nije napravio zakone o porezima niti se može kritikovati za smanjenje svojih poreza. Da je napravio fondaciju imao bi slične poreske olakšice. Zuckerberg je nagomilao jedno od najvećih bogatstava svijeta, piše Eisinger, i za njega vjerovatno nikada neće platiti porez.

“Svaki put kada superbogati plutokrat napravi dobrotvornu donaciju javnost se prisjeti da je to način na koji funkcioniše naš poreski sistem. Superbogataš kupi odličnu javnu promociju i divljenje donacijom kojom smanjuju svoje poreze”, piše Eisinger.

Fondacija može prodati svoje dionice bez plaćanja poreza što smanjuje državnu poreznu bazu ali još uvijek nije jasno koliko tačno novca neće biti oporezovano na ovaj način.

“Pojavljuje se pitanje, koje postavljaju između ostalih ekonomisti Thomas Piketty i Anthony Atkinson o tome da li treba povećati porez bogatima”, piše Cassidy.

On smatra da fondacije sa budžetima u milijardama dolara utiču i na demokratske procese iako većina fondacija sebe smatra apolitičnim i nestranačkim. Cassidy smatra da su one daleko od toga jer fondacije, a u najvećem broju slučajeva sami njihovi osnivači, odlučuju koje će ciljeve finansirati.

“Ljudi poput Zuckerberga i Gatesa, po prirodi svojih filantropskih napora, mogu imati puno važniju riječ u određivanju rezultata politika nego obični građani”, smatra autor New Yorkera uz napomenu da vrsta organizacije kakvu je registrovao Zuckerberg može donirati novac političkim strankama.

“Što više novca milijarderi daju dobrotvornim organizacijama, koje u većini slučajeva ostaju pod njihovom kontrolom, više uticaja će nagomilati. I relativno govoreći, svakako, svi ostali će imati manje uticaja”, piše Cassidy.

To ne mora nužno biti loša stvar, kaže autor i navodi primjere Michaela Bloomberga i njegovih napora za većom kontrolom oružja, Georgea Sorosa i njegove donacije organizacijama civilnog društva. Ipak, ovaj autor smatra da zaključak o njihovom sve većem uticaju i dalje stoji i da je razlika između filantropije i politike već dovoljno mutna. Što filantrokapitalistički pokret bude veći to će biti sve teže uočiti razliku.

“Zato na sve načine trebamo hvaliti Zuckerberga i Chan za njihovu dobrodušnost. Nazdravimo i Gatesu koji je počeo trend. Ali suprotno staroj izreci, ovo je poklonjeni konj kome trebamo pomno gledati u zube”, zaključuje svoj tekst Cassidy.

Na niz kritika reagovao je i sam Mark Zuckerberg. On tvrdi kako mu korporacija sa ograničenom odgovornošću ne pruža nikakve poreske olakšice “pri prenošenju svojih dionica” Inicijativi, već mu omogućava “fleksibilnost da sprovodi misiju na efikasniji način”. Dodao je i da će platiti porez kada Inicijativa bude prodavala dionice.

Jesse Eisinger, međutim, svoj komentar završava nimalo optimistično.

“Suština je da se pretvaramo u društvo oligarha. A ja nisam uzbuđen kao neki da poželim dobrodošlicu novim gospodarima Silikonske doline”.

(zurnal.info)