Dušanka Majkić: Ići sudiji (Suda BiH) ne znači ići pravdi
Republika Srpska, kao inicijator i pokretač procesa promjena pravosudnog sistema BiH, veoma je zainteresovana da se taj značajan proces što prije i što uspješnije privede kraju.
Za tu priliku pozvana su mnoga značajna imena iz ove oblasti da se uključe u pronalaženje najboljih rješenja, a sve u cilju da se uočeni nedostaci u dosadašnjem radu Suda BiH, Tužilaštva BiH i VSTS što prije zakonski otklone, što predstavlja i samu suštinu strukturalnog dijaloga u BiH.
Nije neobično da je Republika Srpska za to najviše zainteresovana. Najteža krivična djela protiv srpskog naroda još nisu procesuirana. Istovremeno, odmazda nad srpskim narodom ogleda se i u visini presuđenih kazni, Srbima oko 1.500 godina, Hrvatima 156, a Bošnjacima samo 40. Srpski general Đukić dobio je kaznu zatvora od 24 godine za granatu koja je ispaljena 1995. godine, a za događaj u Tuzli iz 1992. godine još nije ni podignuta optužnica. I mnogi drugi slučajevi.
Svojevremeno, zajednička inicijativa Meddžide Kreso i SDA za osnivanje suda koji bi obesmislio vrhovne sudove entiteta predstavljala je dugi niz godina glavni cilj bošnjačke politike. Zato je Republika Srpska inicirala i mnogo uložila u strukturalni dijalog, očekujući da će se na osnovu snažnih argumenata stanje u pravosuđu BiH brže mijenjati. Međutim, stanje je i dalje obeshrabrujuće.
Prema posljednjim informacijama, Ministarstvo pravde BiH, koje ima značajnu ulogu u strukturalnom dijalogu, sačinilo je Nacrt zakona o sudovima BiH, prema kojem se umjesto toliko pominjanog apelacionog suda, Sudu BiH ostavljaju iste nadležnosti i karakteristike vrhovnog suda, što je izazvalo veliku pažnju u Srpskoj.
Naime, predstavnici Republike Srpske su bili sasvim jasni i argumentovani u svojim zahtjevima da Sud BiH može odlučivati samo o krivičnim djelima koja su definisana Krivičnim zakonom BiH. Takođe, jasno je rečeno da nikakav vrhovni ili sličan drugostepeni sud ne može biti podržan. Međutim, ovim nacrtom Sudu BiH ostaju nadležnosti za krivična djela utvrđena zakonima Republike Srpske, Federacije BiH i Brčko distrikta. Kao da ministar pravde BiH Bariša Čolak nije ni prisustvovao dosadašnjim sesijama strukturalnog dijaloga.
Posve je jasno da će i ovaj, kao i većina zakona koje kreira Ministarstvo pravde BiH, a da se prethodno ne konsultuje sa nadležnim ministarstvom Republike Srpske, doživjeti krah, jer neće dobiti saglasnost srpskih predstavnika u institucijama BiH. Istovremeno, to će ponovo pokazati da se demokratski princip o tri stuba vlasti u Bosni i Hercegovini još ne shvata na pravi način. Posebno ako se ima u vidu da Sud BiH nema svoje uporište u Dejtonskom ustavu.
Borbu protiv tog i takvog pravosuđa Republika Srpska vodi na različitim frontovima. Opstrukcije koje pokušavaju da zadrže postojeće stanje najvećim dijelom idu od orkestrirane probošnjačke politike, ali i institucija pravosuđa koje ne žele promjene ka pravičnom, efikasnom i nezavisnom pravosuđu.
U javnosti je nedavno objavljena vijest da je Apelaciono odjeljenje Suda BiH zatražilo od Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH da pozove na odgovornost sudiju tog suda Branka Perića, koji je od svojih kolega pismeno zatržio da na opštoj sjednici suda budu analizirani stavovi Apelacionog odjeljenja izneseni u presudi u predmetu “Alija Osmić”. Naime, Apelaciono odjeljenje zatražilo je od VSTS da se Perićeva javna kritika sudija Suda BiH ocijeni kao “neprimjerena i profesionalno nekorektna”, jer “ne predstavlja pravilan način komunikacije”.
U čemu je “krivica” sudije Perića? Naime, Apelaciono odjeljenje Suda BiH je u predmetu “Alija Osmić” zbog fizičkog i psihičkog zlostavljanja pripadnika HVO prvostepenu presudu od 11 godina smanjilo na tri godine, a umjesto Krivičnog zakona BiH, primijenjen je krivični zakon SFRJ. Takođe, sudija Perić se “drznuo” da bez znanja predsjednice Suda BiH Meddžide Kreso objavi autorski tekst u jednim dnevnim novinama, gdje je, radi poređenja, naveo, pored slučaja “Osmić”, i slučaj “Damjanović”, odnosno različite presude po gotovo istim krivičnim djelima. Zbog fizičkog maltretiranja Bošnjaka u Sarajevu braća Goran i Zoran Damjanović osuđeni su na 11, odnosno 10 i po godina. Nevjerovatno, ali oba slučaja, koji pokazuju pristrasnost i proizvoljnu primjenu prava od strane Suda BiH, u zavisnosti da li se radi o Srbima ili Bošnjacima, donesena su od istog sudije – Azre Miletić.
Sudija Branko Perić pozvao je svoje kolege na dijalog, na odbranu sudske časti i pravne struke. Vjerovao je da su dosadašnje objektivne kritike javnosti dodirnule i njihovu savjest. Za razliku od onih sudija koji godinama bez pogovora sjede i ćute u Sudu BiH, koji pristaju da budu marionete u rukama predsjednice Suda BiH, jedan častan čovjek usudio se da sam pokuša mijenjati “nova pravila” Suda BiH, koja se nikada i nigdje nisu mijenjala još od starog Rima. Zar ostale sudije Suda BiH nisu uočile mnogobrojne ozbiljne probleme na relaciji prvostepeni i apelacioni sud? Zar se niko od njih nije upitao zašto su prošle godine po žalbama ukinute sve prvostepene odluke koje su donesene u Odjelu za ratne zločine Suda BiH i šta to znači? Zar se baš niko od njih ne zapita zar je to normalna pojava? I zar nije očigledno da je o tome svemu, kao o prvorazrednoj pravnoj temi, morao odavno biti pokrenut dijalog između predsjednice Suda, koja kontroliše Apelaciono odjeljenje, i ostalih sudija?
A to je sudija Branko Perić jedino i tražio.
Nevjerovatno je da čak nijedan sudija iz Republike Srpske, zaposlen u Sudu BiH, ne samo što nije progovorio u korist struke, nego nije ni stao u odbranu kolege, sudije Branka Perića. Zašto tako strašno ćute sudije, zašto ćuti sudija koji je i profesor Miloš Babić, ali i ostale sudije iz Republike Srpske? Šta će odgovoriti svojim studentima ako ga o tome budu pitali? Jesu li, možda, privilegije koje drži u šaci predsjednica Suda BiH jače od nezahvalne borbe za vraćanje povjerenja građana ove zemlje koji godinama čekaju vrijeme u kojem će ponovo važiti da “ići sudiji znači ići pravdi”? Vrijeme koje je pred nama će to sigurno pokazati.
Dušanka Majkić, poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH
(Nezavisne)
