KošarkaSport

Dražen Petrović – “Košarkaški Mozart”

Dražen Petrović (Šibenik, 22. listopada 1964. – Denkendorf, 7. lipnja 1993.)

 

Prije točno 24 godinu, ovaj je svijet napustio ‘košarkaški Mozart’, najbolji hrvatski košarkaš Dražen Petrović, od čije se smrti naša košarka gotovo nikad nije oporavila

Dražen Petrović karijeru je proveo igrajući za Šibenku, Cibonu i Real Madrid u Europi, prije nego se otisnuo ‘preko bare’, gdje je 1989. obukao dres Portland Trail Blazersa. Tijekom svoje europske karijere, Petrović je dva puta osvajao Euroligu s Cibonom, a ono što ostaje nezaboravno njegove su partije u nacionalnom dresu.

Iako je i za Jugoslaviju igrao sjajno, ono po čemu ga se pamti njegove su igre za Hrvatsku tijekom Olimpijskih igara u Barceloni 1992., kada je vodio tada mladu državu do srebrne medalje i finala protiv ‘Dream Teama’.

U NBA-u, nakon dvije neuspješne sezone u Portlandu postao je stožerni igrač New Jersey Netsa, te je 1993. bio izabran u treću petorku lige. Njegov je dres s brojem 10 umirovila Cibona, a njegov dres s brojem 3 New Jersey.

A njegovu ćemo košarkašku magiju pamtiti po potezima poput ovih…

 

 

(tportal)

Dražen Petrović
(wikipedia)

Dražen Petrović (Šibenik, 22. listopada 1964. – Denkendorf, 7. lipnja 1993.), hrvatski košarkaš.


Bio je jedan od najvećih hrvatskih i svjetskih košarkaša te je uvršten među 50 osoba koji su najviše pridonijeli Euroligi. Spada u red najvećih hrvatskih sportaša svih vremena. Smatra se predvodnikom vala europskih košarkaša u NBA.

Svoju sjajnu i trofejima ispunjenu karijeru počeo je sa svega 15 godina kada ga je trener prvoligaškog kluba Šibenka ubacio u igru nakon čega se javnost po prvi puta upoznala s vanserijskim igračem koji će desetljeće poslije obilježiti europsku i svjetsku košarku. Dražen je počeo igrati nakon što je starijem bratu Aleksandru skupljao i dodavao lopte na njegovim treninzima. Ostajao bi poslije treninga sam u dvorani i šutirao sve dok ne padne noć. Kad je počeo igrati u šibenskim kadetima, svoju minutažu za trening samostalno je produljivao i do kasnijih sati. Prije škole dolazio je u praznu dvoranu i trenirao, a poslijepodnevni trening zadnji je napuštao. Nevjerojatan talent i nesvakidašnja radišnost za tako malog dječaka nije mogla promaći i vrhunskim stručnjacima. Već tada prognozirali su mu vrhunsku karijeru zamijetivši kako je već u ranoj dobi sposoban preuzeti svu odgovornost za svoju ekipu i ako treba, utakmicu riješiti sam.

Europska karijera

Nadgrobni spomenik Dražena Petrovića na Mirogoju


Mada su se za punoljetnog Dražena borili mnogi klubovi iz bivše Jugoslavije, on je potpisao za zagrebačku Cibonu, klub u kojem je igrao njegov brat. Cibonu je odveo dva puta na tron Europe, a u dvije sezone bio je i najbolji europski igrač. Tada prelazi u španjolsku momčad Real Madrid, gdje je bio obožavan od suigrača i publike jer je i tu momčad ovjenčao trofejima.

U tom periodu Dražen je bio i vođa državne reprezentacije s velikim uspjehom; ističu se pobjeda na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990. i zlatna medalja na Europskom prvenstvu u Zagrebu 1989.

NBA karijera

Fenomenalne igre u Europi nisu ostale nezamjećene među skautima sjevernoameričke profesionalne lige. Košarkašku zvijezdu iz Hrvatske privolili su u svoje redove 1990. godine kada je Dražen postao član Portland Trail Blazersa. Real Madrid ga u početku uopće nije želio pustiti u NBA ligu, pozivajući se na ugovor između španjolskih klubova i NBA lige, kojim se reguliraju prelasci igrača. Dražen je podnio sudsku tužbu i nakon presude u njegovu korist mogao je igrati za Portland Trail Blazerse.[4] Tada su glavni igrači kluba bili Clyde Drexler i Kevin Duckworth. Premda je prve sezone zbog politike unutar kluba više sjedio nego igrao, svoj je fenomenalan talent pokazao dvije godine poslije u New Jersey Netsima. Ne samo da je 1992. bio najbolji šuter momčadi (pogotovo trica), nego i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi. Još jedan trofej bio je i onaj najboljeg beka pucača NBA te sezone. Te je godine Dražen hrvatsku reprezentaciju odveo do najsjajnijeg uspjeha, srebra na Olimpijadi u Barceloni, i to u finalnom srazu s jedinim pravim Dream Teamom za kojeg su igrali najbolji predstavnici NBA te ujedno neki od najboljih košarkaša u povijesti – Michael Jordan, Larry Bird, Magic Johnson, Scottie Pippen i drugi.

Spomenik Draženu Petroviću u Lausanni

Tragični prekid karijere

Draženov američki uzlet i divljenje samih Amerikanaca njegovom igrom prekinula je stravična prometna nesreća u kojoj je Dražen izgubio život u 29. godini, u naponu svoje karijere. Smrt „Amadeusa, košarkaškog Mozarta“, odjeknula je kao prava eksplozija u javnosti.

Za upravljačem je bila Draženova tadašnja djevojka, njemačka manekenka mađarskog porijekla Klara Szalatzy, a u automobilu se nalazila i turska košarkašica Hilal Edebal,[5] koja je zavrsila s teškim ozljedama mozga; poginuo je samo Dražen. Dražena i Klaru upoznala je zajednička prijateljica u New Yorku, a vrlo brzo Dražen i Klara postali su par. Nekoliko godina nakon Draženove pogibije Klara Szalatzy udala se za njemačkog nogometaša Olivera Bierhoffa.

Na početku NBA sezone 1993./94. Draženov dres s brojem 3 umirovljen je i podignut pod krov dvorane New Jersey Netsa. Tadašnji trener Netsa Chuck Daly na ceremoniji rekao je:

“Ne znam može li se uopće riječima opisati što je Dražen značio ovome klubu, emocionalno, fizički i na ostale načine. Svi ćemo zauvijek pamtiti ono što smo upravo vidjeli na ekranu, taj osmijeh, taj osjećaj, taj natjecateljski duh, i sa stanovišta košarke izbačaj lopte prema košu. Nikad ga nećemo zaboraviti.”

Kip Dražena Petrovića pred istoimenom dvoranom u Zagrebu, rad Kuzme Kovačića

Naslijeđe

Jednostavan, pomalo samozatajan i skroman za popularnost kakvu je uživao, pomagao je nesebično običnim ljudima koje nije ni poznavao. Svjedoci tvrde da je usred jedne kišne zagrebačke noći zamotan u kabanicu s kapuljačom pomagao gurati automobil koji je zastao i pri tom nije skidao kapuljaču, da ga ne prepoznaju. Svojoj domovini obol je dao u nekoliko navrata početkom 90-tih, tiho prosvjedujući ispred zgrade Ujedinjenih naroda zbog ratne agresije koja je tada pogodila Hrvatsku. Bio je omiljen u društvu onih koji su znali što je košarka i mada je znao kao beskomprimisni razarač tuđih koševa uništavati protivnike, svi su se divili njegovoj igri, sportskom ponašanju i karizmi što se rijetko viđa.

Hrvatski Olimpijski Odbor je 1995. godine poklonio Olimpijskom muzeju u Lausanni spomenik Draženu Petroviću. Rad kipara Vaska Lipovca postavljen je u parku ispred Olimpijskog muzeja.

Godine 2006. u njegovu čast u Zagrebu otvoren je muzej i memorijalan centar “Dražen Petrović”, uz košarkašku dvoranu koja također nosi njegovo ime.

Nagradu koja nosi njegovo ime Hrvatski olimpijski odbor ustanovio je 2006. godine, a namijenjena isključivo mladim sportašima, sportašicama, te muškim i ženskim ekipama za izvanredne sportske rezultate i sportski razvoj.

Kao igrač dobio je Državnu nagradu za šport “Franjo Bučar” 1992., a posthumno je, ovaj put za životno djelo, dobio istu nagradu 2002. godine.

Uvršten u košarkašku Kuću slavnih 2002. godine.

U Šibeniku je 22. listopada 2011. na Baldekinu otkriven brončani Draženov odljevak akademskog kipara Kažimira Hraste, koji prikazuje košarkaša u njegovoj prvoj fazi karijere kako sjedi na klupi s košarkaškom loptom među nogama. Istoga je dana otvoren i Spomen muzej koji je na inicijativu Biserke Petrović uređen u Draženovom stanu na obližnjem gradskom predjelu Buale.[6][7]

Tijekom Europskog prvenstva u košarci 18. rujna 2013. Dražen Petrović izabran je za najboljeg europskog košarkaša svih vremena u izboru kojeg je organizirao portal posvećen košarci HoopsHype.com. U izboru je anketirano 38 košarkaša s Eurobasketa u Sloveniji koji su trebali navesti pet najboljih europskih košarkaša svih vremena. Dražen Petrović, koji je bio prvak svijeta i Europe te je dva puta osvajao Euroligu i dva puta srebro na olimpijskim igrama, sakupio je najviše glasova, a osim njega od Hrvata među 16 najboljih su i Toni Kukoč na sedmom mjestu, te Dino Rađa na 16.

Kratki pregled sportske karijere

1977. godina
Dražen počinje s košarkaškim treninzima.
1979. godina
Dražen počinje igrati za kadete te u isto vrijeme trenira s prvom seniorskom momčadi. Njegov brat Aleksandar odlazi u Cibonu Zagreb.
1980. godina
Juniorska reprezentacija Jugoslavije – Juniorsko europsko prvenstvo u Turskoj: Dražen osvaja brončanu medalju.
1981. godina
Kadetska reprezentacija Jugoslavije – Kadetsko balkansko prvenstvo u Grčkoj: Dražen osvaja zlatnu medalju
Kadetska reprezentacija Kadetsko europsko prvenstvo u Grčkoj: Dražen osvaja 5. mjesto
Dražen se polaku ustaljuje u prvoj ekipi Šibenke.
1982. godina
Šibenka Finale Kupa Koraća – Šibenka gubi od Limogesa. Dražen u početnoj postavi.
Juniorska reprezentacija Jugoslavije – Juniorsko europsko prvenstvo u Grčkoj: Dražen osvaja zlatnu medalju.
Reprezentacija Jugoslavije: Prva utakmica za reprezentaciju protiv Italije.
1983. godina
Šibenka – finale državnog prvenstva: Dražen pogađa dva slobodna bacanje i donosi Šibenci prvi naslov prvaka države. Dva dana kasnije prvenstvo joj je oduzeto i dodjeljeno Bosni za zelenim stolom.
Šibenka: Dražen predvodi Šibenku u drugo finale Kupa Koraća, ali opet gube od Limogesa.
1984. godina
Dražen prelazi u Cibonu Zagreb.
Olimpijske igre u Los Angelesu. Dražen osvaja brončanu medalju. Trener Mirko Novosel.
1985. godina
Grčka: Europsko klupsko finale, Cibona pobjeđuje Real Madrid 87:78. Dražen postiže 36 koševa.
Finale državnog play-offa: Cibona – Crvena Zvezda Beograd 2:1. Utakmica #1 – 97:88; Utakmica #2 – 89:92; Utakmica #3 – 119:106. Dražen postiže 32 koša u trećoj utakmici.
Finale Kupa: Cibona pobjeđuje Jugoplastiku Split 104:83. Dražen postiže 39 koševa.
Sveučilišne igre u Japanu: peto mjesto. Trener: Krešimir Ćosić
1986. godina
Cibona: Klupsko europsko finale u Budimpešti, Cibona pobjeđuje Žalgiris Kaunas 94:82. Dražen postiže 22 koša.
Finale Kupa: Cibona pobjeđuje Bosnu Sarajevo 110:98. Dražen postiže 46 koševa.
Finale državnog play-offa: Cibona izgubila od Zadra 1:2. Cibona završila sezonu sa 21 pobjedom i 1 porazom. Utakmica #1 – 84:70; Utakmica #2 -73:84; Zadar je pobjedio Cibonu u trećoj utakmici nakon produžetaka 110:111
Reprezentacija Jugoslavije – Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj. Dražen osvaja brončanu medalju. Trener Krešimir Čosić.
Izabran od Portland Trail Blazersa u trećem krugu – sveukupno 60 izbor.
1987. godina
Cibona: Državno prvenstvo. Iako je Cibona srušila vlastiti rekorod sa 22 pobjede i nula poraza, poražena je u polufinalu protiv Crvene Zvezde sa 2:1. Utakmica #1 – 92:74. Utakmica #2 – 92:94. Utakmica #3 – 103:104. Dražen postiže 48 koševa u trećoj utakmici.
Finale Europskog kupa: Cibona pobjeđuje Scavolini Pesar 89:74. Dražen postiže 28 koševa.
Sveučilišne igre u Zagrebu. Dražen osvaja zlatnu medalju.
Reprezentacija Jugoslavije – Europsko prvenstvo u Grčkoj. Dražen osvaja brončanu medalju. Trener Krešimir Čosić

Dres Netsa

1988. godina
Cibona Finale Kupa: Cibona pobjeđuje Jugoplastiku 82:80.
Finale Kupa Koraća: Cibona izgubila od Real Madrida.
OI u Seoulu 1988: osvojena srebrna medalja. Trener Dušan Ivković.
Dražen prelazi u Real Madrid.
1989. godina
Real Madrid Finale Kupa Španjolske: Real pobjeđuje Barcelonu
Državno prvenstvo Španjolske: Real Madrid je izgubio petu odlučujuću utakmicu protiv Barcelone.
Finale europskog kupa: Real pobjeđuje Snaidro Caserte. Dražen postiže 62 koša.
Reprezentacija Jugoslavije – Europsko prvenstvo u Zagrebu: Dražen osvaja zlatnu medalju. Najbolji igrač prvenstva.
1990. godina
Dražen prelazi u Portland Trail Blazerse, nije previše igrao prvu sezonu u NBA. U prosjeku 12.6 minuta te 7.6 koševa po utakmici.
Reprezentacija Jugoslavije – Svjetsko prvenstvo u Buenos Airesu: Dražen osvaja zlatnu medalju. Trener Dušan Ivković
1991. godina
New Jersey Nets Dražen prelazi u New Jersey Netse. Dražen igra u prosjeku 16.6 minuta te postiže 10.2 koševa po utakmici.
1992. godina
New Jersey Nets Druga sezone u Netsima donijela je Draženu par priznanja: nominaciju za najnaprednijeg igrača u NBA. Dražen je predvodio Netse za 20.6 koševa po utakmici, te cijelu NBA ligu (za bekove) sa 50.8 posto šuta iz igre. Također, predvodio je Netse u postotku šuta iz igre sa 50.8 posto te slobodnih bacanja 80.8 posto.
Reprezentacija Hrvatske – Olimpijske igre u Barceloni: Dražen i Hrvatska su osvojili srebrnu medalju igrajući protiv Dream Teama predvođenog igračima kao što su Michael Jordan, Magic Johnson, Larry Bird…
1993. godina
New Jersey Nets Najbolja sezone karijere. Izabran u treću postavu NBA. Predvodio sve bekove NBA u postotku šuta iz igre 51.8 posto, te Netse u koševima 22.3, postotku šuta 51.8 i postotku slobodnih bacanja 87.0 posto. Najviše koševa u NBA ligi Dražen postiže protiv Houstona, 44 koša.
        Reprezentacija Hrvatske – Kvalifikacije za europsko prvenstvo: Draženova zadnja utakmica. Hrvatska – Slovenija u Wroclawu, Poljska.

 

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close